23

petak

prosinac

2011

BUČNA NOĆ, RATNA NOĆ, PONOĆ JE, EKSPLODIRA SVE...

Policija svake godine troši financijske i ljudske resurse kako bi provela akciju kojoj je cilj smanjiti mogućnost ozljeđivanja pirotehničkim sredstvima. Hrvatima Božić nije Božić bez pucnjave i bacanja bombi. No što je tu loše, odnosno protuzakonito? Apsolutna ništa. Zakonodavac je dao mogućnost legalne pucnjave i ispaljivanja granata kroz cijeli ...prosinac, a da ne bi bilo kolateralnih žrtvi provodi razne akcije. Bi li možda bilo sve to skupa puno jednostavnije da se zabrana prodavanja bojevih glava produži i na prosinac? Rekao bi moj prijatelj Kmezo: „Bi!“ Evo priče, rekli bi i na Novoj TV i na HRT-u nakon što je onaj reporter s mjesta događaja već 812. Put ispričao priču:

Bučna noć, ratna noć
Ponoć je, eksplodira sve
Samo policija s pendrekom bdi
'Divno' djetešce pred njima spi
Rajski od pendreka resi ga mir
Rajski resi ga mir

Bučna noć, ratna noć
Pjesma ta minobacačka
Miljem barutnim napunja zrak
Bajna eksplozija rasvjetljuje mrak
Raj pretvara u razrušen kraj
Raj pretvara u kraj

Bučna noć, ratna noć
Vojnici, amo svi
Pucat Isusu anđela poj
S petardom poklon prikazat mu svoj
Bengalku dat mu na dar

Rajski resi ga mir


20

utorak

prosinac

2011

Svijet 14 dana

Autorska prava su tu da se krše

U tijeku je prava epska bitka. S jedne strane su pozitivci Rupert Murdoch, Hollywood, Disney i najveće diskografske kuće (jel' da da ne možete vjerovati da su oni pozitivci), a s druge strane su negativci najveće informatičke tvrtke predvođene Googleom (jel' da da možete vjerovati da su ovi negativci). Rat se naravno vodi oko interneta, tojest oko autorskih prava. Murdochovci napokon hoće stati na kraj krađi autorskoj sadržaja, dok Google neće ni da čuje za takav oblik privatnog vlasništva. Stoga je meni kao neutralnom čovjeku u ovoj priči napamet pala jedna strašna ideja: otići ću do sjedišta Google i reći im da je to moja tvrtka i da mi odmah prepišu sve njihove dionice. Neće se oni čuditi na moj zahtjev, ioanko im je svejedno tko je vlasnik nečega. Vama potšovani čitatelji preporučam da uzmete YouTube, Facebook ili nešto treće.

Blaženi Srednji vijek

Blaženi Srednji vijek. Znam, znam da sam vam dojadio s konstantnim spominjanjem raznih besmislenih istraživanja, ali opet moram. Pazite dva najnovija istraživanja iz područja vježbanja. Vi mislite da je fizički napor i vježbanje korisno za zdravlje. No neki znanstvenici tako ne misle. Oni su došli do 'rezultata' koji kazuju da se često vježbanje vrlo nepogodno odražava na srce, kao i da trčanje nema nikakvih učinaka na naše zdravlje. Dapače, ne samo da nema, već i šteti. Zglobovi pate, a čovjek uopće ne mršavi, jer se tijelo zbog napora odupire trošenju masti. Zaključak: najzdravije se kao svinja izvaliti na kauč, uzeti gajbu pive i tonu čipsa, sa strane malo grickati čvarke, a ako mislite da ni to nije dovoljno dobro za vaše zdravlje možete piti čistu svinjsku mast ili se obratiti svom liječniku ili ljekarniku koji će vam preporučiti kakav dodatni kolesterol po promotivnoj cijeni od 1000 kuna. Garant ćete doživjeti stotu. Blaženi Srednji vijek kad nije bilo znanosti i znanstvenika.

Humanitarna akcija UBICEF-a na Kosovu

Boris Tadić poludio je na EU, jer Srbiji nisu dodijelili status zemlje kandidatkinje. Zato sam im ja to dodijelio u statusu na mojoj Facebook stranici. Šalu na stranu, Tadić je ljutitjer smatra da su u Bruxellesu glupaci koji ništa ne razumiju, a to neznanje, kao uostalom i svako neznanje proilazi iz ispodmjerne doze čitanja knjiga. Tako srpski predsjednik objašnjava da kultni roman klasika Nemanje Kusturice radnog naslova Kosovski krug sve redom, nije knjiga o genocidu već o dodijeli humanitarne pomoći južnom dijelu Srbije, a da EU dužnosnici to nisu shvatili, jer nemaju kulturu čitanja. U knjizi se točno navodi na koji način UBICEF dijeli pomoć najmlađoj europskoj zemlji: iskopa jamu i u nju ubaci prpucanog Kosovara izgovarajući svete riječi: Stari više nećeš biti gladan!

