31
četvrtak
siječanj
2008
Logika
Kad pas ugrize čovjeka nije vijest.
Kad čovjek ugrize psa je vijest.
Pas je ugrizao Andriju Hebranga.
Andrija Hebrang nije ugrizao psa.
Pas je ugrizao Andriju Hebranga i to je vijest.
...................................................................................................
Andrija Hebrang nije čovjek.
komentiraj (4) * ispiši * #
29
utorak
siječanj
2008
DOP - društveno odgovorno poslovanje
Svi znaju da postoji žargon ulice. Tako i heroin ima korisničko ime (nickname) kojim preko passworda (spike) ulazi u venu. Taj nadimak poznat po uličnim zabačinama je upravo DOP. To je skraćenica od društvenog odgovornog poslovanja.
Međutim tu je problem. Narkomani su složni da heroinu taj nadimak loše pristaje, odnosno da nije u skladu s dilergericama što vode tvrke svojih poslodavaca dilerkijernaša. Zašto je to tako?
Oni dobro znaju kakva je napast ta kriza, kad ga se nema. Znojiš se, drhtiš, sve boli. Jedva uspiju starim nožicama prepasti zaposlenicu Super Sporta i ukrasti 400 kuna za gram, a diler se prema društvu narkomana neodgovorno ponaša.
Naći ćemo se amo, naći ćemo se tamo, budi ondje za 15 min, vrhunski je. - govori dilergerica.
Đanki krizira, a diler kasni. Prolazi vrijeme, još ga nema. Zove, složio priču. Caji ga zaskočili, on pobjegao, nije imao gdje, morao pojesti DOP, čitavih pet grama. Možda umre.
Mater ti jebem, umri đubre neodgovorno,- misli se vlasnik krize.
Da ovaj svijet normalno društveno odgovorno posluje, on bi krizovlasniku donio dop na vrata kao pizzu, ne treba mu ni skuhat, on će, pa nije mamina maza.
Kako su nesposobni, tko ih zaposli ?- misli se njegov prijatelj, također, vlasnik krize.
Kriza traje, počinju halucinacije, dilera nigdje; globalno tjelesno zatopljenje.
Zovu ga. Debil govori da će on sad donijet drugi, samo ne zna gdje ga je točno štekao, govori im da se smire.
Ovi ispaljuju. Nije im ni jasno zašto heroin zovu horse, jer kad ti treba, spor je ko puž. Žuto im je još nejasnije. Svi znaju kako su žući predani radu i nikad ne kasne.
Jebo majku svoju poslovnu, kako su ovi nesposobni i ništa odgovorno ne rade, a ovi im neće udijelit otkaz, pa nije li to žalosno.- požale se vlasnici krize međusobno.
Na kraju ipak zaključiše da je dobro da je Vlada donijela Zakon o DOP-u bez kojega se ne može u EU, te da se Benkovi inspektori vidljivo trude provoditi Vladine zamisli.
Ako diler društveno odgovorno ne posluje, može se sankcionirati kaznom u trajanju od minimalno 3 godine zatvora - piše u čl. 4 st. 11 Zakona o DOP-u.
Valjda će uspjeti iskontrolirati krizu dok zakon ne stupi na snagu, a onda će biti bene. Molto bene.
komentiraj (2) * ispiši * #
28
ponedjeljak
siječanj
2008
Obrat
Bio je po zanimanju kolekcinar titula. Skupio ih je odveć. Evo nekih: primarijus, doktor, docent, primarijus doktor docent, profesor doktor docent primarijus.
Jedanput je, prema legendi, kada je harala epidemija nedostatka mišljenja, uspio spasiti čovječanstvo.
Prodavao je ljudima mišljenja po pristupačnim cijenama, bez cjenkanja i na tome se obagatio. Cijeli svoj život posvetio je mišljenju, učenju, mišljenju kroz učenje, učenju kroz mišljenje.
Njegovo je mišljenje ušlo u knjige nadmišljenja (bio je prvi bijelac što su ga yogini tamo uvrstili), o svemu je mogao misliti, sve smisliti, i na kraju još jedanput promisliti je li ispravno mislio.
Jedino, u čemu bi njegovo mišljenje potpuno zakazalo, je bio sport. Njegova tiha patnja. I bio je jako nesretan poradi toga.
