Hrvatska 14 dana

Čovjek iz podzemlja

Hrvatska je potpisala ugovor o pristupanju u EU. Tamo bismo trebali biti 1. srpnja 2013. Nastranu sad što možda Unije tada ne bude, meni je od budućnosti u ovom slučaju puno zanimljivija prošlost, točnije Vladimir Drobnjak. Znate li vi tko je taj Drobnjak? Ne ne, nije riječ o crnogorskom košarkašu, već o glavnom hrvatskom pregovaraču s EU. S Europom pregovaramo ni manje, ni više nego 10 godina, a vi ne znate glavnog aktera. Kako biste ga i znali kad on u tih deset godina nije dao skoro nijedan intervju, nijednu dužu izjavu, nijedno priopćenje što je to zaboga on pregovarao s tim Europljanima. Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da je lakše uzeti izjavu od Dražena Petrovića, nego Drobnjaka. Jadni ti smo kad napokon doznamo o čemu je ovaj sve te godine govorio.

Ustaša Maleš u akciji: Evo zore, evo eurića za Djedovića i Širića

Nogometni pljačkaroši Željko Širić i Stjepan Dedović godinama su namještali utakmice sve dok nisu naletjeli na jačeg. Riječ je naravno o ustaškoj vojskovođi na privremenom radu u predsjedništvu Hajduka – Hrvoju Malešu. Mladi je predsjednik Hajduka skupa s povijesnom braćom uskocima, zaskočio nogometne funkcionere u akciju zvanoj: Evo zore, evo eurića za Dedovića i Širića. Ako se na sudu dokaže da su ovi likovi zaista uzimali mito, sljedeći meč za koji će odrediti suce bit će onaj između Zatvorskog nogometnog kluba Remetinec protiv Radničkog kluba Gradiška stara koja, by the way, u obrani igra bez ijednog mesara. Do dana današnjeg dobili su svega dva žuta kartona, ali dolaskom Širića u Remetinec očekuje se da bi se to vrlo brzo moglo promijeniti.

Zakon o pušenju Hrvata

Da vas neki stranac kojim slučajem pita da mu kažedvije, tri o Hrvatskoj, najlakše biste mu je objasnili preko Milinovićevog Zakona o pušenju. Busao se Darko u nabildana prsa donošenjem tog Zakona, htio spasiti Hrvate prerane smrti, a danas u Zagrebu i njegovoj okolici (čitaj ostatku Hrvatske) ne postoji nijedan kafić u kojem je pušenje zabranjeno. Taj se zakon ima biti donio samo da se uništi još pokoje stablo, jer nažalost po nas Hrvate i floru, zakoni su samo da se papiri ispunjavaju. Sada se oni ugostitelji koji su ugradi ventilaciju io za to platili desetke tisuća kuna smatraju budalama. U međuvremenu i sam predlagatelj ovog zakona je dobro popušio.


Samo se glupi Bad Blue Boy dvaput spotakne o isti kamen

Ugledni liječnici su složni u tvrdnji da je alkohol opasniji od speeda i marihuane. Krajnje je vrijeme da to netko kaže Tomislavu Židku. Čovjek u svojoj kolumni piše kako Mamić planira dovesti na mjesto trenera Dinama Roberta Prosinečkog i platiti mu čak milijun eura po sezoni, jer na taj način hoće vratiti povjerenje navijača u svetinju. Zaista bi čovjek koji je igrao u Zvezdi i koji trenira Zvezdu vratio povjerenje navijača. Navijači su mu igranje oprostili, ali treniranje nikad neće. Znate onu indijansku poslovicu: Samo se glupi Čejen, dvaput spotakne o isti kamen. Više bi BBB-i volili da ih trenira Ceca Ražnjatović, nego Veliki Crveno-Beli, pardon Žuti.

Bez komentara

Prema službenim podacima, 90 zavoda, agencija, centara i fondova troši godišnje oko 4,5 milijardi kuna ili oko 1,2 milijuna kuna dnevno. Istovremeno, mnogi se žale da imaju premalo zaposlenika. No postavlje se logično pitanje, čemu, primjerice, i zavod i fond i agencija za zaštitu prirode, koje zapošljavaju 265 ljudi? Što na ovo reći nego citirati Moniku Seleš kada bi je pitali za komentar rata u Jugoslaviji: No comment!


Hrvatska nažalost nema Odiseja da ubije Kiklopa

Amo se vratiti u srednju školu i malo ponoviti logiku:
Andrea Zlatar za svoj književni rad koji traje desetljećima nikad nije dobila nijednu nagradu sve do danas kada je dobila jednooko priznanje zvano Kiklop.
Andrea Zalatar za svoj politički rad koji traje desetljećima nikad nije dobila nijednu jaču fotelju sve do danas kada će najvjerojatnije postati ministrica kulture.
Ne kažem da su nagrade dokaz književne virtuoznosti, jer kod nas mnoga takva priznanja dobivaju razni kvazi pisci i klasici, ali zanimljivo je da je ova SDP-ovka jednooku nagradu dobila upravo u trenutku kada postaje prva osoba kulturne scene.
Konkluzija...............................................................................
Kiklop je beznačajna nagrada koja služi licemjernoj književnoj mafiji da u datom trenutku poliže dupe kome treba.



