12
nedjelja
lipanj
2011
Nije ti to "daj BB Marijana pizde"
Ljudi, dajte amo biti malo ozbiljni. O Big Brotheru.
Posljednjih mjeseci novinari iz svih raspoloživih pera pucaju po reality showu kojeg smatraju ubojicom zdravog razuma, zaglupljivanjem masa, pa može se slobodno reći, broj jedan državnim neprijateljem hrvatskog katolicizma, morala i društvene etičke konzerve. Pogledajmo što o tome ima reći najveći pisac svih vremena koji nije dobio Nobelovu nagradu, Miljenko Jergović, zvani El Clasico. Ovako on puca po Bratu u svojoj slabo čitanoj kolumni Sumnjivo lice.
-...“Ovogodišnji je Big Brother, kako smo imali prilike čitati u novinama, započeo javnim zlostavljanjem dvoje građana patuljastoga rasta. Prvo je, na radost pornofila, organizirano njihovo vjenčanje, koje je, navodno, priređeno uz poštivanje svih elemenata “normalnoga” ceremonijala za kršćane standardnoga stasa. Jedini smisao ove “igre” sastojao se u tome da se preko fizičke nestandardnosti, ili - budimo u skladu s pogledom na svijet autora rečenog serijala - fizičke nakaznosti, privuče što veći broj gledatelja“...-piše El Clasico.
Naravno da su genijalni producenti Big Brothera doveli patuljke radi veće gledanosti, i tko bi bio sretniji od njih da se ovo dvoje puklo i možda donijelo na svijet novog Muresana koji bi u NBA ligi zakucavao tek kada bi se spustio u čučanj, ALI, još jednom ali, je li te patuljke strašni naoružani producent Big Brothera doveo u Kuću uz prijetnju oduzimanja hormona rasta ili su oni možda sami, svojom voljom - jer eto danas sve balkanske države žive u nekoj demokraciji i kao jednakim ljudskim pravima – baš zato što se smatraju jednaki nama (što u svakom slučaju i jesu) odlučili doći u taj show za kojeg su točno znali kako se i po kojim pravilima igra?
Nadalje najveći živući klasik ovih prostora čija nijedna knjiga nije i nikada neće ući u školsku lektiru piše:
-„Nakon rasizma, došao je na red šovinizam. Upriličena je epizoda u kojoj će Srbin karati Hrvaticu. On je, bezbeli, šarmer, a ona je, naravski, udana, majka nekolicine malih Hrvatića, iz patrijarhalne sredine i još patrijarhalnije obitelji. I sve se to, kao, dogodi slučajno, usred noći, ispod pokrivača. Zatim po novinama čitamo kako se ćaća odriče kćeri i kako mater hvali i brani sina. Potom nailaze novinski komentatori i kolumnisti da se još malo zgroze, ali to njihovo zgražanje ustvari je integralni dio serijala. Zašto? Pa zato što oni doista vjeruju, i u to uvjeravaju publiku, kako je mladi Srbin zaista prasnuo udanu Hrvaticu, i kako se to dogodilo sasvim slučajno. Ranijih godina Srbi nisu bili toliko jebežljivi, a Hrvatice nisu bile tako podatne, pa su, eto, serijali propadali jedan za drugim. Onda to pitanje kako se i zašto bivša Jugoslavija ujedinila oko Big Brothera? Kao, svi to gledaju, kao što su svi, ispred kamera, u istoj kući. A oko čega bi se to, molim vas lijepo, svi naši narodi i narodnosti i mogli ujediniti ako ne oko rasizma, šovinizma i primitivizma? Oko čega bi se, uostalom, bilo koja rulja bilo gdje mogla ujediniti ako ne oko rasizma, šovinizma i primitivizma?“
E pa moj Klasiče, sad ću ja lepo da ti pojasnim kad si toliko glup koliko ti je glava dlakava i kosmata. Vidim da ne moreš da lepo usneš zbog Velikog Buraza.