Uza svo svoje mišljenje, jedino što je htio raditi u životu je bilo to, da bude šef omladinskog pogona u bilo kojem sportskom kolektivu i da radi s dječacima, učeći ih pojedinim taktičkim metodama kroz praktično mišljenje.
Pokušavao je dugo, koristeći sve raspoložive snage svojega mišljenja.
I na kraju je ipak uspio, dodavši svojim titulama i onu trenersku.
Nedugo, nakon što mu se ispunio životni, profesionalni i dječački san, to što je postao šef omladinskog pogona, dogodio se preokret u njegovom životu, te je postao žrtva kaznenog progona.
komentiraj (4) * ispiši * #
24
četvrtak
siječanj
2008
Uvijek gledaj svjetlu stranu života
Bolestan sam tjednima. Ležim u postelji, koja će uskoro dobiti samrtni pridjev. Nemam puno godina, ali tako to ide. Obitelj je tu okolo, vidi se da im je žao, izgubit će naviku na moje bivstvo u njihovoj blizini. Bolest pomalo napreduje, ne znam joj točno ime, jebeni su ti stručni latinski nazivi. Pomalo mi je dosadno, srećom me zabavlja cijeli moj život koji mi prolazi glavom dok umirem. Vjerujte, istina je, kada umirete da vam se cijeli život odvrti ispred očiju.
Sjetio sam se svog prvog rođaka Hrvoja. Hrvoje je bio stariji od mene čitavih pet godina. Zašto bio? Zato jer je on već na vječnim lovištima. Čudnom koicidencijom je bolovao od iste bolesti od koje ja sad bolujem, iako mi to u potpunosti nije jasno, jer sam je ja naslijedio od očeve strane, a njegova i moja majka su dvije sestre. Znači on to nije mogao dobiti od moga oca, osim ako... uvijek smo nekako previše sličili. Dobro to sad nije bitno.
Kada sam ja krenuo u prvi osnovne, on je već bio šesti razred. Na dan kada je počinjao moj put školovanja, dok mi je mater spremala torbu i češljala me na razdjeljak, prišao mi je i šapnuo:
- Sad tek počinju jadi!
Vidio sam ja kroz školovanje da je dobro moj rođak govorio, jebavala me tablica množenja, čirilica, partizani, priroda i društvo. Završio sam četvrti osnovne (tada su ocjene bile opisne) i sreo to ljeto rođaka na kupanju. Pitao sam ga koliko su teški ostali pučkoškolski razredi, a on me čudno pogledao i kazao:
- Sad tek počinju jadi!
A jadi prevedeno na školu su bili povijest, zemljopis, kemija, fizika, biologija, ruski. I otišao bih ja u lijepi kurac skupa s pubertetom da nije došla 91. i naređeno je bilo da nitko neće pasti. I to ne pasti, nego su se ocijene dijelile po želji. Ja, ne budi skroman, tražio petice. I uspio upisati gimnaziju.
Rođak se to vrijeme mučio sa upisom na faks, ali uhvatio je malo vremena za njegovu poznatu konstataciju:
- Sad tek počinju jadi!
I bio je u pravu, jedva sam završio usranu gimnaziju, srušio sve njene rekorde sa jedinicama kroz te 4 godine. Ljeto prije upisa na faks, rođak je već radio u nekoj informatičkoj firmi, ali nije zaboravio svoju mantru u kojoj mi je proricao budućnost:
- Sad tek počinju jadi!
I bješe u pravu kao i uvijek. Faks nikada nisam završio, otišao sam među loše društvo, partije, zabava, zajebancija, sve dok jedna kuja nije zatrudnjela. Rođak (u to vrijeme već oženjen) je bio na mojoj svadbi i negdje, nakon uvodnog valcera, prošao je usnama kraj mog uha, a ja sam njemu istom mjerom uzvratio, i skupa smo zaključili:
- Sad tek počinju jadi!
I to kakvi. Posao loš, svađanja sa ženom, seksualni život na nuli, kao i zabavni. Dijete neprestano vrišti, uzima lovu, žena me vara, krediti stežu, pijem, plaćam kurve (rijetko jer nemam para). Sve više razmišljam o suicidu, o ubojstvima, o smislu života. Smrt rođaka mi je skroz pomutila razum. Žena me ostavila, uzela dijete, udala se za nekog bogatuna, a mene su, rastrojenog i s uznapredovalom bolešću, dali mojim starcima i ostaloj obitelji da me njeguju.