Putin puti oko izbora

Rusi su napokon otkrili da na njihovim izborima glasaju automati. Vlado Putin ubaci u aparat kovanicu od 50 kopejki, a ona zaokruži Jedinstvenu Rusiju petstotinjak puta. I tako u svih devet vremenskih zona u kojima se glasovalo. Putko bi dobio još više glasova da nedavno nisu ukinute dvije vremenske zone. Što, pitate se kakve veze imaju vremenske zone s glasanjem? Nikakve, isto kao što ni rusko glasovanje nema nikakve veze s izborima. Demokratičnije je na vlast došao Staljin nego Putin. Tome u prilog ide i činjenica da su mu Kinezi dali njihovu inačicu Nobelove nagrade za mir.

Ameri su izmišljeni narod

Newt Gingrich, jedan od favorita u utrci za republikanskog kandidata za predsjednika SAD-a, u intervjuu za kabelsku tv postaju Jewish Channel izjavio je kako su Palestinci izmišljeni narod te da žele uništiti Izrael. Za razliku od njih Amerikanci su zato pravi narod. Samo ne znamo je li potiču od Engleza, Iraca, Škota, Talijana, Hrvata, Kineza, Španjolaca, Japanaca, crnaca, latinoamerikanaca... Jedini prave Amerikance, isti su ti 'Amerikanci' istrijebili i poslali u rezervate. Ali stvari se mijenjaju, kao što bi rekao Gundulić, Ko bi gori, sad je doli: uskoro bi Kina mogla poslati Amerikance u rezervat. Prema američkom pravu to nije ništa strašno, čak je i normalno, jer su oni sami izmišljeni narod.

Kultura straha

Više od 10.000 Latvijaca povuklo je svoje depozite (oko 100 milijuna kuna) iz švedske banke Swedbank, nakon što se Twitterom proširila informacija da banka ima problema s likvidnošću. Eto što je nama naša borba dala: ljudi danas žive u takvoj kulturi straha da se boje vlastite pjene za brijanje. Vrhunac tog straha upravo se krije na internetu. Pošto čovječanstvo više ništa ne vjeruje medijima, a ljudi su takvi da moraju biti naivni, sada vjeruju običnim ljudima. Pa ih tako nešto zaboli, odmah odu na forum i za nekoliko minuta uvjere se da neće dočekati sutrašnji dan. Da skrenu te loše misli, brzo se prebace na nečji blog, kad tamo, propadaju banke. Potom odu u paničnom strahu na Facebook, kad tamo svečana najava početka Trećeg svjetskog rata. Na samom kraju iscrpnog puta uhvate se i Twittera kad tamo korisnik pod imenom (Osice) Maje kaže da je došlo do pomicanja datuma smaka svijeta s 21. 12. 2012. na današnji dan.

Todore, što je to besmisao?

Todore, što je to besmisao? Pouđi sa mnom! – odgovi mu tata. Odu tako Todor i Fedor do najbliže televizije i upale vijesti: Barack Obama dočekao je u Sjevernoj Karolini grupu vojnika koji su se vratili iz Iraka te simbolično označio kraj rata u toj zemlji. Predsjednik je zahvalio vojnicima i izjavio kako iza sebe ostavljaju nezavisni i stabilni Irak. U ratu je stradalo oko 4500 američkih vojnika, više od 100 tisuća Iračana (neke procjene idu i do 600 tisuća), a rat je koštao oko bilijun dolara. U Iraku je ostalo još samo 5 tisuća vojnika.

Osoba godine je Prosvjednik

Časopis Time osobom tekuće godine proglasio je lik i djelo Prosvjednika. Na taj je način odao počast Arapima, Atenjanima, wall streetašima..., ali i Hrvatima. Šteta što Karamarko neće uručiti ovu nagradu na svečanoj ceremeniji - a pogađate gdje bi se ona odvila - na Markovu trgu. Nadamo se da će prosvjednici sljedeće godine opravdati ovu laskavu titulu ida će policija još više nabiti prekovremenih sati. Međutim, sve ide tome u prilog da bi dogodine 'ružni' Prosvjednik mogao postati 'lijepi' Vojnik.


piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva

19

ponedjeljak

prosinac

2011

Hrvatska 14 dana

Čovjek iz podzemlja

Hrvatska je potpisala ugovor o pristupanju u EU. Tamo bismo trebali biti 1. srpnja 2013. Nastranu sad što možda Unije tada ne bude, meni je od budućnosti u ovom slučaju puno zanimljivija prošlost, točnije Vladimir Drobnjak. Znate li vi tko je taj Drobnjak? Ne ne, nije riječ o crnogorskom košarkašu, već o glavnom hrvatskom pregovaraču s EU. S Europom pregovaramo ni manje, ni više nego 10 godina, a vi ne znate glavnog aktera. Kako biste ga i znali kad on u tih deset godina nije dao skoro nijedan intervju, nijednu dužu izjavu, nijedno priopćenje što je to zaboga on pregovarao s tim Europljanima. Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da je lakše uzeti izjavu od Dražena Petrovića, nego Drobnjaka. Jadni ti smo kad napokon doznamo o čemu je ovaj sve te godine govorio.