Prvo, odakle ti majke ti dlakave, da je 'ljubav' Marijane i Nemeša namještena.Ti koji bi kao pisac trebao znati, vidjeti, uočiti ponašanje, crte lice, mimiku, dijaloge, i opisati ih na reality način, toliko si glup da misliš da je ovo namješteno.
E pa nije, zvala me Marijana i rekla da Nemeš dobro kara s obzirom da ona ne želi zauzimati druge poze ispred kamera, a ono ispod deke je malo skučeno. U takvim okolnostima mladi se Srbin pokazao kao pravi šumadijski pastuh. Za razliku od tvojih nečitljivih romana čije je čitanje veće gubljenje vremena nego boravak u kaznionici, ovogodišnji Big Brother toliko je uspio u svome - ako hoćeš da prevedem na tvoj jezik koji ne razumeš - književnom toku da samo puno veći pisci od tebe to mogu opisati, a pošto ti nažalost to nikada nećeš biti u stanju, sliniš i razjebavaš se nad Bratom, jer zavidiš glupane!
Udana Marijana, katolkinja i Hrvatica, s djetetom (ne djecom, raspitaj se malo kada pišeš, znam ti ja Googla, mogu te upoznati) završila je u Kući. I to joj je jedina mana. Ja jebiga da sam joj muž, u Kuću je ne bih pustio. Ne zato što bih mislio da će se karati sa srpskim kurcom, već jednostavno jer doma ima dijete (muž joj je pomorac). Valjda je normalno da kad imaš dijete, da si kraj njega. Ajde može ti se dogoditi dan, dva, tri, tjedan da nisi s njim, neka nepredviđena okolnost, što već, ali da odeš u Kuću i nekome natovariš potomka, e pa to nije normalno.
Ali dobro. Muž ju je pustio (možda i nije, svejedno) i završila je u Kući. I jebiga tamo se dogodilo to što se dogodilo. A onda su svi novinari koji su inače bez grijeha uzeli tolikom brzinom kamen da su fakat svi bili prvi i izgađali Marijanu posred udane plave tikve. Zaboravili su (isto kao i javnost koja prati Big Brother i zgrožava se – recite mi tko je tu lud - kako nešto možeš pratit ili radit svojom voljom a da ti se gadi) da su mnogi od njih rastavljeni i s djecom i to zbog preljuba, da mnogi od njih mrze svoje bračne drugare i taj svakodnevni dosadni život, ispočetka & ukrug, ubija ih u pojam i žele promjene, novosti, uzbuđenje. Kao uostalom i Marijana.
Marijana se za razliku od njih ne skriva iza „produženog radnog dana i puno posla“ i ne trči do ljubavnika(ce) nabrzinu joj podariti snošaj, pa se vratiti svome bračnom drugu i lagati ga i opravdavati se dok skupa idu leći u krevet, a dijete između njih. Ona to radi ispred kamera, ispred cijelog Balkana, a Miljenko misli da je to namješteno. Jebote dragi kamen, njemu bi i nevjerni Toma pozavidio na tvrdoglavosti. Pa nije Marijana Srda da pjeva duhovima od kojih se valjda kad im toliko pjeva nada da će bezgrešno začet.
Zar ovogodišnji Big Brother nije jedan zaista toliko stvaran roman koji u trenutku dok čitate ovaj tekst još traje i nastavit će se izvan kuće? Zar nije bit čitanja nekog romana, da se konzument nastoji uživiti u glavne protagoniste i isčekivati što će biti dalje, u nastavku?
Jest, upravo je ta napetost, sukob, ljubav - bit romana. I dijalozi naravno, nekad i dosadni, jer takav je često i život. A ovogodišnji Big Brother nudi zaista živopisne likove kao malo koji roman. Kokoš Soraju, simpatične pedere Brendona, Horvata i onog trećeg kojem sam sad zaboravio ime, legendu Duška s kojim ako se ne nasmijete sigurno bolujete od depre, arogantnu Antoniju, tešku Bojanu i ostale...Sve to dobar roman mora imati.
