Nije me bilo točno tjedan dana na blogu. Odmah duboka isprika svima koji su uzaludno kliktali na moju domenu s nadom da će naletjeti na novi post. Razlog nije želja za "gromoglasnom tišinom" nego enormna količina obveza na poslu baš ovaj tjedan. Štoviše tek sam prije minutu uspio dovršiti posljednji zadatak za danas. Naime organiziram put dvojici nadređenih u inozemstvo početkom slijedećeg mjeseca i godine. Naravno, oni su kooperativni u toj mjeri da ih doslovno moram "hapsiti" dok ne dobijem odgovor na svoja pitanja. I konačno, upravo sad, sve sam obavio. Sutra im rezerviram karte i sretan put gospodo. Jednako tako nisam uspio ni čitati blogove, kao što to običavam. Bolje rečeno time počinjem radni dan, uz kavu i cigaretu.
Još jučer sam želio napisati ovaj post, ali bijah onemogućen. Tema - najava pooštrenja mjera protiv huligana na stadionima u režiji HNS (koji samo primjenjuje preporuke UEFE, FIFE ili koga već ne). U međuvremenu se C.U.C.B. osvrnuo na ovu temu i iako ga podržavam u onome što kaže ne mogu a da se i sam ne osvrnem...
Lav
Stigoše u Rusanovu, dakle, preporuke da se svaki oblik pozivanja na nasilje i mržnju mora drastično sankcionirati a kazne će snositi organizatori. Odmah se sjetim one drage pjesme naše repke: "... bježite ljudi dok postoji nada..." i smrznem se pri pomisli da bi kroz nekoliko godina pjesma izgledala: "... dobro mi došel prijatel..." a na suprotnoj strani npr. Talijani je**kaju sve živo i neživo.
U čemu je problem? Lav u liku Vlatka Markovića spava na lovorikama reizbora za predjsednika i sanja domaćinstvo EP-a. S druge strane fućka se čovjeku za ovaj jad od hrvatske lige. Pa on ruča s Blatterom, Johanssonom i Platinijem. Što ga briga za Tea Karduma, NK Međimurje i financijske probleme Pule? S druge strane imamo krilatog lava u vidu naše vrle policije koja se trsi primjenjivati tzv. zakon o navijačima. Na žalost to im ide k'o Amerikancima zemljopis. Još se olfo pozivamo na svijetli primjer engleske policije i njihove metode suzbijanja huliganizma. Čisto da napomenem da "braća" Englezi imaju poseban odred policije koji se bavi isključivo osiguravanjem utakmica. Čitao sam prije nekoliko godina članak od 10 stranica baš o njima, u časpoisu "Total Football". Ljudima radni dan, kada se igra utakmica, počinje u 5:45 a završava par sati nakon utakmice. O našim plavcima na tekmi bolje ne govoriti... pregristi ću jezik, da ne svršim u pritvoru.
Vještica
Zakon o navijačima naša je vještica. Ne samo da je sam po sebi taj zakon smiješan, neprovediv i pun rupa nego je i uvreda za sve građane Hrvatske koji vole sport, napose nogomet. Kao nema cuganja za navijače u krugu stadiona inače pravac u stanicu... To konkretno znači da svi oni nesretnici koji žive oko Maksimirskog stadiona ili u Kranjčevićevoj, a ne žele gledati tekmu na stadionu nego šaltaju satelit iz svojeg kauča, ne smiju izaći popiti cugu u kvart. Ne daj Bože da slučajno dođu na cugu u dresu svoje ili neke druge momčadi. Odmah u maricu a iz nje u stanicu. Jednako tako ako navijači uništavaju imovinu kazne su drastične. Što to znači? Ja u dresu razbijem prozor na tramvaju i odem u zatvor, te povrh toga ne smijem na tekme godinu dana nego se moram javljati u stanicu. S druge strane netko u "civilu" napravi to isto i nikom ništa... pokrene se postupak na sudu pa što pravosuđe odluči (tipa nadoknadi štetu) to je to. Nema javljanja, nema zabrana, rokova, dosjea... Što ako nas deset u sakoima ispod juga prebijemo dva tipa u košuljama? Dobiti ćemo puno manju kaznu nego da smo to isto napravili noseći dresove. Strašno! Nekada smo se dijelili po vjeri i nacionalnosti a sada nas država dijeli po dresu kojeg nosimo. Korektno je imati kravatu i košulju i brdo love, pa tuci (čak i žene), šmrči, pucaj i nikom ništa. Ali ako slučajno na tvojem dresu piše "d", onda moj prijatelju zaboravi odlazak na SP u Južnoafričku republiku.
S druge strane navijači su vještica za krilatog lava. Oni nas ne razumiju. Oni nas ne žele razumjeti. Za njih smo zla baba u crnom, s kukastim nosem i čudnim štapom. Oni misle da držimo Ivicu i Maricu u kokošinjcu i sigurni su da je jedino mjesto za nas - lomača. Riječ edukacija i strpljenje za njih su pojmovi na svahiliju, a suradnja i dvostranost svodi se na to da oni lupaju pendrekom dok ti j**u sve po spisku a ti surađuješ ležeći na podu.
Ormar
Na kraju priče lav iz prvog poglavlja će i dalje mirno spavati na svojim lovorikama. Barem još koji mjesec dok komisija ne objavi tko je dobio domaćinstvo. Za to vrijeme Miki će gledati kako da iseli NK Zagreb iz Kranjčevićeve i proda to atraktivno zemljište, Pula će nestati s nogometne karte Hrvatske, još nekoliko srednjoškolaca će ni krivi ni dužni dobiti šamar ili palicom po leđima samo zbog činjenice da vole svoj klub. Krilati lav će i dalje kružiti nad nama i birati žrtvu po sistemu, tko jači - tlači. A vještica? Ima mnogo načina kako vještica može skončati... ali ova je žilava i neće se dati samo tako. Pa ako treba i kolcem i lancem i bokserom u glavu.
Čini se da nam je ormar prijeko potreban da u njega potrpamo sve probleme koji nam se nameću. Možda bi tamo mogli staviti i Vlatka Markovića i našu policiju, vjerojatno bi mogli nešto "naučiti jedni od drugih". Ormar je super za skrivanje neželjenih stvari koje se kasnije mogu vaditi iz naftalina. Super je i zbog još jedne činjenice - ispod tepiha smo gurnuli sve što se dalo i sada ništa više ne stane.
Ja ću i dalje, na sav glas, bosti protivničke navijače i slati ih tamo odakle su došli. U pi**u materinu! A lavovi, i onaj krilati i onaj usnuli, neka skoče do ormara i pogledaju koliko još ima mjesta. Trebati će im.
Nema predaje! Dobrodošli u plavi pakao!
MaoTze
Post je objavljen 21.12.2006. u 15:37 sati.