Ustaša Maleš u akciji: Evo zore, evo eurića za Djedovića i Širića

Nogometni pljačkaroši Željko Širić i Stjepan Dedović godinama su namještali utakmice sve dok nisu naletjeli na jačeg. Riječ je naravno o ustaškoj vojskovođi na privremenom radu u predsjedništvu Hajduka – Hrvoju Malešu. Mladi je predsjednik Hajduka skupa s povijesnom braćom uskocima, zaskočio nogometne funkcionere u akciju zvanoj: Evo zore, evo eurića za Dedovića i Širića. Ako se na sudu dokaže da su ovi likovi zaista uzimali mito, sljedeći meč za koji će odrediti suce bit će onaj između Zatvorskog nogometnog kluba Remetinec protiv Radničkog kluba Gradiška stara koja, by the way, u obrani igra bez ijednog mesara. Do dana današnjeg dobili su svega dva žuta kartona, ali dolaskom Širića u Remetinec očekuje se da bi se to vrlo brzo moglo promijeniti.

Zakon o pušenju Hrvata

Da vas neki stranac kojim slučajem pita da mu kažedvije, tri o Hrvatskoj, najlakše biste mu je objasnili preko Milinovićevog Zakona o pušenju. Busao se Darko u nabildana prsa donošenjem tog Zakona, htio spasiti Hrvate prerane smrti, a danas u Zagrebu i njegovoj okolici (čitaj ostatku Hrvatske) ne postoji nijedan kafić u kojem je pušenje zabranjeno. Taj se zakon ima biti donio samo da se uništi još pokoje stablo, jer nažalost po nas Hrvate i floru, zakoni su samo da se papiri ispunjavaju. Sada se oni ugostitelji koji su ugradi ventilaciju io za to platili desetke tisuća kuna smatraju budalama. U međuvremenu i sam predlagatelj ovog zakona je dobro popušio.


Samo se glupi Bad Blue Boy dvaput spotakne o isti kamen

Ugledni liječnici su složni u tvrdnji da je alkohol opasniji od speeda i marihuane. Krajnje je vrijeme da to netko kaže Tomislavu Židku. Čovjek u svojoj kolumni piše kako Mamić planira dovesti na mjesto trenera Dinama Roberta Prosinečkog i platiti mu čak milijun eura po sezoni, jer na taj način hoće vratiti povjerenje navijača u svetinju. Zaista bi čovjek koji je igrao u Zvezdi i koji trenira Zvezdu vratio povjerenje navijača. Navijači su mu igranje oprostili, ali treniranje nikad neće. Znate onu indijansku poslovicu: Samo se glupi Čejen, dvaput spotakne o isti kamen. Više bi BBB-i volili da ih trenira Ceca Ražnjatović, nego Veliki Crveno-Beli, pardon Žuti.

Bez komentara

Prema službenim podacima, 90 zavoda, agencija, centara i fondova troši godišnje oko 4,5 milijardi kuna ili oko 1,2 milijuna kuna dnevno. Istovremeno, mnogi se žale da imaju premalo zaposlenika. No postavlje se logično pitanje, čemu, primjerice, i zavod i fond i agencija za zaštitu prirode, koje zapošljavaju 265 ljudi? Što na ovo reći nego citirati Moniku Seleš kada bi je pitali za komentar rata u Jugoslaviji: No comment!


Hrvatska nažalost nema Odiseja da ubije Kiklopa

Amo se vratiti u srednju školu i malo ponoviti logiku:
Andrea Zlatar za svoj književni rad koji traje desetljećima nikad nije dobila nijednu nagradu sve do danas kada je dobila jednooko priznanje zvano Kiklop.
Andrea Zalatar za svoj politički rad koji traje desetljećima nikad nije dobila nijednu jaču fotelju sve do danas kada će najvjerojatnije postati ministrica kulture.
Ne kažem da su nagrade dokaz književne virtuoznosti, jer kod nas mnoga takva priznanja dobivaju razni kvazi pisci i klasici, ali zanimljivo je da je ova SDP-ovka jednooku nagradu dobila upravo u trenutku kada postaje prva osoba kulturne scene.
Konkluzija...............................................................................
Kiklop je beznačajna nagrada koja služi licemjernoj književnoj mafiji da u datom trenutku poliže dupe kome treba.