A naravno El Clasico u svojim spisima to nema, jer ne zna. Trebala bi mu se skupiti cijela ova balica, pa stavit palac na vrh nosa i vrtiti u krug derući se „A ruge, ruge, Miljac ne zna....“
Jergos zna napisati samo kako Srda mrda na vrh brda u sumrak na puhove. I to je umjetnost, kultura. Možda za njega, i EPH koji ga ne znam ni sam zašto hrani, ali ne za normalnog čovjeka.
„A oko čega bi se to, molim vas lijepo, svi naši narodi i narodnosti i mogli ujediniti ako ne oko rasizma, šovinizma i primitivizma?“ – pita se iznebuha El Clasico.
Pa prije bi se ujedinili zbog svega (čak i da je Ratko Mladić dobar čovek, drug i starešina) osim da zaključe kako tvoji romani osim kvantitete, imaju i kvalitetu. Ovogodišnjim producentima Big Brothera stvarno treba skinuti kapu. Obavili su sjajan posao, a to što netko želi ili ne doći u Kuću nije njihov problem. Ti ljudi za razliku od Jergovića i bezgriješnih kvazinovinara znaju svoj posao. A i psihijatri, moramo i njih spomenuti, su se isto tako istaknuli svojim trkeljanjima. Govore da je Big Brother toliko zastranio u svojo morbidnosti da je samo pitanje vremena kada će se dogoditi ubojstvo. Ja sam mislio, možda sam falio, da je u povijesti čovječanstva do dana današnjeg i bilo nešto ubojstava. Možda sam kažem pogriješio, svejedno, no mislim reći koja je razlika između ubojstva u Big Broher kući ili ubojstva izvan kuće. Ah, ipak znam, imaju psihijatri pravo. Ljudi zaista ubijaju radi kuće, ali ne Big Brother Kuće, već kuće koju nemaju za stanovanje zbog nezaposlenosti i cijena i koju nikada neće ni imati, pa zato skupa sa stracima, sestrom, bratom, papagajom i zavišću gledaju bilo kakvu kuću, pa eto i Big Brother kuću. Možda se dio ovogodišnjih stanara i prijavio da riješi barem na tri, četiri mjeseca stambeno pitanje...
Zato producenti svaka čast, mogu vam popušiti i psihijatri (koji nisu u stanju izliječiti ni same sebe, kamoli pacijente) i novinari (koji su toliko iskompleksirani da to boli i tipkovnicu po kojoj pišu) i Jergos (koji bi dao muda za Nobela). Boli vas kurac i za patuljke i lomove brakova i Sorajine guzice i sise.
Samo tako nastavite i dogodine i one tamo godine i još puno godina. Jedino nemojte zvati Chucka Norrisa da ne bi izbacio Velikog Brata iz Kuće. A mi ćemo u nedostatku kvalitetnih romana, čije nagrade svojih matičnih redakcija kupe isti oni novinari koji čiketaju po Big Brothera, gledati kako bi Duško, Soraji isto, kao i svojoj Radojki, rado pokazao da je još uvijek muško. Ali u kvalitetnim romanima, kao i u reality lifeu, showu, isti kurac, ne ide to lako po onoj narodnoj „daj Marijana pizde“.
komentiraj (4) * ispiši * #
10
petak
lipanj
2011
Kurvu gospu, boga praca...
