MaoTze - Abeceda života
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
10.10.2008., petak
Tri amigosa
|
Tko kaže da drug Mao nije drug i da ne ispunjava želje? Na traženje Dragog mi Junca, nakon gnjevnog, preemotivnog i neracionalog dolazi smiren, analitički post. Naime mladog Junca zanima tko će biti novi ministri pa ću mu rado izaći u susret i napisati koju na tu temu. Danas će se u Hrvatskom saboru raspravljati o kandidatima za ministre i očekuje se da će isti biti potvrđeni u popodnevnim satima. Pomalo me to podsjeća na dobu komediju iz osamdesetih - Tri Amigosa. Ne zbog toga što mislim da je situacija komična, već njih trojica neodoljivo vuku na amigose.   Tomislav Karamarko aka Dusty Bottoms   Tomislav Karamarko (tur. Crni Marko) rođen je 1959. u Zadru. Otac je dvoje djece. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - smjer povijest, govori ruski i engleski jezik (po zvanju profesor povijesti). Od 1991. do 1992. godine bio je šef kabineta predsjednika Vlade, zatim do 1993. šef kabineta predsjednika Sabora, a nakon toga do 1996. načelnik Policijske uprave zagrebačke. Od 1996. do 1998. bio je pomoćnik tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića. 2000. godine bio je voditelj izbornog stožera Stjepana Mesića te nakon izbora postaje i savjetnikom predsjednika Republike Hrvatske za nacionalnu sigurnost.Od 2000. do 2002. bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, 2004. imenovan je ravnateljem Protuobavještajne agencije (POA), a 2006. Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Kao što i sami vidite gotovo da nema toga što naš Karamarko nije radio, pri čemu je upoznao mnogo utjecajnih ljudi različite političke orjentacije. Upada u oči da je ovaj profesor povijesti napustio obrazovnu karijeru da bi se posvetio unutarnjim poslovima i tajnim, pardon sigurnosnim, službama. Tijekom godina uz njegovo ime su se vezivale različite afere, od kojih je vjerojatno najpoznatija tzv. „Predstavka djelatnika HIS-a“ u kojoj su opisane (navodne) različite nečasne radnje i malveracije hrvatskih obavještajaca. Kao nedužna žrtva ove afere „pao“ je novinar i bloger Željko Peratović, koji je završio u zatvoru radi „odavanja državne tajne“. Spominjale su se i financijske malverzacije preko njegova četiri poduzeća, a ako želite znati više proučite spomenute linkove. Zaključno, novi ministar unutarnjih poslova biti će (još uvijek) sadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije. Od šefa hrvatskih špijuna do šefa hrvatskih plavaca… Nadam se da to neće označiti novi val privođenja novinara na obavjesne razgovore, prisluškivanje i praćenje e-mailova i sl. Možda sam paranoičan i ovim putem molim g. Karamarka da mi to ne uzme za zlo već da svojim radom dokaže suprotno. Ujedno molim i SOA-u da me ne krene „obrađivati“ zbog ovog posta. Ivan Šimonović aka Lucky Day   Ivan Šimonović rođen je 1959. u Zagrebu, gdje je završio Pravni fakultet na kojem je magistrirao i doktorirao. Proveo je godinu dana Yaleu, a od 1982. do 1986. radio u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga se zapošljava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1992. do 1997. radio je u ministarstvu vanjskih poslova kao pomoćnik ministra i zamjenik ministra. Od 1997. do 2003. bio je hrvatski veleposlanik pri UN-u u New Yorku, a zatim se vraća u Lijepu našu i do 2004. godine je opet zamjenik ministra vanjskih poslova. Od 2005. je redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i prodekan, a 2006. je postao prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Autor je ili koautor 71 znanstvenih ili stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu, a za svoj dosadašnji rad je nagrađen s pet hrvatskih odličja te francuskom Legijom časti. I što sada reći? Čovjekov životopis je krcat impresivnim podacima, da mi na pamet pada samo jedno pitanje – pa što se čekalo do sada? Kako je moguće da je jedna Ana Lovrin (!!!) polupismena pravnica iz Zadra imala prednost nad ovim čovjekom. Izuzmemo li činjenicu da je pouzdan HDZ-ov kadar (još iz unutarstranačkih „borbi“ s Pašalićem) – nije moguće. Ali je ipak bilo tako. Neki tvrde da je izbor Šimonovića rezultat Mesićevog pritiska na Sanadera. Ne znam da li je tome tako ili ne, ali mi je drago da barem ovdje mogu napisati nešto pozitivno. Predlažem vam da pročitate jedan opušteni intervju s profesorom Šimonovićem na stranicama studentske udruge Pravnik, koja izdaje istoimeni časopis. Tako ćete saznati nešto više o njemu. Ono što mu ja mogu poručiti je stari rudarski pozdrav – Sretno! Vladimir Faber aka Ned Nederlander   Vladimir Faber je rođen 1965. godine, a najveću „popularnost“ stekao je u tzv. „slučaju Glavaš“. U bivšoj Jugoslaviji je prošao vojnu akademiju JNA a 1990. odmah nakon osnivanja postaje zapovjednik voda jedinice za posebne namjene "Lučko“. 