Kako je Mamić postao grlica

Ludio je i pičkarao Zdravko Mamić u svom stilu svakakve nebuloze, a onda su banuli BBB-i. Nije ostala ni sjena onoga lika što viče 'Nećeš, razbojniče' i 'Dabogda bio proklet Božić'. Usrao se izvršni predsjednik k'o grlica, iako mu Dinamovi navijači nisu napravili ništa, već mu samo kulturno objasnili da je netransparentno nabavio stolice za Maksimir i da mulja prilikom prodaje igrača. Onda su otišli, a usrani Mamić je promijenio pelene, pa opet postao jak. Reče da su oni huligani koji napadaju u čoporu i da bi on njih sve potaracao jedan na jedan, jer da je za njih Joe Fraizer. Kad je već tako, Zdravko Fraizeru, ja te pozivam da dođeš u moju redakciju (svakim radnim danom, a često i nedjeljom i praznikom), pa da se pobijemo jedan na jedan (ima mjesta, taman veličina ringa!), te da ti slomijem tu njušku kako se javnost više ne bi trovala riječima koje izlaze iz tog oralnog podzemlja. Poštovani čitatelji, sigurno se pitate koji mi je i kakav sam ja to pobogu novinar kad na ovakav način pišem za medije? Nije mi apsolutno ništa. S Mamićem se može razgovarati jedino šakom u glavu s obzirom da mi ne živimo u pravnoj državi gdje institucije rade svoj posao, jer da je tako Hrvati bi nedjeljom mogli u miru poći na misu, pa potom pogledati nogometnu utakmicu i pri kraju popodneva odvesti djecu u maksimirski ZOO gdje bi im pokazali Mamića iza rešetaka.

Sa koliko će kunića Djed Mrazovi iz privatnog sektora ove godine darivati državne službenike

70 tisuća zaposlenih u zdravstvu dobit će puni iznos božićnice od 1250 kuna. Istovremeno, ostalima je najavljena isplata samo polovice iznosa božićnice, 675 kuna.Kada sam pročitao ovu vijest, prvo sam morao otići guglati što znači riječ božićnica. Onda sam vidio da je to kao neki dodatak na plaću koji se isplaćuje u vrijeme Božića. Iznenadio sam se, jer ja uostalom kao i mnogi Hrvati nikad u životu nisam dobio taj dodatak. Kad sam pitao mamicu zašto, rekla mi je da sine zato jer si uvijek radio u privatnim tvrtkama. Onda sam ja pitao mamu jesam li ja onda neka vrsta Djed Mraza kada se od mojih doprinosa isplaćuju božićnice dok ih ja sam nemam. Da sine, ti si Djed Mraz samo bez (pune šake) brade!

Radno vrijeme u pilu

Stalno se dičimo da pripadamo Europi, a prava istina je da smo svjetslosnim godinama od nje daleko bez obzira što i ona danas broji crne dane. To najbolje znaju strane tvrtke koje se prilagode na hrvatsku zbilju u jako malo vremena i nitko ih ne pita zašto se ponašaju drugačije nego kod kuće. Uzmimo samo kao primjer skraćeno radno vrijeme. Taj pojam u Hrvatskoj ne postoji dok je na Zapadu raširen kao kuga u 14. stoljeću. To bi skraćeno radno vrijeme imalo višestruke pozitivne učinke na ekonomiju u Hrvatskoj: povećalo bi zaposlenost, majke bi mogle i raditi i odgajati djecu, građani s manjim primanjima mogli bi dodatno zaraditi... Još je nevjerojatnije što bi i nekim poslodavcima odgovaralo da imaju pokojeg zaposlenika na pola radnog vremena, ali naposljetku takvih poslova u Hrvatskoj nema, pa nema. I nitko ne postavlja pitanje zašto.

Jogurt revolucija Ivana Tante

Jedno jutro sam došao na posao i internet nije radio. Dok sam čekao informatičara da ga vrati u pogon, prevrtao sam se po redakciji i ugledao neke stare časopise među kojima i Made In iz veljače prošle godine. Stao sam ga malo čitati i naletio na kolumnu Ivana Tante, uvaženog stručnjaka za komunikaciju, koji je pisao, a o čemu će drugo, nego Jadranki Kosor. Ali s pozitivnog stajališta. Nahvalio je Tanta njene komunikacijske sposobnosti (uključujući naravno i broševe) i zaključio da je to zato jer je radila na radiju. Ali nije samo stao na tom segmentu, već provlači tezu da Jadranka nije samo jaka na riječima, nego na djelima. Na kraju je uspoređuje s Thatchericom. Uvaženog stručnjaka Tantu je ponijela činjenica da je Kosor na početku svojega mandata uhvatila dvije girice u borbi protiv korupcije. Baš me zanima što bi danas rekao o svojoj kolumni. Eto koliko su medije koje čitate pokvarljiva roba. Ne mogu se nositi ni s jogurtom.

Andro blokirao Vlahušićev mozak

Ovo šta je u dvadeset peta minuta napravio Fadilj Vokri je za prepričavanje – javio bi se tijekom prijenosa utakmica jugoslavenske nogometne lige radijski dopisnik iz Prištine ne obrazlagajući što se to točno dogodilo. Povijest se ponovila, ali mi ćemo mrvicu obrazložiti što se točno dogodilo jer ovo što je ovih dana napravio dubrovački gtradonačelnik Andro Vlahušić zaista je za prepričavanje. Naime dotični je blokirao rad Opće bolnice Dubrovnik jer Vodovodu duguje nekoliko milijuna kuna. No to nije jedini njen dug, a svi oni su nastali u doba dok je Vlahušić bio ravnatelj bolnice. Znači da je čovjek blokirao samog sebe. Postavlja se pitanje: je li on možda podvojena ličnost, nekakav dubrovački dr. Andrew and Mister Vlyde? Bilo kako bilo, jadni Dubrovčani nastavljaju trpiti ispade svog gradonačelnika koji je, što je hrvatskoj javnosti malo poznato, puno egzotičniji vladar čak i od Željka Keruma.

