Svaki spermij je svet

Nekada, a uvijek kada je jugo, ljudi su pomalo neraspoloženi. Liječe depru na svakojake načine. Neki drogom, neki Bogom.
Ipak ima tu nekih ljudi što, takozvanom duhovitošću, nastoje naopako preokrenuti potonjeno stanje uma. Izvlače raznorazne dosjetke, doskočice, narodne predaje i legende.
Odnomadne, što bi ovdje ljudi rekli, bio sam pomalo suicidalno raspoložen. To je normalno stanje uma pri južini, ništa ozbiljno. To što sam razmišljao o najboljem suicidalnom rješenju je u biti znak da sam potpuno pri zdravoj svijesti, da ne bolujem od depre, da mi je psiha skroz na mjestu. Pitate se kako? Jednostavno, odgovor je jugo.
I tako kao što već rekoh, odnomadne, sjedim ja na klupi, pušim i piljim u prazno. Dolazi veseli momak, osmjehne se i vjerojatno promisli u sebi da evo jednoga što mu treba doza prosvjetljenja.
Ne čekajući ošine me pitanjem:
- Meštre, nisi najbolje?
- Jugo - odgovorim.
- Nije to samo jugo, paraš mi na samrti, pred suicidom, nije ti dobro, jel da?
- Jugo - odgovorim.
- Ma stari bit će bolje, glavu gore!
- Ma normalno da će biti kad stane jugo.
- Ma jebalo te jugo - on će - nisi ti zdrav čim stalno spominješ to jugo.
Kako meni ne smeta?
- Valjda si lud.
- Ma ti si, ali kao što sam rekao glavu gore. Hoćeš jednu staru izreku?
- Reci.
- Kad si depresivan, tužan i usamljen, samo se sjeti da si bio najbrži spermij u svojoj grupi! Ha, je li dobra? Promisli malo i odmah si bolje.
Imao je pravo, trebalo je promislit o spermijima. Prvo sam počeo misliti o njegovom spermiju koji je pobijedio. Ako je taj naj, kakvi su ostali? Da je kojim slučajem onaj drugi bio prvi, koliko bi tek onda ovaj bio retardiran i koliko bi samo peglao sve oko sebe. Nastavljajući misliti o spermijima i ljudima oko sebe što su izrasli iz njih svakojakih sam se strahota dosjetio.
Što bi bilo, da je onome što s nama stalno igra nogomet, a mrtve veze nema, pobijedio neki drugi spermij? Loptu čovjek ne bi mogao pogodit, ovako samo baru ne može naciljat.
Ili svi oni zgubidani, bez sreće u životu, bez cilja i perspektive. Bez ljubavi. A najbolji spermić je pobijedio. Najbolji u svojoj grupi. Imao je sreće pri ždrijebu, grupa je bila laka. Jest da je u drugom krugu, u nokaut fazi, fazi ispadanja, ispao već pri prvom kontaktu s ovim svijetom, ali rezultat je dobar.
Za Bozanića. Ali objektivno....
Jebala Vladu zabrana pušenja, ja bih zabranio pušenje kuraca, ako muškarac i žena (podrazumijeva se hetero) skupa ne mogu imati za pristojan život.
- Momak - pita Sanader - kako stojiš s imovinom i poreznom karticom?
- Dosta dobro - odgovori izgelirani - naslijedit ću dva apartmana, imam Beverlyja, a tata mi je u HDZ-u.
- Odlično - zaključi Ivo - prolaziš, a ti mlada damo?
- Meni tata zna sve o plavim kuvertama i što s njima dolazi. A i on je u HDZ-u - reče mlada.
- Još bolje - na to će Ivo - onda mu ga možeš pušit.
I tako su siromašni spermiji iskorijenjeni zabranom prčenja međusobno siromašnih. I nije bilo abortusa i nesposobnih pobjednika grupa.
I Bozanić bješe zadovoljan. I Njegov šef Sanader također. I Hrvatski olimpijski odbor.
Nije bilo nepravde pri izvlačenju grupa, nego sposobnost i znanje, svaki spermić što je pobijedio u svojoj grupi je bio najbolji. I to objektivno.
A Bozanić je prilikom metamorfoze spermija u fetus, dolazio u apartman svake mlade i pošpricao bi joj vaginu blagoslovljenom vodom. A onda bi sve spermije, najbolje u svojoj grupi, posmrtno proglasio svetima.
I tako nastane Hrvatski Neradni Dan Domovinske Zahvalnosti, 1. studenoga, a Hrvati su ga zvali Svi sveti.