MaoTze - Abeceda života
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
22.12.2006., petak
Doručak kod Tiffanyja
|
Današnji dan je počeo uobičajeno. Sat je zvonio i upozoravao da se moram ustati a ja sam pokušavao ukrasti još koju minuticu u toplom krevetu. Danas je moj zadnji radni dan u ovoj godini. Koristim još par dana odmora ali se vraćam u ured 3. siječnja. Malo će postovi "krizirati" jer idem u inozemstvo, ali (da ubacim malo crnog humora na svoj račun) na to se lagano i navikli. Danas je skoro pa feštarsko raspoloženje. Jutros je kolegicu i mene obradovao jedan od nadređenih sa prekrasnim poklon paketom koji sadrži puricu, mlince i butelju muškata. Sve što je čovjeku potrebno za ukusan i bogat blagdanski ručak. Kao što i pretpostavljate (ispravno) oboje smo jako veseli, kako zbog sadržaja paketa, tako (pa i još više) znakom pažnje gospodina K. Hvala Vam! Popodne bih trebao ići na jedan veliki domjenak kojem se veselim već nekoliko dana. Sigurno će biti svega i svačega a to će mi praktično biti prvi put da idem na neki tako velik i bitan domjenak. Naime "Cibona" danas slavi 60. obljetnicu u HNK i moja malenkost će se naći među košarkaškim veličinama. Biti će nazočan i Predsjednik Republike bradom. Tko zna, možda se nađemo kod iste butelje vina ili se on nasmije mojoj šali... eh. Ne sumnjam ni da će Miki biti tamo, ali se nadam da me neće prepoznati. Čuo sam da ide gradom sa papirom i bilježi koliko lampica na ovogodišnjim ukrasima ne radi pa da sukladno tome skida s plaće... ili su to samo zle glasine? Kako god, da ga sretnem mislim da ne bih odolio mogućnosti i da bi ga sigurno pitao. Tada bi on meni ponudio udobno i ekstremno dobro plaćeno radno mjesto u Gradu Zagrebu i ja bih postao vjerni hvalitelj nemjerljivih sposobnosti našeg vrlog gradonačelnika čija se dobrota i blagost mogu jedino mjeriti s osobom čiji rođendan isčekujemo. U međuvremenu se dogodilo par važnih stvari: 1) Vatikan (ne) formira nogometnu momčad - imate moju podršku, siguran sam da bi se našlo dosta jako kvalitetnih nogometaša. Ali ne odmah u Serie A. Kako svima tako i Vatikanu. Prvo regionalna liga, a onda korak po korak. S druge strane to je Italija i u nogometu je tamo sve moguće. 2) Umro Turkmenbaši! Niste čuli za Saparmurata Nijazova? Čovjeka koji se proglasio doživotnim predsjednikom Turkmenistana i ocem svih Turkmena. Čovjeka koji je dane u tjednu nazvao imenima svojih članova obitelji. Onog istog koji je napisao knjigu koja je postala obavezna lektira za svakog stanovnika Turkmenistana. Ukinuo je institut mirovine, zabranio balet jer nema tradiciju u Turkmenistanu, sebi je podizao dvorce i spomenike u protuprirodnoj veličini dok je narod grcao u siromaštvu. S druge strane svi su imali besplatan plin i sol. Zahvaljujući svojim resursima i položaju tampon zone između militantnih islamskih zemalja Bliskog istoka i pacifističkiji nastrojenih islamskih zemalja (bivših članica jednako bivšeg SSSR-a) zapadni vođe su ga puštali da radi po svome. Otišao je Turkmenbaši. Ostali su njegovi kipovi. Do idućeg "velikog vođe". 3) Jeb Bush se povlači iz politike. Nadam se da će i brat njegovim stopama. 4) Grad Zagreb je na farsičnoj sjednici usvojio proračun za 2007. godinu. Miki jaše i dalje a Tatjana mu drži uzde. Sve je kako i treba biti... valjda će nam iduća godina malo promijeniti poznatu sliku. Klišeiziran pozdrav svima, a ne samo njima MaoTze |
21.12.2006., četvrtak
Lav, vještica, ormar
|
Nije me bilo točno tjedan dana na blogu. Odmah duboka isprika svima koji su uzaludno kliktali na moju domenu s nadom da će naletjeti na novi post. Razlog nije želja za "gromoglasnom tišinom" nego enormna količina obveza na poslu baš ovaj tjedan. Štoviše tek sam prije minutu uspio dovršiti posljednji zadatak za danas. Naime organiziram put dvojici nadređenih u inozemstvo početkom slijedećeg mjeseca i godine. Naravno, oni su kooperativni u toj mjeri da ih doslovno moram "hapsiti" dok ne dobijem odgovor na svoja pitanja. I konačno, upravo sad, sve sam obavio. Sutra im rezerviram karte i sretan put gospodo. Jednako tako nisam uspio ni čitati blogove, kao što to običavam. Bolje rečeno time počinjem radni dan, uz kavu i cigaretu. Još jučer sam želio napisati ovaj post, ali bijah onemogućen. Tema - najava pooštrenja mjera protiv huligana na stadionima u režiji HNS (koji samo primjenjuje preporuke UEFE, FIFE ili koga već ne). U međuvremenu se C.U.C.B. osvrnuo na ovu temu i iako ga podržavam u onome što kaže ne mogu a da se i sam ne osvrnem... Lav Stigoše u Rusanovu, dakle, preporuke da se svaki oblik pozivanja na nasilje i mržnju mora drastično sankcionirati a kazne će snositi organizatori. Odmah se sjetim one drage pjesme naše repke: "... bježite ljudi dok postoji nada..." i smrznem se pri pomisli da bi kroz nekoliko godina pjesma izgledala: "... dobro mi došel prijatel..." a na suprotnoj strani npr. Talijani je**kaju sve živo i neživo. U čemu je problem? Lav u liku Vlatka Markovića spava na lovorikama reizbora za predjsednika i sanja domaćinstvo EP-a. S druge strane fućka se čovjeku za ovaj jad od hrvatske lige. Pa on ruča s Blatterom, Johanssonom i Platinijem. Što ga briga za Tea Karduma, NK Međimurje i financijske probleme Pule? S druge strane imamo krilatog lava u vidu naše vrle policije koja se trsi primjenjivati tzv. zakon o navijačima. Na žalost to im ide k'o Amerikancima zemljopis. Još se olfo pozivamo na svijetli primjer engleske policije i njihove metode suzbijanja huliganizma. Čisto da napomenem da "braća" Englezi imaju poseban odred policije koji se bavi isključivo osiguravanjem utakmica. Čitao sam prije nekoliko godina članak od 10 stranica baš o njima, u časpoisu "Total Football". Ljudima radni dan, kada se igra utakmica, počinje u 5:45 a završava par sati nakon utakmice. O našim plavcima na tekmi bolje ne govoriti... pregristi ću jezik, da ne svršim u pritvoru. Vještica Zakon o navijačima naša je vještica. Ne samo da je sam po sebi taj zakon smiješan, neprovediv i pun rupa nego je i uvreda za sve građane Hrvatske koji vole sport, napose nogomet. Kao nema cuganja za navijače u krugu stadiona inače pravac u stanicu... To konkretno znači da svi oni nesretnici koji žive oko Maksimirskog stadiona ili u Kranjčevićevoj, a ne žele gledati tekmu na stadionu nego šaltaju satelit iz svojeg kauča, ne smiju izaći popiti cugu u kvart. Ne daj Bože da slučajno dođu na cugu u dresu svoje ili neke druge momčadi. Odmah u maricu a iz nje u stanicu. Jednako tako ako navijači uništavaju imovinu kazne su drastične. Što to znači? Ja u dresu razbijem prozor na tramvaju i odem u zatvor, te povrh toga ne smijem na tekme godinu dana nego se moram javljati u stanicu. S druge strane netko u "civilu" napravi to isto i nikom ništa... pokrene se postupak na sudu pa što pravosuđe odluči (tipa nadoknadi štetu) to je to. Nema javljanja, nema zabrana, rokova, dosjea... Što ako nas deset u sakoima ispod juga prebijemo dva tipa u košuljama? Dobiti ćemo puno manju kaznu nego da smo to isto napravili noseći dresove. Strašno! Nekada smo se dijelili po vjeri i nacionalnosti a sada nas država dijeli po dresu kojeg nosimo. Korektno je imati kravatu i košulju i brdo love, pa tuci (čak i žene), šmrči, pucaj i nikom ništa. Ali ako slučajno na tvojem dresu piše "d", onda moj prijatelju zaboravi odlazak na SP u Južnoafričku republiku. S druge strane navijači su vještica za krilatog lava. Oni nas ne razumiju. Oni nas ne žele razumjeti. Za njih smo zla baba u crnom, s kukastim nosem i čudnim štapom. Oni misle da držimo Ivicu i Maricu u kokošinjcu i sigurni su da je jedino mjesto za nas - lomača. Riječ edukacija i strpljenje za njih su pojmovi na svahiliju, a suradnja i dvostranost svodi se na to da oni lupaju pendrekom dok ti j**u sve po spisku a ti surađuješ ležeći na podu. Ormar Na kraju priče lav iz prvog poglavlja će i dalje mirno spavati na svojim lovorikama. Barem još koji mjesec dok komisija ne objavi tko je dobio domaćinstvo. Za to vrijeme Miki će gledati kako da iseli NK Zagreb iz Kranjčevićeve i proda to atraktivno zemljište, Pula će nestati s nogometne karte Hrvatske, još nekoliko srednjoškolaca će ni krivi ni dužni dobiti šamar ili palicom po leđima samo zbog činjenice da vole svoj klub. Krilati lav će i dalje kružiti nad nama i birati žrtvu po sistemu, tko jači - tlači. A vještica? Ima mnogo načina kako vještica može skončati... ali ova je žilava i neće se dati samo tako. Pa ako treba i kolcem i lancem i bokserom u glavu. Čini se da nam je ormar prijeko potreban da u njega potrpamo sve probleme koji nam se nameću. Možda bi tamo mogli staviti i Vlatka Markovića i našu policiju, vjerojatno bi mogli nešto "naučiti jedni od drugih". Ormar je super za skrivanje neželjenih stvari koje se kasnije mogu vaditi iz naftalina. Super je i zbog još jedne činjenice - ispod tepiha smo gurnuli sve što se dalo i sada ništa više ne stane. Ja ću i dalje, na sav glas, bosti protivničke navijače i slati ih tamo odakle su došli. U pi**u materinu! A lavovi, i onaj krilati i onaj usnuli, neka skoče do ormara i pogledaju koliko još ima mjesta. Trebati će im. Nema predaje! Dobrodošli u plavi pakao! MaoTze |
15.12.2006., petak
Gromoglasna tišina
|
Mislim stvarno... cijeli dan pokušavam napisati blog ali je blog.hr u knockdownu (nokdaunu za Junca). Želio sam nastaviti gdje sam jučer stao, ali sam onemogućen. Prešao sam preko onog mijenjanja servera ali ovo je kap koja je prelila čašu. Zaposlite nekog kvalitetnog informatičara već jednom! Prosvjedujem! Umjesto posta gromoglasna tišina. MaoTze |
14.12.2006., četvrtak
Država pod povećalom
|
U tijeku je prilično buran tjedan na hrvatskoj političkoj sceni. Ne samo da je Branimir Glavaš opet u fokusu, nego u Saboru raspravljaju o izmjenama ZERP-a i Zakona o sukobu interesa. Bilo je još zanimljivih tema koje sam bio prinuđen propustiti zbog opsega posla. Kraj godine je uvijek dinamičan, odnoseći mi slobodno vrijeme a donoseći prekovremene sate u uredu. Da ne duljim, nekoliko me ljudi već dulje vrijeme nagovara da napišem post kojim bih jednostavno prikazao sustav državne vlasti. Bolje rečeno, prikazao državu kao Swatch sat. Osnove  Na slici je prikazana tzv. trodioba državne vlasti. Koncept vlasti u demokraciji je zamišljen tako da svi građani prenose dio svojih prava na tijela državne vlasti koja biraju na izborima. Od tuda sva ta tijela "vuku" svoj legitimitet i svoju moć, odnosno vlast. Tri grane vlasti su: 1) zakonodavna - predstavlja je Hrvatski sabor; 2) izvršna - predstavlja je Vlada Republike Hrvatske i 3) sudbena - predstavlja je hrvatsko sudstvo. 1) Zakonodavna vlast - Hrvatski sabor Prema Ustavu Republike Hrvatske u Sabor se bira između 100 i 160 zastupnika, na rok od četiri godine. U ovom sazivu sjedi ih 152. Sabor ima svoja radna tijela - odbore i povjerenstva (popis), u kojima sjede zastupnici. Sastav odbora, uključujući i predsjednike, određuje se sukladno uspjehu na izborima (odnosno broju mjesta koja je pojedina stranka osovojila u parlamentu). Na taj način je onemogućeno da u odborima ili na čelnim mjestima odbora sjede predstavnici samo jedne političke opcije. Najmanje tri zastupnika jedne političke stranke (odnosno koalicije ili nezavisni zastupnici itd.) mogu osnovati klub zastupnika. Klubovi zastupnika nisu radna tijela. Najčešće se osnivaju prema stranačkoj pripadnosti. Organiziranje zastupnika u klub nosi određene pogodnosti kao što je mogućnost rasprave u trajanju od 15 minuta ili pravo na stanku. Primarna funkcija Hrvatskog sabora je zakonodavna aktivnost tj. donošenje zakona. U ovlasti Sabora akođer je i donošenje, odnosno promjena Ustava, donošenje proračuna, odlučivanje o ratu i miru, promjeni granica, raspisivanje referenduma... U idućem postu nastaviti ću pisati o Hrvatskom saboru, točnije o postupku donošenja zakona. Što, gdje, kako, kuda i tko tu koga j***. Nakon toga osvrnuti ću se na preko 300 zaposlenih u Saboru, a i na one koji rade u Vladi i državnim institucijama. Naime želio bih rasčlaniti koja je funkcija profesionalna a koja politička. Bolje rečeno, tko nakon izbora leti iz fotelje a tko ostaje. Naravno ako vas zanima demistifikacija nekog polja vlasti slobodno predložite. Mao će pripremiti povećalo. MaoTze |
11.12.2006., ponedjeljak
Plava škvadra
|
U tijeku je kultni malonogometni turnir "Kutija šibica" koji svake godine okuplja sve više zainteresiranih ekipa kao i veliki broj gledatelja željnih dobre i dinamične igre. Popularnosti turnira, na koji se prijavljuju ekipe iz cijele Hrvatske, doprinose i brojni poznati hrvatski nogometaši koji se natječu na "Kutiji". Kao primjer spomenuti ću Roberta Prosinečkog, s kojim sam se u petak mimoišao u centru. Casual odjeven (ništa fancy) a na nogama polu izlizane, plave "Starke". Bravo Žuti. Uz jutarnju kavicu i cigaretu, ponedjeljkom "žvaćem" sportski dio novina. Jutros mi je pažnju privukao veliki naslov u Jutarnjem - Sveopćom tučnjavom prekinuta utakmica. Riječ je o susretu Plave Škvadre, koju mahom čine igrači Dinama pojačani Milanom Bandićem, i ekipe Pollini IBŽ, sastavljene od igrača Hajduka i Šibenika. Nije mi namjera trošiti riječi na traženje uzroka ovog incidenta, niti na osudu huligana koji su bacali baklje na parket ili se fizički htjeli obračunati s Carevićem. Moju pažnju privukao je jedan potpuno drugačiji detalj.   Na slikama su igrači Plave škvadre, uključujući i pojačanje u vidu gradonačelnika Milana Bandića. Pogledajte dobro njihove prekrasne dresove - plavo, bijelo, crveno i crno. Oduševio sam se kada sam ih vidio. Naravno, postoji poseban razlog - to su boje Sampdorije, ekipe mojeg srca, squadre za koju navijam i velike ljubavi. Nisam mogao doći sebi kada sam vidio dečke iz Maksimira kako španaju u Sampdorijinim dresovima. A tek Bandić, kao blucerchiato... da bih riječ rekao. Naprosto sam zadivljen. Miki sorry, obvezujem se da te neću napadati (kao što to običavam) barem tjedan dana. Na stranu tekma, sedmerci, opća tuča, baklje i huligani, Modrić i Carević... ono zbog čega pišem ovaj post je sveti dres. Žao mi je što je došlo do teškog incidenta ali s druge strane da toga nije bilo nikada ne bih saznao kakve su dresove imali dečki iz Plave škvadre, obzirom da nisam planirao odlazak na "Kutiju šibica" ove sezone. Ne znam čija je ideja bila nabava ovih dresova. Pretpostavljam da su se obratili Asicsu, koji je Sampin dobavljač opreme, te da su oni s lagera izvadili garnituru Sampdorijinih trening dresova. Namjerno ili ne, dečki svaka Vam čast. Uživao sam gledati boje svojih ljubimaca. Na donjoj fotografiji je segment utakmice Sampdoria - Palermo.  Ovaj vikend Sampdoria je odigrala slabih 0-0 protiv Siene. U isto vrijeme Plava škvadra je nakon izvođenja sedmeraca pobijedila Polleti. Dva nogometa ("veliki" i "mali"), dvije ekipe, dvije države, jedan dres. Onaj plavi, s bijelom, crvenom i crnom crtom. Blucerchiato. Najljepši, najdraži. Svet. Sampdorijin. MaoTze |
06.12.2006., srijeda
Sveti Nikola; 15 godina ranije
|
6. prosinca 1991. otpočeo je žestok agresorski napad na Dubrovnik. Pod zapovjedništvom generala JNA Pavla Strugara Dubrovnik je "granatiran ekstenzivno, namjerno i neselektivno", kao što to stoji u obrazloženju presude Haškog tribunala kojom je osuđen na osam godina zatvora. Rano ujutro započeo je napad na Srđ kojeg su izvele dvije pješadijske jedinice uz artiljerijsku potporu s kopna, mora i zraka. Zahvaljujući šačici hrabrih branitelja i njihovim nadljudskim naporima napad je odbijen a granatiranje je potrajalo do kasno poslijepodne. Ljudi nazbilj pobijedili su ljude nahvao još jednom, uz visoku cijenu. Ovaj post je u čast svih ljudi koji su se tog 6. prosinca 1991. zatekli u Dubrovniku i na spomen svih onih čiji se život okončao, u dugim godinama rata, da bi Dubrovnik mogao nastaviti živjeti. Neka fotografije pok. Pava Urbana zamijene riječi koje su danas suvišne. MaoTze         |
05.12.2006., utorak
Galipolje
|
Danas će sve oči nogometne Europe biti uperene na Camp Nou. U srazu Werdera iz Bremena i domaće Barcelone možemo slobodno tražiti derbi kola pa čak i više - utakmicu tjedna. U posljednjem kolu natjecanja po skupinama situacija na tablici grupe A izgleda ovako: Chelsea - 10 bodova, Werder - 10 bodova, Barcelona - 8 bodova i Levski - 0 bodova. Situacija je kristalno jasna. Barceloni je nužna domaća pobjeda nad Werderom da bi nastavila natjecanje u Champions league, umjesto "odlaska" u UEFA kup. Još samo par sati... Domaći kladioničari nude omjere u korist Barcelone (npr. 1,50 za pobjedu Barce, 4,10 za X i čak 9,10 na pobjedu Werdera - SuperSport) a treneri još uvijek šute o formacijama (barem što se službenog zapisnika tiče). Jedina opcija Barcelone je napad, napad i samo napad. Sve osim pobjede ostavlja ih na trećem mjestu, što je za katalonski klub ravno neuspjehu. S druge strane Thomasu Schaafu i njegovoj momčadi je jasno da je bilo kakav pokušaj bunkera ravan suicidu, tako da i Werder najavljuje otvorenu (ali pametnu) igru kojoj je jedini cilj pobjeda. Činjenica je da Werder raspolaže kvalitetnim napadačima, čija ih visina čini posebno opasnim u skok igri. O načinu igre Barcelone neću trošiti riječi. Oba