Traži se Butković! Nagrada – litra Ribara

Od 1. siječnja 2012. građani će svoje pritužbe na rad novinara i medija moći slati na adresu novoosnovanog Hrvatskog vijeća za medije. Ono će pratiti i sankcionirati kršenja profesionalne, novinarske etike. Predsjednica vijeća je Sanja Mikleušević-Pavić, a u HVM-u će zajedno raditi HND i predstavnici nakladnika i poslodavaca. Lijepo na papiru, ali vidjet ćemo kako će raditi u praksi. Jer u praksi bi to značilo da se treba zabraniti rad Davoru Butkoviću (i mnogim drugim sličnima) ili barem kazniti ga da svaki dan umjesto barrique vina s dugim, punim, hrastovskim okusom, mora popiti litru Ribara ili Fešte s dugim, punim okusom kloji ostaje u ustima nakon što se dobro ispovraćate.

Čačića bi iznervirao i Lao Tse

Gužva na Markovom trgu. Sastavlja se nova vlada, sabor, u zgrade - šapne jedan HDZ-ovac kolegi na odlasku – ulazi novi gabor. Tu su i sportaši, biznismeni, glumci... Svi oni žele biti tu, okoristiti se. Samo je jedan uljez. Eno ga tamo dole, kako se ono zove – Lao Tse – sjedi prekriženih nogu i duboko diše. Miran je kao more ostavljeno od vjetra. Na glavi mu istetovirano nekakvo kinesko slovo, čini se da je to znak za onaj njegov taoizam, nekakav put, autocesta, što već. Ugleda ga sad i Radimir Čačić, ne sviđa mu se što se Lao Tse s tim putevima i autocestama upetljava u njegov resor, približi mu se da ga bolje vidi, a kad tamo na majici mu piše „Djelovati nedjelovanjem“. Jesi ti to mene došao zajebavati – vikne i udari ga nervozni Ratko i doda - Dat ću ti ja nedjelovanje, starče lijeni!


Kerum je idealna osoba za tu funkciju

Gubitnici na izborima danima se svađaju oko uskakanja u fotelje koje su u Saboru namijenjene oporbenim strankama. Ja bih im, ako dopuste, predložio jednu križaljku. Naime kako predsjednik saborskog povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa ne može biti iz vladajuće stranke, mislim da je idealan kandidat za to mjesto Željko Kerum. Čovjek je iz oporbe, a problematiku sukoba interesa ima u malom prstu.Isto tako zanimljivo je da oporbi pripada i Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije o suzbijanju korupcije. To bi mogao voditi Ivan Jarnjak.

Zlatko Sudac – don šarlatan ili svetac sa stigmama

Nije jasno zašto hrvatskim medijima, od svih silnih sranja koja se događaju u našoj domaji, upada u prostor velečasni Zlatko Sudac. Sada su ga napali da ima telefonsku liniju gdje širi duhovnost i to naplaćuje. Uopće neću ulaziti u polemike je li Sudac don šarlatan ili svetac sa stigmama, ali činjenica je da su mnogi ljudi koje ja poznam zaista našli utjehu u njegovim riječima i seminarima. Valjda je to jedino bitno. Pa neka ih onda čovjek i naplaćuje iako nije baš kršćanski. Da ne naplaćuje kako bi stigao obraditi sve one kojima je potrebna pomoć. Nije bitno ima li ičega u liku i djelu velečasnog, nego kako on djeluje na svoje sljedbenike. Mediji to jednostavno neće i ne žele shvatiti.


piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva

06

utorak

prosinac

2011

Hrvatska 14 dana

Čak ni pederi nisu prepoznali izborni program HSS-a

Marijana se Petir okreće oko svoje osi u izbornom stožeru HSS-a i pogledom traži utjehu. Vidi to Bajs, koji je inače čovjek veri najs, pa joj priskoči nadohvat suza u ovom teškom trenutku. „Bajo, što se ovo dogodilo, je li one Maje predviđaju za ovaj prosinac smak svijeta?“ „Ne Mare nema to veze s Majama, glasači su nas kaznili jer smo foteljaška stoka. Zabolio nas je za njih i more i šume i polja i ZERP i sve“. „Ma Bajo ne mogu vjerovati“ – udre u plač plavokosi anđeo racionalne smrti – „čak ni pederi nisu prepoznali naš izborni program!“ A svi znamo koliko Marijana Petir obožava kad se dvije djevojke i(li) dva muškarca ljube.


