Današnji dan je počeo uobičajeno. Sat je zvonio i upozoravao da se moram ustati a ja sam pokušavao ukrasti još koju minuticu u toplom krevetu. Danas je moj zadnji radni dan u ovoj godini. Koristim još par dana odmora ali se vraćam u ured 3. siječnja. Malo će postovi "krizirati" jer idem u inozemstvo, ali (da ubacim malo crnog humora na svoj račun) na to se lagano i navikli.
Danas je skoro pa feštarsko raspoloženje. Jutros je kolegicu i mene obradovao jedan od nadređenih sa prekrasnim poklon paketom koji sadrži puricu, mlince i butelju muškata. Sve što je čovjeku potrebno za ukusan i bogat blagdanski ručak. Kao što i pretpostavljate (ispravno) oboje smo jako veseli, kako zbog sadržaja paketa, tako (pa i još više) znakom pažnje gospodina K. Hvala Vam!
Popodne bih trebao ići na jedan veliki domjenak kojem se veselim već nekoliko dana. Sigurno će biti svega i svačega a to će mi praktično biti prvi put da idem na neki tako velik i bitan domjenak. Naime "Cibona" danas slavi 60. obljetnicu u HNK i moja malenkost će se naći među košarkaškim veličinama. Biti će nazočan i Predsjednik Republike bradom. Tko zna, možda se nađemo kod iste butelje vina ili se on nasmije mojoj šali... eh. Ne sumnjam ni da će Miki biti tamo, ali se nadam da me neće prepoznati. Čuo sam da ide gradom sa papirom i bilježi koliko lampica na ovogodišnjim ukrasima ne radi pa da sukladno tome skida s plaće... ili su to samo zle glasine? Kako god, da ga sretnem mislim da ne bih odolio mogućnosti i da bi ga sigurno pitao. Tada bi on meni ponudio udobno i ekstremno dobro plaćeno radno mjesto u Gradu Zagrebu i ja bih postao vjerni hvalitelj nemjerljivih sposobnosti našeg vrlog gradonačelnika čija se dobrota i blagost mogu jedino mjeriti s osobom čiji rođendan isčekujemo.
U međuvremenu se dogodilo par važnih stvari:
1) Vatikan (ne) formira nogometnu momčad - imate moju podršku, siguran sam da bi se našlo dosta jako kvalitetnih nogometaša. Ali ne odmah u Serie A. Kako svima tako i Vatikanu. Prvo regionalna liga, a onda korak po korak. S druge strane to je Italija i u nogometu je tamo sve moguće.
2) Umro Turkmenbaši! Niste čuli za Saparmurata Nijazova? Čovjeka koji se proglasio doživotnim predsjednikom Turkmenistana i ocem svih Turkmena. Čovjeka koji je dane u tjednu nazvao imenima svojih članova obitelji. Onog istog koji je napisao knjigu koja je postala obavezna lektira za svakog stanovnika Turkmenistana. Ukinuo je institut mirovine, zabranio balet jer nema tradiciju u Turkmenistanu, sebi je podizao dvorce i spomenike u protuprirodnoj veličini dok je narod grcao u siromaštvu. S druge strane svi su imali besplatan plin i sol. Zahvaljujući svojim resursima i položaju tampon zone između militantnih islamskih zemalja Bliskog istoka i pacifističkiji nastrojenih islamskih zemalja (bivših članica jednako bivšeg SSSR-a) zapadni vođe su ga puštali da radi po svome. Otišao je Turkmenbaši. Ostali su njegovi kipovi. Do idućeg "velikog vođe".
3) Jeb Bush se povlači iz politike. Nadam se da će i brat njegovim stopama.
4) Grad Zagreb je na farsičnoj sjednici usvojio proračun za 2007. godinu. Miki jaše i dalje a Tatjana mu drži uzde. Sve je kako i treba biti... valjda će nam iduća godina malo promijeniti poznatu sliku.
Klišeiziran pozdrav svima, a ne samo njima
MaoTze
Post je objavljen 22.12.2006. u 12:09 sati.