1991. je postao zapovjednik specijalne jedinice policije, popularnih "Alfi". 1995. je odlikovan Redom bana Jelačića. Nakon Domovinskog rata obnaša mnoge dužnosti u policiji (pomoćnik načelnika, a zatim i načelnik uprave policije, savjetnik ministra unutarnjih poslova itd.), a sredinom 2005. godine iz Zagreba dolazi na dužnost načelnika PU osiječko-baranjske. Ostalo je zapamćeno kako je baš on vodio odred policije na čuvenoj utakmici Dinamo - Crvena Zvezda (13. svibnja 1990.) kada se je policija brutalno obračunala s navijačima zagrebačkog kluba. A njegovo se ime spominjalo i u već zaboravljenim tzv. „Petračevim transkriptima“, koji su navodno nastali tzv. merama tajnog prikupljanja podataka (hrv. prisluškivanjem). Tako u policijskoj bilješci od 15. veljače 2000. piše: „"U 22.40 sati Petrač zove Novicu u London na broj ++447790829396. Novica ga pita kako su oni njihovi iz policije prošli. Petrač kaže da je njemu 'super jer je došao i Faber'". Autentičnost ovih „transkirpata“ je do danas javno ne potvrđena, ali ih Ivo Pukanić najodlučnije odbacuje kao teški falsifikat. Možda zbog toga da se i on pojavljuje u njima. Od 2005. je gotovo nemoguće razdvojiti Glavaša od Fabera i obrnuto, tako da su se u medijima pojavljivale različite informacije vezane uz Fabera, koje je ipak potrebno uzeti s dozom opreza. Uz sve nabrojano biti će zanimljivo vidjeti kako će Faber krenuti i koje će poteze prve povući. Nadam se da pokretanje represivnih mjera neće (kao što je to do sada bio slučaj) osjetiti nedužni građani. Konstantna legitimiranja, represija pripadnika specijalne policije nad građanima uz prijetnju sile, premlaćivanje maloljetnika i sl. već su postali dio policijskog folklora. Ti nasilnici koji sramote svoju odoru i Republiku Hrvatsku doprinose općem stanu nesigurnosti i (što je još gore) uništavaju povjerenje u svoje kolege koji policijski posao obavljaju profesionalno, temeljito i pošteno (a takvih ima mnogo). Stoga ovim putem pozivam Fabera (i Kramarka) da se „obračunaju“ sa organiziranim kriminalom, ali da pri tome ne zaborave iskorijeniti korov u vlastitim redovima. The end Sjednica Sabora počinje u 12:30. Želite li vidjeti kako to izgleda i što nam novi ministri imaju za reći (dakle neće biti Fabera) uštekajte se na HTV 2 ili na live stream sa saborskih stranica. Mao Tze |
07.10.2008., utorak
Dok po leševima hodam, ljubim sliku svoju
|
„Sanader smijenio Rončevića, Benka i Lovrin“; vrišti sa naslovnice Indexa.hr a Jutarnji list ide još dalje sa bombastičnim naslovom „Sanader je konačno postavio ljude koji se mogu obračunati s mafijom”. Ne znam što bih rekao osim - tužno i sramotno. Pokušati ću analizirati, korak po korak, kako Ivo Sanader koristi tragično ubojstvo Ivane Hodak za samopromociju i mazanje očiju hrvatskoj javnosti. Ako mislite da pretjerujem skoknite do obližnjeg kioska ili preletite preko on line izdanja i raznoraznih portala. Prebrojite koliko se puta spominje Ivo Sanader, koliko Ivana Hodak, a koliko 17-ogodišnja N.D. koja je jučer ujutro ubijena na Srebrenjaku. Korak prvi: “Tko jači tlači - danas ubojice, jučer navijači” Da se u Hrvatskoj problemi guraju pod tepih, opće je poznata stvar. Afere se smjenjuju jedna za drugom, a pojavom novog problema stari odjednom nestaje. Bez ikakvog rješenja, naravno. Zli komentatori bi mogli reći da vladajući jedva čekaju pojavu novog problema, situacije ili afere da bi onaj prijašnji gurnuli put zaborava i skinuli ga s vrata. Jučer su Đurđa Adlešič i Berislav Rončević otputovali u London, pronaći čudotvorno rješenje za problem navijačkog nasilja / huliganizma. Istu večer Bero se, po Sanaderovom nalogu, morao vratiti da bi dobio nogom u guzicu. Divljanje navijača danas je priča koja ne zanima nikoga, i tako će biti do idućeg Praga. Sada su svi zgroženi ubojstvom u središtu Zagreba. Jadranka Kosor poručuje da Vlada objavljuje rat mafiji. Pa moja Jaco što ste čekali do sada? Iz dana u dan gomilaju se teška kaznena djela, od gospodarskog kriminala do razbojništava i ubojstava. Dovoljno je pročitati novine, s vremena na vrijeme, da bi se shvatilo što se događa. Ali to nije dovoljno – potrebno je da netko ispali dva metka u glavu 25-ogodišnje djevojke da bi se Vlada trgnula. Da bi Jadranka Kosor objavila rat mafiji a Lovrinka, Rončević i Benko otišli tamo gdje su trebali prije nekoliko godina – u ropotarnicu povijesti. Korak drugi: “Padaju glave” Berislav Rončević – zanimanje: bivši ministar unutarnjih poslova. Jučer sam oprao ministra Rončevića posljednji put. Od danas ću “prati” građana Beru, smiješnog tipa kojemu će “partija” već pronaći nekakvo unosno mjesto (a ni neki nadzorni odbor ne bi škodio). Rekao bih da je tužno to što premijer u ovakvoj situaciji mora nalagati ministru unutarnjih poslova da prekine svoj službeni put i vrati se u zemlju, a još tužnije to što ga premijer smjenjuje umjesto da ovaj podnese ostavku ili barem “stavi mandat na raspolaganje”. Rekao bih to, da kod nas postoji politička i moralna, osobna odgovornost. Ovako ću samo na trenutak pomisliti, kako bi bilo da imamo ministre koji misle svojom glavom I koji su u stanju nešto napraviti bez naloga ili odobrenja doktora Ive. Rončević je trebao izletjeti iz svoje fotelje odavno, skupa sa Marijanom Benkom. Marijan Benko – zanimanje: bivši ravnatelj policije. Benko je na mjesto ravnatelja stigao na izravni poziv vrlog nam premijera Sanadera, još za vrijeme nikad prežaljenog ministra Jubitoa. Pratila ga je reputacija stručnjaka. Danas ga se dr. Ivo odrekao bez ikakvih problema. Tako se nastavlja trend smjena čelnih ljudi u policiji koji traje još od odlaska ministra Milinarića, negdje tamo 2006. godine. Nije potrebno imati doktorat iz kvantne mehanike da zaključimo kako je riječ o promašenoj kadrovskoj politici. Na čelo unutarnjih poslova dolazili su podobni, poslušni i zalužni. Čast izuzecima koji su bili (i još uvijek jesu) sputani ovim prethodnima. Benkov najveći “uspjeh” je učinkovita policija koja mlati klince koji zapale baklju na Plesu ili joint u kvartovskom parkiću. S druge strane ni jednoj “krupnoj ribi” nije zafalila škgra ili (ne daj Bože rep). Ana Lovrin – zanimanje: (hvala Bogu) bivša ministrica pravosuđa Kako je ova diplomirala nikome u Hrvatskoj nije jasno. Zla baba, koja nema pojma o pravosuđu, pravnom poretku Republike Hrvatske, javnom nastupu, ophođenju uopće... itd. Kolege ministri iz EU su je ismijali a njeno poznavanje problematike pravosuđa jednako je mojem poznavanju sezone lova gnuova. Dakle nikakvo. Više je Vesna Škare-Ožbolt napravila u mjesec dana nego Lovrinka u dva mandata. SRAMOTA!!! Ali to smo ionako znali već dulje vrijeme... ili ipak nismo... aaaaa? Najveće postugnuće – otvorenje striptiz bara u Zadru. Korak treći: „Ples po leševima“ U cijeloj priči samo je jedna osoba izašla kao pobjednik. To je dr. Ivo Sanader, koji je uspio okupirati sve naslovnice dnevnih tiskovina. Pitam vas zašto??? Što je to on učinio? “Smijenio” ministre (koje je sam postavio)? Najavio “odlučnu” borbu protvi “mafije”? Prodavao maglu (u čemu ima višegodišnju tradiciju)? Sramotno je da naš premijer (ili bilo koji političar) koristi nečiju tragediju za gomilanje političkih (a)poena. Tim više što je prije koji mjesec grmio o sigurnoj situaciji u Zagrebu. Sorry Ivo, ali Ivana Hodak je dokaz suprotnom. Tvoji spin-doktori zavrtili su još jednu priču i opet si ugrabio sve naslovnice. Najdalje je otišao ulizički Jutarnji list koji zahvaljuje vrlom nam Sanaderu što je "konačno postavio ljude koji se mogu obračunati s mafijom", Sorry Ivo, ali di si bija kad je grmilo. Sad se praviš lud i pametan u isto vrijeme. E pa ne bu išlo! I dalje mažeš oči narodu I sramotiš nas. ‘ajde, lako za nas koji nismo glasali za tebe. Ali gdje je odgovornost prem tvojim biračima. Kada ćeš isplatiti dug koji te debelo stišće i pokazati svoje pravo lice Hrvaticama i Hrvatima. Lice oholog samodopadnika i licemjera koji stvara svoje naslovnice na lešu jedne 25-ogodišnjakinje.   Mao Tze |
06.10.2008., ponedjeljak
Lud i zbunjen... a gdje je normalan?