Izborni sustav treba mijenjati

Svi se slažu da izborni sustav Hrvatske treba unaprijediti. To je vrlo jednostavan zadatak. Prvo treba ukinuti pravo glasa Lici i Dalmaciji, odnosno 9. i 10. Izbornoj jedinici. Dvadeset godina se puštalo te Homo Kalmetuse da kroje sudbinu ostatku zemlje, a nakon što su prošla dva desetljeća, dokazano je da oni nemaju dovoljno sivih kapaciteta za sudjelovanje na izborima pogotovo oni koji ne žive u gradovima. Zato taj dio Hrvatske demokratski treba unazaditi, isto kao što onoj trojici što su glasovali u dijaspori treba ukinuti to pravo. Nadalje, po svim hrvatskim selima treba uvesti test koji mještani a priori moraju položiti kako bi pristupili glasanju (ili uvesti da nihov glas iznosti 0,11% od jednog glasa, slično kako se boduju strijelci u nogometnim ligama Europe. Gol napadača iz Španjolske ne vrijedi kao gol onoga iz Hrvatske). On bi recimo ličio na testove kakve su morali prolaziti američki crnci kada su dobili pravo glasa. Citirajte 2. stavak 15. amandmana Ustava ili nešto slično. Osim tih stavki treba ispitati i mentalno stanje Slavonaca: glasaju li oni u uračunljivom ili u neuračunljivom stanju za ratnog zločinca čija je stranka u posljednjih nekoliko godina manje dala Slavoniji nego Davor Šuker napojnice konobarima.



Tko je pobjednik hrvatskih parlamentarnih izbora?

Apsolutni pobjednik posljednjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj je – HDZ, iako DIP tvrdi drugačije. Zašto? Pa vrlo jednostavno. Ti su momci i djevojke, iako su uništili sve živo i neživo u Hrvatskoj, osvojili brojkom i slovima čak četrdeset i sedam(47) mandata što u prijevodu znači da su stotine tisuća ljudi (možda ovo nije prava riječ) glasali za stranku protiv koje se vodi kazneni postupak. To je isto kao da su Hrvati na prvim svojim samostalnim izborima glasali za Miloševića – ali ne Ivana Domagoja, nego Slobodana. Ili da su Nijemci 45. glasali za Hitlera. Ili Rumunji 89. za Causescua. Slobo, Hićo i Causescu dobili su na tim izborima puno manje glasova, ali zato puno više linča nego HDZ na ovim našim. Zato je jedini i istinski pobjednik ovih izbora upravo Hrvatska Demokratska Zajebnica.



5 stvari koje smo naučili na ovim izborima


-HSLS-ov izborni program je dokazao da Hrvati vole laži i lažna obećanja. Zato Darinko Kosor treba dati ostavku. Takvima nije mjesto u politici.
-HSP-ov izborni program je dokazao da Hrvati ne vole Srbe i Srpska obećanja. Zato Danijel Srb treba dati ostavku. Takvima nije mjesto u politici.
-Izborni program Laburista (koji uopće ne postoji) je dokazao da Hrvati vole prazne priče i da mrze knjige. Zato Dragutin Lesar treba biti doživotni premijer. Takvima je mjesto u politici.
-Izborni program don Ivana Grubišića je dokazao da Hrvati vole moliti Oče naš i Krunicu. Zato Ivo treba biti doživotni kardinal. Takvima je mjesto kako na nebu tako i na Kaptolu.
-Ono što smo gledali u skijanju, sada ćemo gledati u Saboru, ali u potpunom antipod izdanju. Dolaze Braco i Seka. Svi ste vi mislili da veći apsurd od prošlog saziva ne može postojati, ali prevarili ste se. Pričekajte Nevenku i Željka da se jave za govornicu.



Za koga je glasao Ivo Sanader

Pangea je ekskluzivno doznala za koga je glasao Ivo Sanader. Kasno popodne u nedjelju hakirali smo mozak bivšeg premijera i sa servera pokupili vrijedan podatak. Nećete vjerovati, ali doktor Ivo je glasao za Ljuba Jurčića. Puno je razmišljao koga li će zaokružiti – padale su mu napamet i sulude ideje poput davanja glasa HDSSB-u – ali na kraju se odlučio za Ekonomsku inicijativu. Sa smješkom na licu i sjetom u mislima prisjećao se Sanader kako mu je ekonomska inicijativa Ljuba Jurčića na prošlim izborima donijela pobjedu. Taj Ljubo fakat, prisjećao se Sanader, nit' smrdi, nit' miriše, a ima pojma o ekonomiji kao njegova bivša sluškinja u Vladi. E koja su to vremena bila, rekao je Sanader sebi u bradu, zaokružujući marginalca. Žutokljunac Milanović sam krenuo na izbore, a smiješni Ljubo trebao biti premijer. „Baš dobra vremena!“



Predizborna magla

Bez obzira na novi zakon o financiranju predizbornih kampanja, opet se više potrošilo od onoga što je propisano. Pustimo sad to, jer mi je napamet pala jedna strašna PR kampanja i to za Kukuriku koaliciju. Ja da sam postavljen na čelno mjesto kreiranja PR kukuriku strategije, odustao bih od kampanje, jer se odavno znalo tko je pobjednik. Kada bi me pitali zašto, odgovorio bih da će se milijuni umjesto na letke dati u humanitarne svrhe, može čak i u zakladu Billa i Melinde Gates. Da su to napravili ispali bi pravi frajeri. Ovako građani moraju gledati kako se milijuni bacaju u nekakve glupe parole, a PR stratezi koji su sve samo ne krativni, trljaju bradu prodavajući maglu i to u vrijeme kada jedino tu vremensku nepogodu proizvozimo u količinama koje bi mogli izvoziti na mjesta gdje magle nije bilo nikada u povijesti.


