Dvoboj kod crkve sv. Marka

Ministrica Ana Lovrin. Ministrica Ana Lovrin. Da, da jeli to neka šprdnja? Kako ta draga osoba bez pameti može biti ministrica. Pa poslušajmo legendu.
Jednostavno, na natječaj, na koji se prijavila, a to je, kako je svima poznato, Ministarstvo pravosuđa, naša Ana je, kako natječaj i nalaže, najbolje oprala suđe. Bilo je tu puno suđa. Čaša, pjata, teća od ulja, ekspres lonaca, žlica, noževa, plitica. Doduše dvoboj s Vesnom Škare Ožbolt nije prošao glatko. Obje su dobro prale, ribale, čistile, a predsjednik Stranke, drug Ivo, je sve to brižljivo promatrao, sudjelovao kao sudac. Jebiga znao je on, nije zajebancija biti ministrica pravosuđa.
Ostale kućanice koje peru suđe, ne peru ono što bi se u narodu reklo pravo, već fušerski, i zato i ne mogu dobiti titulu ministrice pravosuđa. Ali ove naše dvije kandidatkinje, njima suđe nije zajebancija i zato je dvoboj bio tako zanimljiv. Na kraju je ispao remi, ali drug Ivo, naš sudac i donositelj odluka, pametan kakav već jest, odmah se dosjetio dosjetke kako će to riješiti, i napomenuo im je da još ništa nije gotovo, nego dvoboj treba ići dalje.
Poslao je svoga podređenoga, paža i druga Vladimira da skoči do kafića po Markovom trgu i donese još šporkih čaša, pjata i svega ostalog što nađe, da bi se dvoboj mogao nastaviti. Drug Vladimir, paž i podređeni, je objeručke to prihvatio, jer stari je on znalac, on će biti taj što će šporkavati čaše po kafićima, jer jebemu mater, treba spojiti ugodno s korisnim. I tako je naš Vladimir to obavio vrativši se sa suđem, malo je i teturao, nešto je putem i slomio, ali dvoboj se mogao nastaviti.
Ana i Vesna su krenule u taj odlučujući brejk. Pralo se, čistilo, poliralo, glancalo, i na opće iznenađenje, Vesna je pobijedila. Kako Vesna, pitate se, pa ona ima nešto u glavi, a za biti ministrica i znati oprati, ali ono što bi se u narodu reklo pravo, suđe treba biti kućanica i tuka, jer to ide skupa. I drugu Ivu je to bilo sumljivo, nije on naivan, dapače, te je pokrenuo istragu i dokazao da je kandidatkinja pod rednim brojem dva, a to je naša Vesna, koristila nedozvoljena sredstva.
I svima je to strašno zasmetalo, jer kako, jeboga život blesavi, ministrica pravosuđa ili ona koja to pokušava biti, može koristiti nedozvoljena sredstva, to je totalno kontradiktorno, u cijeloj ovoj kako priči, tako i natječaju za ovakvo radno mjesto. Vesna je bila kriva, jer je, kako je istraga pokazala, dva pjata te jedan pjatić i žličicu, skrivečki oprala u mašini za suđe, što je i Ustavom Republike Hrvatske, strogo zabranjeno, kada je riječ o proceduri dobivanja radnog mjesta ministrice pravosuđa, jer sve mora biti ručno.
Drug Ivo je dodao da je to neoprostivo, jer može se npr. dogoditi, i da pare upadnu iz džepa u proces pranja za vrijeme natjecanja i da se operu, ali ovo što je naša Vesna učinila je napravljeno potpuno svjesno i bez savjesti. Vesna se šlagirala, bila je na rubu živčanog sloma, htjela je dohvatiti onu stvar iz svoga prezimena i zaklati ih, ali se ipak umirila i rekla da se vide u Saboru, a onda...
Tu je stala, ali to sad nije ni važno. Drug Ivo je rekao svome pažu Vladimiru da titulira pobjednicu, a ovaj je teturajući to i učinio. Rekao je Ani da klekne. Ana klekne. Zatim uze zastavu trobojnicu u obliku mača sa šahovnicom po sredini i zakorakne.
- U ime Franja, Iva i Ivića Pa..ups...sori, nema veze, proglašavam te novom ministricom pravosuđa. Ustani ministrice - reče Vladimir. Ministrica ustane. Drug Ivo i ostali nazočni zaplješću.
Eto tako je naša Ana, majka, djeva i kućanica postala ministrica
pravosuđa.
Ostalo je, jebiga, povijest.