trenera su svijesna važnosti današnje utakmice, te kvaliteta ali i potencijalnih slabosti suparnika. U posljednjim utakmicama nacionalnih prvenstava Barcelona je odigrala 1-1 u gostima kod Levantea, dok je Werder na domaćem terenu svladao Herthu s 3-1. Kroz povijest Barcelona ima samo dobra iskustva s njemačkim klubovima, pogotovo u bitnim utakmicama. Naravno, danas to neće igrati ulogu. Obje momčadi idu na pobjedu, jer samo pobjeda jamči prolazak. U Werderovom slučaju igra i bod ali do njega je najlakše doći vodstvom do posljednjih trenutaka utakmice. Mogući sastavi Barcelona - Valdes, Zambrotta, Puyol, Marquez (iako ozljeđen Rijkaard se nada da će ipak biti spreman), van Bronckhorst, Edmilson, Xavi, Deco, Guily, Ronaldinho, Gudjohnsen. Werder - Wiese, Fritz, Mertesacker, Naldo, Wome, Borowski, Frings, Diego, Jensen, Hunt , Klose. Vjerujem da ćete danas provesti dva sata u društvu nogometnih velikana i skupa sa mnom pokušati dobiti odgovor na pitanje da li će Ronaldinho i društvo pjesnika rastaviti preciznu njemačku mašinu. Kako god okrenuli, za koga god navijali ili se kladili spektakl je zagarantiran. Dalje može proći samo jedan. Neka igre počnu.   MaoTze |
04.12.2006., ponedjeljak
Armand Jean du Plessis
|
9. rujna 1585. se rodio, a na današnji dan 1642. umro Armand Jean du Plessis. Kao mali je poslan u College de Navarre u Parizu, a 1602. počinje ozbiljno studirati teologiju. 1606. postaje biskup Lucona, 1616. državni kancelar, 1622. papa Grgur postavlja ga za kardinala a 1624. postaje "prvi ministar" kralja Luja XIII. Svoju moć učvrstio je opsadom La Rochella, jakog Hugenotskog uporišta, o čemu piše i Alexander Dumas u "Tri mušketira". Tijekom svojeg života i djelovanja, pretežno političkog, hvatao se ukoštac s najtežim državnim problemima, kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici. Prigrlio je i oživotvorio makismu "da cilj opravdava sredstva", vladao je željeznom rukom i uživao ugled i moć koja je bila ravna onoj kralja (ako ne i veća). Bio je pokrovitelj umjetnosti, osnivač čuvene Francuske akademije i neumoran čitatelj knjiga. Krasio ga je velik intelekt, britak um, izvrsne analitičke sposobnosti, dosljednost i energija. Povijest ga je upamtila kao sposobnog državnika koji je inzistirao na snažnoj državi i nepopustivoj vanjskoj politici. Oštro je kažnjavao kršitelje zakona. Nemilosrdno se obračunavao s protivnicima, pogotovo onima koji su bili protiv kralja, neovisno o njihovu položaju. Izbjegao je nekoliko zavjera koje su za cilj imale njegovu eliminaciju, kako političku tako i fizičku. Iako je bio gorljiv katolik sklopio je sporazum s protestantima čime je smirio unutarnje napetosti i ojačao položaj Francuske. Neki idu toliko daleko da kažu da je isključivo on zaslužan što je izvukao Francusku iz srednjovjekovnih običaja i načina postupanja i od nje stvorio (tadašnju) modernu Europsku silu. Njegove zasluge su velike iako ne i potpuno prepoznate, a njegova pojava literarno romantičarska iako negativno obojana. Najčešće je u literaturi prikazivan kao mračan i negativan lik, gladan moći i spreman na sve da bi je zadržao. Okružen vojskom polsušnika, spremni da na njegov mig učine sve, bez obzira na vlastitu sigurnost. Iako svećenik, štoviše kardinal prema tituli njegovo nasljeđe vezujemo uz politiku, razmišljanja o državnom uređenju i umjetnost. Francuzi ga i dalje visoko cijene i stavljaju uz bok velikanima nacije. Što god mislili o njemu mora mu se priznati da je bio čovjek ispred svojeg vremena, čije je znanje, duh i elan ostavilo neizbrisiv trag kroz godine i urezalo njegovo ime u povijesne knjige. Na današnji dan, prije 364 godine umro je Armand Jean du Plassis, poznatiji kao kardinal Richelieu. Današnji post je u njegovu spomen. MaoTze |
