Shall I compare you to the serbian language

Oj ti lijepa naša hrvatska rimo
što stojiš nasuprot ružnom jeziku srpskom
na tebi je pisat prelijepo i fino
jer kontrestaš pojedenom slovu mrskom

Pojedinosti što želim reći to i mogu
uvijek istom rimom ali dobro
i zahvaljujem dragom Bogu
što nijesam Srbin kao ti moj pobro

A on odgovara rečju teškom
da ekavica puno više rime ima
i naš jezik smatra greškom
granica je rijeka Drina

- E moja lepa hrvatska rima
pička tebi materina

Evolucija - upravo ovdje, upravo sada

Možda
ali samo možda
je ovaj svijet
ipak za me

iako priznajem
Bog mi je svjedok
evolucijom se nikad nisam
htio maknuti od banane

Depresivni Božić Isusa

I tumaraše tako Josip i Marija tražeći neko normalno rodilište. Ali Josip ne bijaše nimalo ažuran, nije sredio nikakve utočište gdje bi njegova žena mogla na miru roditi. Ne bijaše on nesposoban, nego pomalo zloban.
Ova njegova ima roditi, mislio je on, a on joj ga nije ni uvalio i još ga je k tome prevarila sa onim anđelom za kojega je kasnije tvrdila da nije imala ništa s njim. Govorila mu je da je bezgrešno začela, ali Josip je znao, uza svo dužno poštovanje neznanju starog vijeka o ginekologiji, da ne može žena zanijeti tek tako bez obavljanja pražnjenja u njenu utrobu.
I tako su oni tražili mjesto poroda, a već se dobrano smrklo, a trudovi počeše. Marija mu počeše kvocati da Josipe zašto nisi ovo, zašto nisi ono, da gdje će ona sada roditi, neće valjda na putu. I Josip se sjeti jedne wellness oaze, zvane Betlehem.
Jebiga, mislio je, ovaj što dolazi je spasitelj svemira, neće se valjda porađati po međama, štalama i poljima. Palo mu je na pamet da nakon poroda zatraži i DNK analizu od Rimljana, jer je čuo da taj učeni narod može i naknadno saznati čije je. A u toj ginekologiji uvijek postoji mogućnost, a on je jedanput masturbirao blizu Marije ispod pokrivača.
I tako predloži on svoju ideju wellnessa Mariji. Marija zdušno prihvati, tu ideju ponovnog rođenja. Tiho je sebi u bradu rekla da je i ona bitna, jer ako već rađa Mesiju, mogla bi se i ona ponovno roditi kako već nalažu reklame za wellness Betlehem oazu.
I stigoše u carstvo hedonizma. Josip i Marija se sauniraše, masažiraše, jacuzziraše, Marija je skoro zaboravila da ima rodit, ali dok je prolazila četveroručnu masažu vrućim vulkanskim kamenjem na terasi wellnessa proleti zvijezda repatica, i ona se sjeti ta je tajming za rodit kako već Sveto pismo nalaže.
Isus je za to vrijeme nervozno čekao u predsoblju gnijezda da roda prozove njegov redni broj i da se napokon rodi. Nije mogao vjerovati što ovo njegovi starci rade, sve su ujebali i Sveto pismo i navještenje. Mislio je kako će im očitati bukvicu kad se rodi. Roda ga je prozvala, ukrcala na mjesto suvozača i rekla - Mali čeka te jeben zadatak, ljudi su gamad, pazi ih se, mogli bi ti i nauditi.
Roda mu to nije trebala govoriti, dobro je on to znao. Smetalo mu je što će se roditi u jacuzziju, što su mu starci materijalisti, što se ne vole, rijetko se i seksaju. Znao je da će ga i na krst staviti i eksere mu u dlanove zabiti. Ali to je bio najmanji problem, sjetio se Isus - kakvi će tek biti jadi u 21. stoljeću, bolje je na to ni ne misliti. Čak ni on tu ništa ne može.
Marija ga je porađala, Josip je vikao da tiska, tiska, a Isus je razmišljao točno u trenutku stupanja na ovaj svijet kako su on i Njegov stari falili sa tim ženama naopako ih programiravši. Da ona Eva nije nagovarala Adama, ništa se ovo ne bi događalo.
Jebiga, imali su On i stari samo 6,7 dana, gdje su to falili i zašto je stari stalno govorio i bijaše dobro kad nije bilo.
Sada on to mora ispraviti, iako zna da su zajebali sa svim ljudima ne samo sa ženama. Možda je Dreamweaver bio u kvaru.
Što je - tu je, stara era odlazi u povijest, nova dolazi i Isus se toga bojao, i to se jako bojao, na svoj rođendan, na Božić prije 2008 godina.