Milijun ljudi u gradskoj upravi Šangaja

Hrvatska ima stanovnika kao prosječno kinesko predgrađe. Ali razliku od šangajskog Sun Tzina ima nekoliko deseteka tisuća funkcionera. Sve sami načelnici, župani, ravnatelji, gradonačelnici, državni tajnici, pomoćnici ovi, pomoćnici oni. I onda Kukuriku koalicija kaže da neće smanjivati broj zaposlenih u javnom sektoru. Ma Hrvatskoj je dovoljan najobićniji gradonačelnik i njegov zamjenik u slučaju da ovaj ima gripu. Nitko više. Kakvi premijeri, ministri. Šangaj ima 20 milijuna stanovnika, a Hrvatska manje od 4 i pol i 250 tisuća državnig službenika. Ravnajući se tom logikom, gradska služba Šangaja trebalo bi brojiti više od milijun ljudi.


Antikroatizam

Madridska Marca je poslije pobjede Reala nad Dinamom objavila sliku Kelave i naslov Ratatatatata. Neviđeni antikroatizam, još od doba Domovinskog rata. Da je kojim slučajem Marca na ovaj način proslavila pobjedu Reala nad Maccabijem iz Tel Aviva, zasigurno bi joj prisjelo. Dobili bi sudsku tužbu i morali bi platiti milijunski iznos zbog kršenja ljudskih prava.


Znaš li ti tko je moj tata?

Bivši pripadnici karlovačke Mladeži HDZ-a , nekadašnji predsjednik Danijel Trupković i njegov kompanjon Željko Goršić, sin istoimenog tajnika u MORH-u, na Općinskom sudu u Karlovcu nepravomoćno su proglašeni krivima za razbijanje inventara u noćnom klubu The River Pub prije točno tri godine. Tatin sin Goršić plakao je na izricanju presude držeći mamicu za ručicu. Mamice, je li tako da će ih moj tata zbog ovoga sve prebiti uključujući i ovu kuju sutkinju. A mamica je tužna srca odgovorila: Sinčiću moj, moraš polako odrasti, tvoj je tata sada izgubio moć i više ti ne može pomoći. „Znači li to mamice da neću smjeti razbijati kafiće kada odem vani“. Da – odgovori stara Gorščić i još jače stisne sinovu ruku.

Petrač opet kreće s reketom, teniskim reketom

Hrvoje Petrač izašao je iz zatvora zbog ultra dobrog vladanja kakvo nije viđeno otkako je Šeks bio mali, zbog čega mu je mama i dala ime Vlado.I odmah rekao da kreće s biznisom, jer su Hrvatskoj investicije potrebne kao malom Vladi majčino mlijeko. Razgovarao malo sa sinom Novicom, pa došli do zaključka da će najbolje pomoći Hrvatskoj ako se budu bavili, a čime se drugim oni mogu baviti nego – reketom. Ali ovoga puta teniskim. Evo priče rekli bi na HRT-u nakon što je onaj reporter s mjesta događaja sve već 31 put ispričao. Naravno da su ovu foru ukrali s Nove TV:

Novice, ne može se ovako više
u sport se uložit mora
i ti si sine od brige pun bora
ispočetka ćemo krenut tiše

Dati najbolji reket najboljem igraču
investirat tamo gdje najviše treba
mali reket onomu što je beba
dok ne vidimo talente da mu skaču

A onda kada bude prvi
svaki dan ga štitit dalje
i bodriti ga Bravo kralje

sada sve ostale smrvi
A Hrvoje ti čuva leđa
kao kamen da ne padne međa



Sjeti se nogometu da si iz praha nastao i da ćeš se u prah pretvoriti

Bruno Kovačević postao je prvi čovjek HRT-a. Juuuuuuuupiiiiiiiiiiiii, neće ga više biti. Zašto? Pa Zato jer Bruno što god dotakne pretvori u prah i pepeo. Isto kao onaj kralj u zlato. Pazite samo što je napravio od sportskog programa. Izgubio je hrvatski nogomet (doduše to nikom ni ne treba), pa je izgubio i pola Lige prvaka, pa Ligu prvaka u košarci, pa radost loptanja pod domaćim koševima, pa Formulu 1, pa cijeli tenis osim Umaga i Zagreba, pa Svjetsko prvenstvo u atletici i sve važne mitinge, pa prijenos talijanske i španjolske lige, pa skijaške skokove, pa odbojku, pa sve komentatore koji barem mrvicu valjaju (vidi Željko Vela), a o 'malim' sportovima poput veslanja, stolnog tenisa, gimnastike i sl. da ne govorimo. Ostavio je samo skijanje koje nikoga osim njega ne interesira. A ni njega neće interesirati kada Ivica prestane skijati. Čovjek je rasturio sportski program HTV-a, a mi mu zauzvrat plaćamo preplatu. Njegovi zaposlenici znaju njegov moto: Sjeti se nogometu da si iz praha nastao i da ćeš se u prah pretvoriti.