02.12.2006., subota
Da se nikad ne zaboravi
|
Cijenjeni čitatelji, dugujem vam ispriku zbog duljeg nepostanja. Velika gužva na poslu i remont bloga rezultirali su mojom neaktivnošću. Propustio sam tako mnoge aktualne teme - prosvjetari više nisu u štrajku, Bruce Lee je imao rođendan, Glavaševo stanje sve teže, usvojen proračun - odbijeni svi amandmani... Jednu temu od prošlog tjedna ne mogu i ne želim prepustiti zaboravu. Zbog toga se danas osvrćem na temu o kojoj sam želio pisati ranije. 1941. Te 1941. godine počela je izgradnja koncentracionog logora Jasenovac. Sastojao se od nekoliko povezanih logora, poput Ciglane i Stare Gradiške. Na temelju rasnih zakona u tom logoru završili su Židovi, Srbi, Romi, Hrvati... Do 1945. i konačnog pada logora u logoru Jasenovac ubijeno je više od 70.000 ljudi. Otpremani su u smrt radi drugačije nacionalnosti, vjerske opredjeljenosti, braka s "pogrešnom osobom", optužbi za protudržavno djelovanje ili, ne daj Bože, komunizam. Tisuće rodoljuba, antifašista izgubilo je svoj život u paklu Jasenovca. Prije ulaska partizana logorski čuvari počeli su s uklanjanjem svih dokaza i "čišćenjem" logora, likvidacijom logoraša. Preostali logoraši pokušali su proboj iz logora. Od njih 750 preživjelo je tek nešto više od 100. 2006. Prije nekoliko dana otvoren je novi postav memorijalnog muzeja na spomen području Jasenovac. Na otvorenju su govorili predsjednik Republike, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade. Poslali su jasnu poruku - da se nikad ne zaboravi... Nevine žrtve, patnja, pogrešna ideologija i teror prestrašene većine. Kameni cvijet stoji kao podsjetnik na zločin koji se dogodio. Sjeća li se netko Dinka Šakića, bivšeg upravitelja koncentracionog logora Jasenovac? Onog istog koji je sa prozora svojeg ureda puškom "lovio" logoraše. Prilikom izricanja presude sudnica je bila puna. S jedne strane Eprahim Zurof i obitelji žrtava a s druge ljudi u crnim košuljama. Heroj ili zločinac, prvi put. Danas Dinko Šakić služi zatvorsku kaznu zaboravljen od svih. Mladi slušaju cajke i imaju neke druge heroje. Ni Gotovina više nije u modi. Preostalo je samo ono veliko slovo "U"; na kapi, majici, zastavi, lančiću oko vrata... Prošlu subotu prolazim pored lokalnog kafića s narodnjacima. Živa glazba trešti i riječi jasno dopiru do mene: "Jasenovac i Gradiška Stara...". Pjevač viče na sav glas, klinci za stolovima skandiraju Paveliću, a vino se toči u pola cijene. Čini se tri predsjednika nisu tri tenora i da se njihov glas ne čuje tako jasno kao onaj pjevača. Jasenovac i Gradiška Stara. Prošlo je 60 godina od zločina, a jasenovačke žrtve se spominju samo na obljetnice ili u "popularnim" ustaškim pjesmama. Novi postav muzeja već je izazvao kontroverze i prigovore s raznih strana. Ne želim ulaziti u polemike oko toga dok ne posjetim muzej i ne vidim sliku užasa koji se dogodio. Za to vrijeme neki novi klinci slušaju stare koljačke pjesme a kameni cvijet nijemo stoji na mjestu gdje je nekada bio logor Jasenovac. MaoTze P.S. Prešli smo 1000 posjeta... milenijska obljetnica. Hvala vam. |