Sad sam već bolestan tjednima. Ležim u postelji koja će uskoro dobiti samrtni pridjev. Nemam puno godina, ali tako to ide. Obitelj je tu okolo, vidi se da im je žao, izgubit će naviku na moje bivstvo u njihovoj blizini.
Jedino nema rođaka. Uvijek je bio tu u prelomnim trenucima moga života proročanski konstatirajući što će biti. Umirem i nema nikoga da mi kaže:
Je li tek sad počinju jadi?
komentiraj (5) * ispiši * #
22
utorak
siječanj
2008
S Kim il Sung si, takav si
Ja i naš kardinal tako
sjedasmo na pivi
na Kaptolu i
komentirasmo medije
Upitah ja Bozu
da što misli o
onoj novinarki s HTV-a
što je ljubavala sa Zekom
da je li to sukob interesa
A Boza će meni
dakako da jest
sukob interesa s vjerom
spavaše, a ne uzeše se
i nadoda da nije bitno
što je on mafijaš
jer i oni su ljudi
ali da se ne smije silit
mlade poštene djevojke
na seks prije braka
Jebiga Boza zaključih
s kim si takav si
komentiraj (6) * ispiši * #
20
nedjelja
siječanj
2008
Pablu Nerudi, noć umire, dan se budi
Noćas bih mogao napisati
najtužnije stihove
Napisati naprimjer: Noć pada
u dva popodne,
trepere komulonimbusi u
daljini
Noćno jugo kruži nebom
i plače
Noćas bih mogao napisati
najtužnije stihove
Volio sam dan, a ponekad je i
on mene volilo
Noćas bih mogao napisati
najtužnije stihove
Mogao bih, ali neću
dan je neprimjetno duži
ali ipak duži
ura će se brzo mijenjat
to je sve
komentiraj (3) * ispiši * #
16
srijeda
siječanj
2008
Izjava (nebitno koja) na Vijestima danas u 14 15
Antunović Željka izjavu je dala
s podočnjacima crnim kao noć
protiv HDZ-a je uobičajeno srala
gubi li potpredsjednica SDP-a moć
Kako ju je nije stid
upitaše doktori rotacije
možda neprospavana noć i speed
- Željka ne možeš takva pred lice nacije
Dojam se popraviti mora
i ono tvoje zabacivanje glavom
koja je ionako prepuna bora
jer ćeš platit političkom slavom
zato ti savjetujemo marketinški slajs
i poznatu kremu No more puffy eyes
komentiraj (5) * ispiši * #
13
nedjelja
siječanj
2008
10. 01. 2008. TV kalendar
Skupili se tako nas četvorica veterana, pripadnika Prve gardijske brigade PTSP-a u istoimenom klubu. Šta ćemo raditi doma, ovako se nađemo zajednički razumjeti svijet oko sebe. Stukli smo već pola penzije, do petnaestog ćemo cijelu, jebiga moramo štogod uplatit, da možemo izgurati kraj mjeseca. I tako prošetali se jutros u trenirkama, pošli do Super Sporta, imamo osjećaj da je danas taj dan za dobit, jebiga mora nekad. Zatim došli do Kluba, upalili Dnevnik, sranja ko i vazda. Završio sport, pa onda vrijeme, a zatim počeo promotivni blok. MUP hoće da ljudi vrate oružje koje posjeduju.
- Ma jesul ovi normalni? - reče Šaran.
- Kako to misliš, Šarane? - kaže Dule.
-Pa ljepo, ja se borio za ovu državu, a oni će meni da vratim oružje. Ne mogu ja to vratit, treba mi.
- A za šta ti treba? - upita Mrkan.
- Pa recimo za ženu, da nemam oružje stalno bi nešto prigovorala, ovako šuti i boji se, a ja miran.
- Ti bi stvarno puco u ženu da te dobro iznervira ? - upitah.
- Kako da ne, ali u tome i jest poanta, sve dok imam oružje, neće me nervirat- odgovori Šaran.
- Imaš ti pravo, Šarane - zaključi Dule - sad mi je jasno zašto me susjedi uvjek ljepo pozdravljaju i pitaju je li mi šta treba.
- Jes stvarno - nadoda Mrkan - ono kad je Hrvacka igrala protiv Engleske, i kad ga je Petrić ubo, ja ispalio rafal i izrešeto auto onog Miralema, znaš Miralema, to ti je onaj poduzetnik, ne znam ščim se bavi, samo znam da je Balija, a nakon toga reče mi Miralem da sve je u redu, da je i njemu drago što je Hrvacka dobila, ma kurac mu je drago, prepo se čoek, a ne bi da nemam oružja.