Kako je Mamić postao grlica

Ludio je i pičkarao Zdravko Mamić u svom stilu svakakve nebuloze, a onda su banuli BBB-i. Nije ostala ni sjena onoga lika što viče 'Nećeš, razbojniče' i 'Dabogda bio proklet Božić'. Usrao se izvršni predsjednik k'o grlica, iako mu Dinamovi navijači nisu napravili ništa, već mu samo kulturno objasnili da je netransparentno nabavio stolice za Maksimir i da mulja prilikom prodaje igrača. Onda su otišli, a usrani Mamić je promijenio pelene, pa opet postao jak. Reče da su oni huligani koji napadaju u čoporu i da bi on njih sve potaracao jedan na jedan, jer da je za njih Joe Fraizer. Kad je već tako, Zdravko Fraizeru, ja te pozivam da dođeš u moju redakciju (svakim radnim danom, a često i nedjeljom i praznikom), pa da se pobijemo jedan na jedan (ima mjesta, taman veličina ringa!), te da ti slomijem tu njušku kako se javnost više ne bi trovala riječima koje izlaze iz tog oralnog podzemlja. Poštovani čitatelji, sigurno se pitate koji mi je i kakav sam ja to pobogu novinar kad na ovakav način pišem za medije? Nije mi apsolutno ništa. S Mamićem se može razgovarati jedino šakom u glavu s obzirom da mi ne živimo u pravnoj državi gdje institucije rade svoj posao, jer da je tako Hrvati bi nedjeljom mogli u miru poći na misu, pa potom pogledati nogometnu utakmicu i pri kraju popodneva odvesti djecu u maksimirski ZOO gdje bi im pokazali Mamića iza rešetaka.

Sa koliko će kunića Djed Mrazovi iz privatnog sektora ove godine darivati državne službenike

70 tisuća zaposlenih u zdravstvu dobit će puni iznos božićnice od 1250 kuna. Istovremeno, ostalima je najavljena isplata samo polovice iznosa božićnice, 675 kuna.Kada sam pročitao ovu vijest, prvo sam morao otići guglati što znači riječ božićnica. Onda sam vidio da je to kao neki dodatak na plaću koji se isplaćuje u vrijeme Božića. Iznenadio sam se, jer ja uostalom kao i mnogi Hrvati nikad u životu nisam dobio taj dodatak. Kad sam pitao mamicu zašto, rekla mi je da sine zato jer si uvijek radio u privatnim tvrtkama. Onda sam ja pitao mamu jesam li ja onda neka vrsta Djed Mraza kada se od mojih doprinosa isplaćuju božićnice dok ih ja sam nemam. Da sine, ti si Djed Mraz samo bez (pune šake) brade!

Radno vrijeme u pilu

Stalno se dičimo da pripadamo Europi, a prava istina je da smo svjetslosnim godinama od nje daleko bez obzira što i ona danas broji crne dane. To najbolje znaju strane tvrtke koje se prilagode na hrvatsku zbilju u jako malo vremena i nitko ih ne pita zašto se ponašaju drugačije nego kod kuće. Uzmimo samo kao primjer skraćeno radno vrijeme. Taj pojam u Hrvatskoj ne postoji dok je na Zapadu raširen kao kuga u 14. stoljeću. To bi skraćeno radno vrijeme imalo višestruke pozitivne učinke na ekonomiju u Hrvatskoj: povećalo bi zaposlenost, majke bi mogle i raditi i odgajati djecu, građani s manjim primanjima mogli bi dodatno zaraditi... Još je nevjerojatnije što bi i nekim poslodavcima odgovaralo da imaju pokojeg zaposlenika na pola radnog vremena, ali naposljetku takvih poslova u Hrvatskoj nema, pa nema. I nitko ne postavlja pitanje zašto.

Jogurt revolucija Ivana Tante

Jedno jutro sam došao na posao i internet nije radio. Dok sam čekao informatičara da ga vrati u pogon, prevrtao sam se po redakciji i ugledao neke stare časopise među kojima i Made In iz veljače prošle godine. Stao sam ga malo čitati i naletio na kolumnu Ivana Tante, uvaženog stručnjaka za komunikaciju, koji je pisao, a o čemu će drugo, nego Jadranki Kosor. Ali s pozitivnog stajališta. Nahvalio je Tanta njene komunikacijske sposobnosti (uključujući naravno i broševe) i zaključio da je to zato jer je radila na radiju. Ali nije samo stao na tom segmentu, već provlači tezu da Jadranka nije samo jaka na riječima, nego na djelima. Na kraju je uspoređuje s Thatchericom. Uvaženog stručnjaka Tantu je ponijela činjenica da je Kosor na početku svojega mandata uhvatila dvije girice u borbi protiv korupcije. Baš me zanima što bi danas rekao o svojoj kolumni. Eto koliko su medije koje čitate pokvarljiva roba. Ne mogu se nositi ni s jogurtom.