Hrvat u top ten Forbesa

Joža Friščić je poslije izbora u Hrvatskoj uletio na treće mjesto najbogatijih ljudi svijeta. Naš Joža. Naš dobri dečko iz Zagorja. Naš seljačina. Sad i mi imamo bogatog konja za utrku, i još k tome džokeja koji zna kako je to jahati po pustopoljinama pripizdine.
Ispred njega su samo Gates i Abramovič. Gates, Abramovič, Friščić... Baš dobro zvuči. Kao ono - Ladić, Cupan, Preljević ili još bolje Ladić, Štefulj, Krznar.
Pitate se sigurno kako mi Hrvati, inače po zanimanju skromni i velikodušni, imamo čovjeka na trećem mjestu Forbesa. A Forbes nije za bezveznjake, nego je za prave prvake.
Friščić, zasigurno ste pomislili, da prije mjesec dana nije imao ništa osim tovara, dvije krave i impotentnog bika. Kako je onda mogao nakon izbora dospjeti na treće mjesto Forbesa? Jebiga, zna se, da poneki političari ponekad i ukradu, ali Friščić je osvojio manje mandata od broja igrača što nastupaju zajedno u paru na Grand Slamovima. Znači nije mogao ništa ukrasti kad je totalni gubitnik.
Srećom iz pouzdanih izvora mobilnog telefona Nokia na koje je sniman dogovor stranaka HSS-a i HDZ-a, saznali smo kako je tekao streloviti put Friščića od seljačine do čovjeka broj tri koji puše u leđa Abramoviču i Gatesu.
Poslušajmo transkprte razgovora Iva i Jože.
- Joža, jebemu mater, što ćemo ja i ti?
- Ivo dobro ti znaš što ćemo ja i ti.
- Uskladiti programe stranaka?
- Ma koje programe stranaka, jebali te programi stranaka, Ivo jebemu mater, ne pravi se lud.
- Dobro Joža, i ja se nekad zajebem mislivši da ima poštenih političara, ali u redu, kad si ti već jedan od naših, ajde da krenemo.
- Fala kurcu.
Ivo donese kartu Hrvatske.
- Joža, evo ga, to je naša državica, nije velika, ali ima za pogostit se.
- Ivo, dobro zboriš, nije velika, ali sam isto uzbuđen.
- Onda što ćeš? Dubrovnik, Pelješac, Korčulu, Split, Makarsku, Istru, ops Istru ne možeš dobiti.
- Zašto?
- Ma to nam je komplicirano, dole su jaki crveni i regionalisti, ali od Kalmete do Šuice možeš birati.
- A čiji je Pag?
- Ma naš, čiji bi bio, Božo ti sve to može srediti.
- Ok, onda ću Pag, Kornate, Šoltu, Brač, Hvar, ušće Krke, Cetine, Neretve, Mljet, Elafite, Vis, Lastovo, Trogir, Čiovo....
- Stani malo Joža, baš si navalio, što će nama ostati?
- Ivo, ako me budeš smetao, odoh ja Zoranu.
- Jebote Zoran, koji kurac će ti Zoran dati?
- Već mi je obećao sve ovo i još liniju Virovitica-Karlovac-Karlobag.
- Jebala te i ta linija. Ako će ti on to sve dati koji kurac si uopće dolazio?
- Zato jer prednost dogovora imaju stranke što dolaze s desne strane. Onda, hoćeš li mi dati ovo što tražim ili idem zvati Zorana? Linija Virovitica-Karlovac - Karlobag mi ne treba, eto ti popust kao prijatelju. Onda?
- Ma evo ti, idi u kurac, ali neće nama ništa ostati.
- Pa ja ti dajem vlast, snađi se.
- Dobro, dobro Joža, dogovoreno.
- Nije.
- Kako sad nije, jeboga ti, dao sam ti sve što si tražio.
- Hoću i ZERP!
- Kakav sad ZERP, jebote ZERP, pa jesi li na početku rekao da nećemo o politici i programima.
- Ja ne govorim o programima.
- Nego o čemu govoriš, ako to nije politika, jebeš me sad i ti kao i Merkelica i Prodi prije tebe. Koji kurac hoćeš taj ZERP?
- Smiri se Ivo, hoću ZERP, ne iz političkih, nego privatnih razloga.
- A koji su to, u kurac?
- Pa to su baš ti - privatni, razumiješ me, da me se ne smeta na privatnom posjedu.

Dvoboj kod crkve sv. Marka

Ministrica Ana Lovrin. Ministrica Ana Lovrin. Da, da jeli to neka šprdnja? Kako ta draga osoba bez pameti može biti ministrica. Pa poslušajmo legendu.
Jednostavno, na natječaj, na koji se prijavila, a to je, kako je svima poznato, Ministarstvo pravosuđa, naša Ana je, kako natječaj i nalaže, najbolje oprala suđe. Bilo je tu puno suđa. Čaša, pjata, teća od ulja, ekspres lonaca, žlica, noževa, plitica. Doduše dvoboj s Vesnom Škare Ožbolt nije prošao glatko. Obje su dobro prale, ribale, čistile, a predsjednik Stranke, drug Ivo, je sve to brižljivo promatrao, sudjelovao kao sudac. Jebiga znao je on, nije zajebancija biti ministrica pravosuđa.
Ostale kućanice koje peru suđe, ne peru ono što bi se u narodu reklo pravo, već fušerski, i zato i ne mogu dobiti titulu ministrice pravosuđa. Ali ove naše dvije kandidatkinje, njima suđe nije zajebancija i zato je dvoboj bio tako zanimljiv. Na kraju je ispao remi, ali drug Ivo, naš sudac i donositelj odluka, pametan kakav već jest, odmah se dosjetio dosjetke kako će to riješiti, i napomenuo im je da još ništa nije gotovo, nego dvoboj treba ići dalje.
Poslao je svoga podređenoga, paža i druga Vladimira da skoči do kafića po Markovom trgu i donese još šporkih čaša, pjata i svega ostalog što nađe, da bi se dvoboj mogao nastaviti. Drug Vladimir, paž i podređeni, je objeručke to prihvatio, jer stari je on znalac, on će biti taj što će šporkavati čaše po kafićima, jer jebemu mater, treba spojiti ugodno s korisnim. I tako je naš Vladimir to obavio vrativši se sa suđem, malo je i teturao, nešto je putem i slomio, ali dvoboj se mogao nastaviti.
Ana i Vesna su krenule u taj odlučujući brejk. Pralo se, čistilo, poliralo, glancalo, i na opće iznenađenje, Vesna je pobijedila. Kako Vesna, pitate se, pa ona ima nešto u glavi, a za biti ministrica i znati oprati, ali ono što bi se u narodu reklo pravo, suđe treba biti kućanica i tuka, jer to ide skupa. I drugu Ivu je to bilo sumljivo, nije on naivan, dapače, te je pokrenuo istragu i dokazao da je kandidatkinja pod rednim brojem dva, a to je naša Vesna, koristila nedozvoljena sredstva.
I svima je to strašno zasmetalo, jer kako, jeboga život blesavi, ministrica pravosuđa ili ona koja to pokušava biti, može koristiti nedozvoljena sredstva, to je totalno kontradiktorno, u cijeloj ovoj kako priči, tako i natječaju za ovakvo radno mjesto. Vesna je bila kriva, jer je, kako je istraga pokazala, dva pjata te jedan pjatić i žličicu, skrivečki oprala u mašini za suđe, što je i Ustavom Republike Hrvatske, strogo zabranjeno, kada je riječ o proceduri dobivanja radnog mjesta ministrice pravosuđa, jer sve mora biti ručno.
Drug Ivo je dodao da je to neoprostivo, jer može se npr. dogoditi, i da pare upadnu iz džepa u proces pranja za vrijeme natjecanja i da se operu, ali ovo što je naša Vesna učinila je napravljeno potpuno svjesno i bez savjesti. Vesna se šlagirala, bila je na rubu živčanog sloma, htjela je dohvatiti onu stvar iz svoga prezimena i zaklati ih, ali se ipak umirila i rekla da se vide u Saboru, a onda...
Tu je stala, ali to sad nije ni važno. Drug Ivo je rekao svome pažu Vladimiru da titulira pobjednicu, a ovaj je teturajući to i učinio. Rekao je Ani da klekne. Ana klekne. Zatim uze zastavu trobojnicu u obliku mača sa šahovnicom po sredini i zakorakne.
- U ime Franja, Iva i Ivića Pa..ups...sori, nema veze, proglašavam te novom ministricom pravosuđa. Ustani ministrice - reče Vladimir. Ministrica ustane. Drug Ivo i ostali nazočni zaplješću.
Eto tako je naša Ana, majka, djeva i kućanica postala ministrica
pravosuđa.
Ostalo je, jebiga, povijest.

As Serious As Your Life

Post o nemrsu

Postiti ću po blogu
cijelu korizmu
čitavih 40 dana

i neću se

mrsiti mesom ljudi što ih mrzim
sve do Uskrsa
a onda će biti prvo žvakanja, pa zatim sranja

Pro(svijet)iteljstvo s druge strane

Jedan dan
kad Zemlja ejakulira
svoje postojanje
jedva čekam

prijatelji sve vas da zagrlim

A zatim ćemo
vrlo brzo
nećemo se puno grlit
muškarci smo, a ne pičke

uzeti sve što nam treba

Ti Chiefe bokser, ti Bure pajser
ti Guly šipku, ti Kare lance
ti Bešu bejzbolsku palicu
ja ću se već snaći

A onda ćemo pronaći

sve sudionike Francuske revolucije
i Kanta i Lockea i Voltairea
i sve ostale jebene
pametnjakoviće

što su nam nasadili kapitalizam, a s njim i nedostatak vremena za zajedničko gledanje mrtvog Hajduka

i jebat majku
onako totalno
totalitaristički i
despotsko diktatorski

sve dok se ne prosvijetle