- Jebo vas led - uključim se - i meni dođe da pucam i baš zato što mi dođe da pucam, htio bih se rješit oružja, da još ne propucam koga.
- Ma neš propucat nikoga, to ti je kao, štajaznam, imiđ - mirno će Šaran - kad to ljudi znaju, neće se zajebavat s tobom.
- Jes stvarno - nadoda Mrkan - mene niko ne zajebava.
- Ni mene - zaključi Dule.
- Ne radi se o zajebavanju, nego ispaljivanju - viknem.
- Kakvom ispaljivanju? Metaka? - čudi se Dule.
- Kojih metaka, jebote glupa. Glave, Dule, glave, pa kad ispali glava, ispali i metak. To ti se zove, ono znaš, simboza, tako nešto.
- Ma o čemu pričaš, ja te kurca ne kontam - kaže Dule.
- Ma o mami ti pričam, glupane - zavrištim - o mami Radojki, pravoslavki koja te rodila, eto o čemu pričam. Zato ti ime i jes Dušan.
- Kakve veze njegova stara ima s ispaljivanjem metaka? - uleti Šaran.
- Jes stvarno - nadoda Mrkan - kakve veze ima?
- Osim što je luda, nikakve veze nema sa ispaljivanjem, isto kao ni vaše, osim što možeš spermu ispaliti u njih ko metak!
- Marole, jebotebog luda, sad si stvarno prećero, ne vrjeđaj nam matere, biće sranja - uzbudi se Šaran.
- Jesil popio terapiju danas? - upita Dule.
- Jes stvarno - nadoda - Mrkan - jesil je popio?
- Jesam, kako nisam, a sad ćete i vi popit terapiju tableta u obliku metka - rečem i mahnem se za pištolj u unutrašnjem džepu trenirke.
Mahnu se i oni. Stojimo sad mi ko u onemu filmu Dobar, Loš, Zao u krug i gledamo se u oči. Čekamo ko će prvi. Malo nas je strah, ali si to ne priznajemo.
Prošlo je tako pola TV kalendara, a mi tako stojimo i gledamo se preko pištolja, i taman ja mislio propucati Srbina Duleta, kad ono javi se Miljenko Kokot sa Cezarom na kraju kalendara, u onoj rubrici Nepoznato o poznatome.
I u tom trenutku reče Miljenko da reče Cezar da je kocka bačena na današnji dan prije dvije hiljade i četreset godina.
Mi smo svi na to odjedanput stavili pištolje tamo gdje su i bili, mašili se za listiće, i ostavili Miljenkov glas bez slike Cezara dok se broj na teletekstu okreto na 660.
- Jebotebog, je li ovo Ufa izgubila od Toljatija - iznenadi se Šaran.
- Jes, jebote - reče Dule - a svi smo je igrali.
- Jes stvarno - nadoda Mrkan - svi smo je igrali.
- Jes svi smo je igrali - izustim.
Na to smo svi odjedanput stavili listiće tamo gdje su i bili, mašili se za pištolje, i propucali sa tridesetak metaka staru Grundig televiziju, i Miljenkov glas bez slike Cezara, i Cezara bez slike Cezara, i stranicu teletexta 660.
I svi smo se sjetili riječi Šarana da je takav naš imiđ i da se niko neće zajebavati s nama.
komentiraj (4) * ispiši * #
08
utorak
siječanj
2008
Svaki spermij je svet
Nekada, a uvijek kada je jugo, ljudi su pomalo neraspoloženi. Liječe depru na svakojake načine. Neki drogom, neki Bogom.
Ipak ima tu nekih ljudi što, takozvanom duhovitošću, nastoje naopako preokrenuti potonjeno stanje uma. Izvlače raznorazne dosjetke, doskočice, narodne predaje i legende.
Odnomadne, što bi ovdje ljudi rekli, bio sam pomalo suicidalno raspoložen. To je normalno stanje uma pri južini, ništa ozbiljno. To što sam razmišljao o najboljem suicidalnom rješenju je u biti znak da sam potpuno pri zdravoj svijesti, da ne bolujem od depre, da mi je psiha skroz na mjestu. Pitate se kako? Jednostavno, odgovor je jugo.