Kurvu gospu, kurvu gospu, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, boga praca, boga praca, kurvu gospu
Kurvu gospu, kurvu gospu, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, boga praca, boga praca, kurvu gospu
vako cili dan pivam ovu pismu gori
taka mi ušla u uvo
iako ni u oriđinalu, ni u obradi ovega Čikena ni vaka
Evo ope mi doša ovi refren napamet:
Kurvu gospu, kurvu gospu, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, boga praca, boga praca, kurvu gospu
Kurvu gospu, kurvu gospu, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, boga praca, boga praca, kurvu gospu
I nisan je ču taku
jopet kažem
i ne lažem
i jema bit da ću je vaku pivat cili dan, a možda i misec, godinu
čak i cili život
sve dok me akteri ove moje pisme ne pošaju gori u pakal malo čut njiove note
Ali do tad, jema bit po mom:
Kurvu gospu, kurvu gospu, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, boga praca, boga praca, kurvu gospu
Kurvu gospu, kurvu gospu, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, kurvu gospu, boga praca, boga praca, boga praca, kurvu gospu
komentiraj (0) * ispiši * #
09
četvrtak
lipanj
2011
Na njega se pališ tako
Na njega se pališ tako
da ti curi svuda preko bedra
to ti je nevjerojatno lako
jebote da ne poplavi ulica trebaju vjedra
a ja moram trlja' po klitorisu i turu
spopadne me jad čemer tuga
jer to jebiga traje cijelu uru
a ti ne vlažiš ni za vrijeme juga
komentiraj (1) * ispiši * #
02
četvrtak
lipanj
2011
SDP je prava klapa, mrzi kada dolazi Papa
Brifing je počeo čim je Jadranka oprala suđe razmišljajući o rebalansu proračuna i nakon što je naravno napravila krumpir salatu razmišljajući o rebalansu predizbornih anketa.
Stigli smo u Banske dvore prije osam. Iako te uvijek uče nekakvi novinarski stručnjaci i kvaziknjiževnici da ne počinješ pisani tekst da si se ujutro digao, oprao suđe, zube i došao negdje u toliko i toliko sati, napisao sam to, jer nek se zna. Neka se zna ako ikad itko bude čitao ovaj dnevnik kako smo i kad brifirali premijerku.
Čim smo sjeli za onaj stol za koji uvijek sjednemo, savjetnik Aca je rekao prostački da u pičku materinu.
Što je, čulo se.
-Ubio nas je onaj Josipović s onim veenesom. Ustvari nije on, nego ona koza Babićka s nekakvog PortalOka. Sve nešto piše o tome kako nas je sredio, kako će Bajić istraživati MUP oko anonimki i to. Lijepo smo sredili to na HRT-u da se ne spominje, ali ova Babićka je uporna, i danas će Grbić opet biti dnevna agenda po svim medijima – rekao je Aca piljeći u pod po kojemu se šetuckala Kosor.
-Pa šta da radimo? – samo je rekla Prva skvo hrvatskog plemena .
Onda je savjetnica Manuela rekla da ne radimo ništa.
-Kako – čulo se od nekoga. Mislim da je to bio Aca.
-Lijepo, ne spominjemo to, i nije se ni dogodilo. Kako smo fenomenalni reagirali na one fejsbuk prosvjede. Tako što uopće nismo reagirali i oni su se ugasili. To ti je suprotna pojava od požara. On se rasplamsava, a ovo se rasgašava. - ha, ha, ha – koja dobra riječ rasgašava – reče Manuela i doda je narod stoka sitnog neopranog zuba.
Ja sam rekao da je drama taj postupak rasgašavanja, ali isto da je drama što još uvijek nemamo dnevnu agendu na koju ćemo tjerat mlin, a vidi koje su ure, premijerka ima posjetiti bolnicu i hvaliti se da ju je ona sama svojim rukama napravila, te hotelske objekte u KBC-u Rebro, Zagreb, što li već.
Onda je Vatroslav koji se uvijek pravi pametan, moram to opet reći, rekao da je onaj budala Milanović opet ispao budala, jer je rekao da se neće naći s papom.
Na to premijerka živne kao da ju je netko udario adrenalinom.
-To je to, treba udarit po toj komunjari i nevjerniku, a kud ćeš bolje, nego Papom. Genijalno – reče u smjeru Vatroslava i udre mu give me five u znak odobravanja njegove ideje.
Ja sam na to dobio živčani slom. Uvijek joj je bolji savjet od Vatroslava nego od mene. Fakat me odavno nije poslušala. Skoro ništa. A uvijek joj tupim za njezino dobro da se ostavi engleskog. Ali neće, pa neće. Tad sam brzo mislio, odnosno mislio sam da moram brzo misliti da moram preuzeti inicijativu. A onda sam je preuzeo.