Andro blokirao Vlahušićev mozak

Ovo šta je u dvadeset peta minuta napravio Fadilj Vokri je za prepričavanje – javio bi se tijekom prijenosa utakmica jugoslavenske nogometne lige radijski dopisnik iz Prištine ne obrazlagajući što se to točno dogodilo. Povijest se ponovila, ali mi ćemo mrvicu obrazložiti što se točno dogodilo jer ovo što je ovih dana napravio dubrovački gtradonačelnik Andro Vlahušić zaista je za prepričavanje. Naime dotični je blokirao rad Opće bolnice Dubrovnik jer Vodovodu duguje nekoliko milijuna kuna. No to nije jedini njen dug, a svi oni su nastali u doba dok je Vlahušić bio ravnatelj bolnice. Znači da je čovjek blokirao samog sebe. Postavlja se pitanje: je li on možda podvojena ličnost, nekakav dubrovački dr. Andrew and Mister Vlyde? Bilo kako bilo, jadni Dubrovčani nastavljaju trpiti ispade svog gradonačelnika koji je, što je hrvatskoj javnosti malo poznato, puno egzotičniji vladar čak i od Željka Keruma.

Traži se Butković! Nagrada – litra Ribara

Od 1. siječnja 2012. građani će svoje pritužbe na rad novinara i medija moći slati na adresu novoosnovanog Hrvatskog vijeća za medije. Ono će pratiti i sankcionirati kršenja profesionalne, novinarske etike. Predsjednica vijeća je Sanja Mikleušević-Pavić, a u HVM-u će zajedno raditi HND i predstavnici nakladnika i poslodavaca. Lijepo na papiru, ali vidjet ćemo kako će raditi u praksi. Jer u praksi bi to značilo da se treba zabraniti rad Davoru Butkoviću (i mnogim drugim sličnima) ili barem kazniti ga da svaki dan umjesto barrique vina s dugim, punim, hrastovskim okusom, mora popiti litru Ribara ili Fešte s dugim, punim okusom kloji ostaje u ustima nakon što se dobro ispovraćate.

Čačića bi iznervirao i Lao Tse

Gužva na Markovom trgu. Sastavlja se nova vlada, sabor, u zgrade - šapne jedan HDZ-ovac kolegi na odlasku – ulazi novi gabor. Tu su i sportaši, biznismeni, glumci... Svi oni žele biti tu, okoristiti se. Samo je jedan uljez. Eno ga tamo dole, kako se ono zove – Lao Tse – sjedi prekriženih nogu i duboko diše. Miran je kao more ostavljeno od vjetra. Na glavi mu istetovirano nekakvo kinesko slovo, čini se da je to znak za onaj njegov taoizam, nekakav put, autocesta, što već. Ugleda ga sad i Radimir Čačić, ne sviđa mu se što se Lao Tse s tim putevima i autocestama upetljava u njegov resor, približi mu se da ga bolje vidi, a kad tamo na majici mu piše „Djelovati nedjelovanjem“. Jesi ti to mene došao zajebavati – vikne i udari ga nervozni Ratko i doda - Dat ću ti ja nedjelovanje, starče lijeni!


Kerum je idealna osoba za tu funkciju

Gubitnici na izborima danima se svađaju oko uskakanja u fotelje koje su u Saboru namijenjene oporbenim strankama. Ja bih im, ako dopuste, predložio jednu križaljku. Naime kako predsjednik saborskog povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa ne može biti iz vladajuće stranke, mislim da je idealan kandidat za to mjesto Željko Kerum. Čovjek je iz oporbe, a problematiku sukoba interesa ima u malom prstu.Isto tako zanimljivo je da oporbi pripada i Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije o suzbijanju korupcije. To bi mogao voditi Ivan Jarnjak.

Zlatko Sudac – don šarlatan ili svetac sa stigmama

Nije jasno zašto hrvatskim medijima, od svih silnih sranja koja se događaju u našoj domaji, upada u prostor velečasni Zlatko Sudac. Sada su ga napali da ima telefonsku liniju gdje širi duhovnost i to naplaćuje. Uopće neću ulaziti u polemike je li Sudac don šarlatan ili svetac sa stigmama, ali činjenica je da su mnogi ljudi koje ja poznam zaista našli utjehu u njegovim riječima i seminarima. Valjda je to jedino bitno. Pa neka ih onda čovjek i naplaćuje iako nije baš kršćanski. Da ne naplaćuje kako bi stigao obraditi sve one kojima je potrebna pomoć. Nije bitno ima li ičega u liku i djelu velečasnog, nego kako on djeluje na svoje sljedbenike. Mediji to jednostavno neće i ne žele shvatiti.


piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva