marchelina
27.04.2009., ponedjeljak
Životinjska karma
|
Jedva smo preživili ptičju gripu, evo ti sad i svinjske. Truckam se jutros u autobusu i onako krmeljava na po uva slušan vijesti sa radija i poželin razbit taj isti radio ali mislin da se šoferu to ne bi svidilo. U firmu san jutros došla nakon prisilnog godišnjeg, jerbo ćemo prosvjedovat. Ovo je već drugi prosvjed, i već mi je dosadilo. Okupit ćemo se tamo i neki će vikat, a neki pušit i samo onako gledat. Ja se u tom događanju radnika osjećam ka ovca koja bleji a vune ne daje. S obziron da smo sad jedno obično izgubljeno stado, pitan se oće li nas prije ubit besparica ili ova gripa od prasaca. S obziron da je sve u znaku beštija, glavon mi prolazu izvjesne misli vezane za vladu, njihove matere, i pase. Ajte bog, iden prosvjedovat. Izvješće sa prosvjeda-1. Došli smo u firmu, izpozdravljali se jedni sa drugima, skoro pa veselo, kao đaci kad se vrate sa litnjih praznika. Žamor, uzvici "O, pa di si ti...!" Tu i tamo koja cinična primjedba. Isplaćen nam je dio plaće. Kažu radnici, to nam je ka apaurinčić dok prođu izbori. Da nas se malo smiri, da ne radimo nerede po ulici, dok se gospoda ponovo ne ustoliče. Onda su sindikalci zakazali prosvjed sutra isprid županije. Onda smo išli ća. Nas nekoliko smo onda išli na kavu. Kaže kolegica, ajmo ća na kavu, glupo mi je ić doma, pa ponedijak je. Glas joj je tjeskoban. Ja u autu pivam uz radijo. "Blago se tebi, ti uvik pivaš", kažu mi ostale kolegice u autu. Ja in ništa ne odgovaran jer bi onda morala pristat pivat. Onda smo sili za jedan okrugli stol u kafiću. Na pazaru. (Šparoge - 25 kn, salata putarica- 12kn.) Došli su nam i neki kolege. Raspravljamo o sudbini svita generalno. - Eto, spizdilo nas, a? - E, sad ćedu poravnat teren, i napravit golf igralište. - Jel', a šta sa nama, malin dioničarima? - Ništa, kad poravnaju teren, ja ću tražit svoja dva kvadrata zemlje i onda ću tamo sadit kupus, kapulu i krunpir. - Bogami, neko će stavit lipe pare u đep, na račun naše muke. - A neće ni oni dugo uživat, vidiš da sve ide kvragu. - O, oće, još ima mesa, ne brini. Još će se oni nakesat. - Ma odakle, pa oglođali su sve, do kosti? - Nisu, nisu. Imaju još prodat Hrvatske vode, pa Hrvatske šume, a koliko je još hrvatskih otoka ostalo neprodano, moj čovik!? - E, dobro i govoriš...jebainpasmater lopovsku. Ajmo ća. - Ajmo. |