I tako kao što već rekoh, odnomadne, sjedim ja na klupi, pušim i piljim u prazno. Dolazi veseli momak, osmjehne se i vjerojatno promisli u sebi da evo jednoga što mu treba doza prosvjetljenja.
Ne čekajući ošine me pitanjem:
- Meštre, nisi najbolje?
- Jugo - odgovorim.
- Nije to samo jugo, paraš mi na samrti, pred suicidom, nije ti dobro, jel da?
- Jugo - odgovorim.
- Ma stari bit će bolje, glavu gore!
- Ma normalno da će biti kad stane jugo.
- Ma jebalo te jugo - on će - nisi ti zdrav čim stalno spominješ to jugo.
Kako meni ne smeta?
- Valjda si lud.
- Ma ti si, ali kao što sam rekao glavu gore. Hoćeš jednu staru izreku?
- Reci.
- Kad si depresivan, tužan i usamljen, samo se sjeti da si bio najbrži spermij u svojoj grupi! Ha, je li dobra? Promisli malo i odmah si bolje.
Imao je pravo, trebalo je promislit o spermijima. Prvo sam počeo misliti o njegovom spermiju koji je pobijedio. Ako je taj naj, kakvi su ostali? Da je kojim slučajem onaj drugi bio prvi, koliko bi tek onda ovaj bio retardiran i koliko bi samo peglao sve oko sebe. Nastavljajući misliti o spermijima i ljudima oko sebe što su izrasli iz njih svakojakih sam se strahota dosjetio.
Što bi bilo, da je onome što s nama stalno igra nogomet, a mrtve veze nema, pobijedio neki drugi spermij? Loptu čovjek ne bi mogao pogodit, ovako samo baru ne može naciljat.
Ili svi oni zgubidani, bez sreće u životu, bez cilja i perspektive. Bez ljubavi. A najbolji spermić je pobijedio. Najbolji u svojoj grupi. Imao je sreće pri ždrijebu, grupa je bila laka. Jest da je u drugom krugu, u nokaut fazi, fazi ispadanja, ispao već pri prvom kontaktu s ovim svijetom, ali rezultat je dobar.
Za Bozanića. Ali objektivno....
Jebala Vladu zabrana pušenja, ja bih zabranio pušenje kuraca, ako muškarac i žena (podrazumijeva se hetero) skupa ne mogu imati za pristojan život.
- Momak - pita Sanader - kako stojiš s imovinom i poreznom karticom?
- Dosta dobro - odgovori izgelirani - naslijedit ću dva apartmana, imam Beverlyja, a tata mi je u HDZ-u.
- Odlično - zaključi Ivo - prolaziš, a ti mlada damo?
- Meni tata zna sve o plavim kuvertama i što s njima dolazi. A i on je u HDZ-u - reče mlada.
- Još bolje - na to će Ivo - onda mu ga možeš pušit.
I tako su siromašni spermiji iskorijenjeni zabranom prčenja međusobno siromašnih. I nije bilo abortusa i nesposobnih pobjednika grupa.
I Bozanić bješe zadovoljan. I Njegov šef Sanader također. I Hrvatski olimpijski odbor.
Nije bilo nepravde pri izvlačenju grupa, nego sposobnost i znanje, svaki spermić što je pobijedio u svojoj grupi je bio najbolji. I to objektivno.
A Bozanić je prilikom metamorfoze spermija u fetus, dolazio u apartman svake mlade i pošpricao bi joj vaginu blagoslovljenom vodom. A onda bi sve spermije, najbolje u svojoj grupi, posmrtno proglasio svetima.
I tako nastane Hrvatski Neradni Dan Domovinske Zahvalnosti, 1. studenoga, a Hrvati su ga zvali Svi sveti.
komentiraj (6) * ispiši * #
05
subota
siječanj
2008
Baba i korupcija
Kaže mi baba
mrtva hladna
tojest
više mrtva nego hladna
da sine
kako korupcija može biti zločin
kad tu nitko nikoga nije
ubio i istuko
e jebiga baba sad
kako da ti objasnim
komentiraj (3) * ispiši * #
02
srijeda
siječanj
2008
Prazna pokretnina
Ona je
ubila Boga u meni
doslovno
I sad opet ispočetka tražim
neko duhovno biće
da se nastani
u mojoj praznoj pokretnini
bez stanarine
na neodređeno
komentiraj (2) * ispiši * #