Euro Jurčić

Genijalni Ljubo Jurčić izjavio je kako bi Hrvatska mogla profitirati ako euro propadne. Samo nije pojasnio kako. Možda nije mislio na novac nego na Europsko prvenstvo u nogometu, tko će ti ga znati? Ako EURO propadne to automatski znači da Hrvatska neće morati igrati kvalifikacije i brukati se u njima. Samo što je u tom slučaju s Mundijalom? Puni nestrpljenja čekamo koju će sljedeću nebulozu izvaliti hercegovački sin.

Rakarova borba s vjetrenjačama

Bloger Marko Rakar udrugom Vjetrenjača sastavio je bazu podataka u kojoj su popisani detalji javne nabave, a iz koje se vidi koja je tvrtka dobila koliko novca od ministarstava i za što (nabava.vjetrenjača.com). Kao baza korištene su Narodne novine, Trgovački sud, Državni zavod za statistiku, Fina i ostali poslovni registri u Hrvatskoj. Riječ je o 58.000 ugovora iz zadnje dvije godine, što je oko 80 milijardi kuna javnih nabava. Svaka čast Rakaru na trudu, samo teško će ovo nešto promijeniti u pogledu javne nabave. Vjerojatno je i bloger toga svjestan pa je stranicu i nazvao vjetrenjača. Zna dobro kako ta borba završava.


Vojnici Juga: Zagreb će pasti do Božića!

Godina je 2011. Vojnici Juga skupljeni su na sjevernoj tribini poljudske ljepotice. Uskoro će zajahati konje i krenuti u boj do istrijebljenja. Rat Sjevera i Juga kreće. Razlog – zaista glupo pitanje – koji je drugi razlog u ratovima gornje i donje strane svijeta osim – ropstva. Ovoga puta uloge su promijenjene, Jug je taj kojije za ukidanje ropstva – ovoga puta nogometnog. Izvršni predsjednik Unije Zdravko Lee Mamić ne želi ni čuti o zahtjevima Konfederacije. Crni igrači vezani doživotnim ugovorom također se pobunjuju i jašu s Torcidom u pohod na Zagreb. Priključuju im se i zagrebački dezerteri: Cvitanović, Leko, Balaban, i to 4. gardijskoj brigadi zvanoj Mućka đubrad koju predvodi napadač-bojnik Eduardo da Silva. Indijanci iz HNS-a, Marković i Srebrić, inače u narodu poznati kao Bikovi Koji Sjede i Kojima se za Nogomet Yebe, davaju potporu Sjeveru. Prvog dana rata velike se borbe vode kod restorana Macola u Lici, a kako doznajemo od Torcide Mokošica, brigada Mućka đubrad već je razbila položaje unionista, a njihov zapovjednik napada Dudu je pri tom izjavio: „Mamiću, za dva tjedna smo u Maksimiru, razbit ćemo te kao mačku, dabogda ti proklet bio Božić 2011. skupa sa Stjepan-danom!“


Lijeniji od ljenivca

Prema procjenama, u RH živi 3,175.000 punoljetnih osoba, a u popisu birača ih je 4,092.323. Otkud šokantan višak birača od 927 tisuća. Odgovor leži u bivšem ministru uprave Davorinu Mlakaru. Ponekad ste se u tišini doma svojega zapitkivali koji li je najlakši posao na svijetu? Njegov. Mlakonja je došao na ministarsko mjesto prije dvije i pol godine i od tada do dana današnjeg ga nitko nije vidio ni čuo. Čak ni njegova rođena mater koja se radovala što će tu i tamo vidjeti sina na tvu kada ga već odavno nema doma. Što li je on samo radio u te dvije i pol godine za plaću od 18 tisuća kuna plus sve žive i nežive benificije? Više je u životu prošla i napravila familija amazonskih ljenivaca nego Davorin Mlakar u svom ministarskom mandatu. A još kad znamo da je brzina ljenivca 1i pol metar u minuti...

By the way I try to say da ne valjaju više

Ludilo je počelo, Red Hot Chilli Peppers stiže u Hrvatsku. Točnije ono što je ostalo od chillija. Danas je to pitko, pitomo, neljuto, komercijalno muziciranje koje je odlaskom sjajnog gitariste Johna Frusciantea, negdje u rangu s proljevom kojeg dobijete nakon što se prejedete red hot chillija. Čovjek zažali za onim vremenima kada su se Kiedis i ekipa drogirali i bili ludi. Tad im je muzika i valjala da bi kasnije sve to postalo isti dosadni pop s nerazumljivim tekstovima. I, By The Way, kad smo već kod koncerta u Zagrebu, ne bi oni nikad došli da se glazba ne skida besplatno s interneta, pa im nedostaje još koji milijun. By the way they will try to say Dobra večer Kroejša, iako oni za Croatification nikad nisu čuli i baš ih zaboli što ima ispod našeg mosta. Vidjet ćete to nakon uru vremena svirke kad se ne odazovu na bis.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>