-Znaš da Milanović uopće nije kršten i da manje vjeruje u Boga čak i od Josipovića. Predsjednik mi je jedanput rekao da ako je on pobijedio Bandića, da možda i ima Boga.
-Ljudi šta vam je, sve su to laži. Milanović je kršten, ponekad i ide u crkvu – nije se dao smesti Aca koji je posao PR doživljavao poprilično etično.
Za njega nema laži, već samo neiznošenja istine u javnost.
-Ma znamo, ali kakve to sad veze ima s dnevnom agendom. Lijepo ćemo prosuti u javnost da je dobio poziv za susret s papom, ali da se nije htio odazvati. Više od toga ne bi povjerovao ni narod – zaključi Vatroslav.
I premijerka onda ispali onu svoju poznatu rečenicu:
-A šta da ja radim, kada me novinari pitaju za mišljenje?
A onda nama svima uvijek padne napamet: „Oca li ti jebemo japanskog, ti bi uvijek nešto radila, a bolja si kad ne radiš ništa“.
-Ti kad te pitaju za mišljenje, samo počni spominjati nekakve PR agencije, spin doktore, gurue govorništva, nije ni bitno narod je stoka, pa ionako neće ništa shvatiti. Ali daj naglasak da je Milanović bezvjernik, da ne vjeruje u ništa osim u lovu, pa neka građani odluče žele li imati heretika za premijera. Spomeni malog čovjeka – građanina – to ti je važno i reci da ako SDP pobijedi da će navjerojatnije biti ukinuta katolička vjera u cijeloj Hrvatskoj i da će Zoka kao zvaničnu religiju uvesti „Mračno doba komunizma“ – tako, baš tako reci da će se zvati – u jednom dahu izgovori Manuela.
Ja sam rekao da je to dobra ideja, ali i da treba dodati da se Uskrs više uopće neće slaviti, a možda ga Zoka prebaci i za radni dan, umjesto nedjelje.
Aca nas je samo slušao, a onda zbog one svoje etičnosti, izusti:
-Ljudi, ostavite se sranja. Ekonomija i zaposlenost nikad nije bila gora, ljudi su gladni, u ovom trenutku ih boli i za vjeru i za Zoku i za sve. Evo čak će prosvjedovati što Papa dolazi. A HDZ je percepcija te nezaposlenosti.
-Kako, molim te lijepo? Nismo mi nego Račanova vlada – reče Jaca ne znajući ni samo zašto uvijek spominje tu Račanovu vladu. Valjda je to neki poremećaj ličnosti, depersonalizacija, derealizacija, tako nešto, zna to psihijatrijska struka.
-Ma pusti sad to – obrusi joj Aca – Jednostavno do izbora moramo nešto napraviti, a ne trkeljati baljezgarije.
-Pa evo radimo, čovječe božji – na to će Vatroslav – Znaš ti onu biblijsku: Prije će deva proći kroz ušicu igle, nego bogataš ući u kraljevsko nebesko.To ti je ljudima važno. Što će biti na onom svijetu, a ne ovdje.
-Ja bih mogla proći kroz ušicu igle, nisam tako debela, to mi je i Pahor rekao – osmjehne se Jaca.
-Ma pusti sad to – obrusi joj Manuela –Vidi koje su ure. Važno je da imamo agendu. Jaca, jesi sve shvatila?
-SDP je prava klapa, mrzi kada dolazi Papa, a Milanoviću Zoki gadi se sve katoličko čak i papa-test. – zaključi veselo premijerka, pa poskoči obavljati one besmislene protokole otvaranja magle.
-Možda i da kažeš: Zoka like dope, but no Pope – to je dvostruka agenda i drogaška i katolička – dobaci Vatroslav u njezinom izlazećem smjeru.
-Nemoj, to je engleski – kratko sam rekao...
Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik
komentiraj (1) * ispiši * #
