marchelina
01.05.2009., petak
Splitski grafit
 Ovo sam sinoć uslikala mobitelon u Matejuški. Umrla san od smija. Pretpostavjan da će sad na zidu do, neko napisat "E". :))) malo san je sredila :)  Slogan današnjeg radničkog prosvjeda u Splitu: "Želimo raditi, i od rada živjeti".Čoviče, ovi radnici postaju svakim danom sve bahatiji i sve zahtjevniji. Em bi da rade, em bi da ih se za to još i plaća. Eto šta su ti ljudi. Daš im prst (srednji), a oni bi odma cilu ruku... Nikome nisam čestitala 1. maj, praznik rada. Jer imam osjećaj kad to danas kažeš radniku, da ga u stvari zajebaješ. To je isto ko da pretučenoj ženi u Sigurnoj kući čestitaš Dan žena.... I jedna pjesma za neke generacije...autor opet netko čije stihove obožavam...Starosjedilac Tamo gdje makovi su cvali Na jednom polju s divljim makovima Ovjekovječenom u mom albumu sjete Vidio sam tebe, davna prijateljice Bila si mršava pankerica S dobro namještenim prezirom prema svijetu I pričama kako slušaš Clash i Sex Pistolse I da ti idu na živce domaće seljačine A ja sam bio naizgled tih i miran momak Koji se baš nije oduševljavao snobovštinom Svakako jedan od onih koji nije bio vrijedan tvoje pažnje Sve do jednog popodneva Bili smo na jednoj od onih proslava S patetičnim recitalima Pjesmama školskih zborova I napuhanim pričama pripitih starih revolucionara Koje je čekala pečena prasetina I orkestar limene glazbe Bila je to klasična prvomajska parada na tratini Trčkaranje sa štafetom kroz špalir jednog naraštaja S udarnički raspoloženim bumbarima i pčelama oko nas Nakon što je velike riječi sa improvizirane bine pokupio povjetarac Posjedali smo kao hipici posvuda po mirisnoj livadi Bili smo naoružani gitarama do zuba Klinci koji pjevaju o jednoj Marini o hrpetini žena, o nekima ... Jablanu, Graciji S prvog albuma Azre Kako sam se pravio važan tada Kad si bježeći od dosade sjela nasuprot mene Nisi stigla reći kako ti je sve glupo i bezvezno Uživao sam u preobrazbi tvoga pogleda Kad si bila prisiljena slušati nešto sasvim novo Nešto što još nisi čula, a zvučalo je tako snažno Sjećam se još jedne slike Vraćali smo se kući nekom prečicom Kroz žitna polja kao u bajci Trebam li uopće spominjati crvene makove Negdje na zelenoj pučini stršale su zgrade i traktori jednog od PIK-ova Usnuli OOUR na socijalističkom suncu A mi smo koračali poljskim putem Nasmijani, zaigrani, šašavi Sjećam se dobro kako si me uhvatila pod ruku Dok sam iz zezancije svirao neku koračnicu u punk obradi Tvoj sam dodir osjetio sve do križanja naših ulica Pravo je čudo da smo tek frendovi postali S velikim potencijalom onog dana za neobične zaplete Znam da je glupo što se svega sjećam Ti si davno otišla daleko, u Kanadu ili negdje drugdje Netko mi jednom rekao da si se udala za stranca I sve to sada nije bitno, svatko ide svojim putem Bilo bi mi drago da si pronašla sreću I ti ovo pročitati nećeš Ovo je boca s pismom u oceanu Zamisli da se prepoznaš u ovim stihovima Propao bih u crnu zemlju Ipak, htio sam ti reći kako na onim poljima makovi više ne cvatu Kako su čelične gusjenice jednom obrstile ona žita Kako u snovima čujem glasove, pjesmu I gledam sve nas iz šezdeset i neke Tamo gdje makovi su cvali Posvuda pršte geleri od tuge Ali niti jedan se ne zabada u nas |