|
Dinamični duo u akciji – Adlešič i Rončević putuju u London tražeći savjet u borbi sa huliganima. Već dugo Hrvatska nije vidjela takav tandem. Na pamet padaju slavni prethodnici – Boban i Šuker, Mirko i Slavko, Franjo i Ivić Pašalić… Kada bolje razmislim, vjerojatno bi Bersilav i Đurđa bili najbliži češkim herojima Patu i Matu! S tom razlikom što su Pat i Mat simpatični. O čemu to on priča? TV dnevnici, internet portali i različite tiskovine obznanili su nam kako Đurđa Adlešič, potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i Berislav Rončević, uvaženi ministar unutarnjih poslova idu na dva dana u London. Tamo bi se trebali sastati s konzorcijem mozgova koji će ih, da citiram Slobodnu Dalmaciju „upoznati s mjerama i implementacijom engleskog Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima, koji je jedan od najučinkovitijih i najboljih u svijetu, a po uzoru na koji je i Vlada RH radila izmjene Zakona 2006. godine” Da li se to samo meni čini ili u ovoj priči nešto ne štima? Tko je tu lud, a tko zbunjen? Jedino je sigurno da normalnih nema. Oni se idu upoznati sa zakonom koji im je bio uzor prilikom donošenja prejadnog Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima?!! Lakše je dokazati kvadraturu kruga nego shvatiti zbog čega u našoj Vladi misle da će prepisivanjem nečega što "šljaka" u Engleskoj, SAD-u, Francuskoj ili Brukini Faso riješiti hrvatske probleme. Sitnice, potpu geopolitičkih, društveno-socijalnih, običajnih i inih razlika među spometnutim zemljama / narodima se ne nalaze u njihovoj računici. Prepiši brate i sve će biti OK. Ovakav stav ne čudi kada nam dnevne novine na naslovnicama objavljuju da više od 80% učenika i studenata prepisuje ispite, a saborski zastupnici prepisuju magistarske radove. Univerzalni hrvatski recept... Povratak u prošlost Svojevremeno sam pisao o Vladi i navijačima u tekstu pod naslovom Lav, vještical, ormar, pa se slobodno podsjetite aktualne teme oz prosinca 2006. godine. Što se do danas promijenilo? Rukomet, vaterpolo, nogomet... nakon veće eskalacije nasilja (pogotovo u inozemstvu) iz ladice se vadi "Zakon o navijačima" i traže se uzori po svijetu. Na sav glas se kreće u nove križarske ratove protiv huligana, etiketirajući pri tome sve navijače i provodeći represiju nad onima koji nisu odgovorni. Cijela je priča jako složena i potrebna je opsežna analiza da bi je uhvatili i za glavu i za rep. Ono što se nama servira kao bitno je put u London Đurđe i Berislava, koji će nafilani savjetima riješiti problem huligana. Stanje u društvu nema veze, sociološki razlozi i postupanje dijela policije isto tako nema veze... jer Đurđa i Bero znaju najbolje. Približavaju se lokalni izbori, na kojima će se po prvi puta izravno birati općinski načelnici, gradonačelnici i župani. Pa nije valjda da Đurđa i Berislav putuju u London radi osobne promocije. Užas Mao, kako možeš tako razmišljati... Naši borci za pravdu... e da nam je više takvih!     MaoTze |
