MaoTze - Abeceda života
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
10.10.2008., petak
Tri amigosa
|
Tko kaže da drug Mao nije drug i da ne ispunjava želje? Na traženje Dragog mi Junca, nakon gnjevnog, preemotivnog i neracionalog dolazi smiren, analitički post. Naime mladog Junca zanima tko će biti novi ministri pa ću mu rado izaći u susret i napisati koju na tu temu. Danas će se u Hrvatskom saboru raspravljati o kandidatima za ministre i očekuje se da će isti biti potvrđeni u popodnevnim satima. Pomalo me to podsjeća na dobu komediju iz osamdesetih - Tri Amigosa. Ne zbog toga što mislim da je situacija komična, već njih trojica neodoljivo vuku na amigose.   Tomislav Karamarko aka Dusty Bottoms   Tomislav Karamarko (tur. Crni Marko) rođen je 1959. u Zadru. Otac je dvoje djece. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - smjer povijest, govori ruski i engleski jezik (po zvanju profesor povijesti). Od 1991. do 1992. godine bio je šef kabineta predsjednika Vlade, zatim do 1993. šef kabineta predsjednika Sabora, a nakon toga do 1996. načelnik Policijske uprave zagrebačke. Od 1996. do 1998. bio je pomoćnik tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića. 2000. godine bio je voditelj izbornog stožera Stjepana Mesića te nakon izbora postaje i savjetnikom predsjednika Republike Hrvatske za nacionalnu sigurnost.Od 2000. do 2002. bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, 2004. imenovan je ravnateljem Protuobavještajne agencije (POA), a 2006. Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Kao što i sami vidite gotovo da nema toga što naš Karamarko nije radio, pri čemu je upoznao mnogo utjecajnih ljudi različite političke orjentacije. Upada u oči da je ovaj profesor povijesti napustio obrazovnu karijeru da bi se posvetio unutarnjim poslovima i tajnim, pardon sigurnosnim, službama. Tijekom godina uz njegovo ime su se vezivale različite afere, od kojih je vjerojatno najpoznatija tzv. „Predstavka djelatnika HIS-a“ u kojoj su opisane (navodne) različite nečasne radnje i malveracije hrvatskih obavještajaca. Kao nedužna žrtva ove afere „pao“ je novinar i bloger Željko Peratović, koji je završio u zatvoru radi „odavanja državne tajne“. Spominjale su se i financijske malverzacije preko njegova četiri poduzeća, a ako želite znati više proučite spomenute linkove. Zaključno, novi ministar unutarnjih poslova biti će (još uvijek) sadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije. Od šefa hrvatskih špijuna do šefa hrvatskih plavaca… Nadam se da to neće označiti novi val privođenja novinara na obavjesne razgovore, prisluškivanje i praćenje e-mailova i sl. Možda sam paranoičan i ovim putem molim g. Karamarka da mi to ne uzme za zlo već da svojim radom dokaže suprotno. Ujedno molim i SOA-u da me ne krene „obrađivati“ zbog ovog posta. Ivan Šimonović aka Lucky Day   Ivan Šimonović rođen je 1959. u Zagrebu, gdje je završio Pravni fakultet na kojem je magistrirao i doktorirao. Proveo je godinu dana Yaleu, a od 1982. do 1986. radio u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga se zapošljava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1992. do 1997. radio je u ministarstvu vanjskih poslova kao pomoćnik ministra i zamjenik ministra. Od 1997. do 2003. bio je hrvatski veleposlanik pri UN-u u New Yorku, a zatim se vraća u Lijepu našu i do 2004. godine je opet zamjenik ministra vanjskih poslova. Od 2005. je redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i prodekan, a 2006. je postao prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Autor je ili koautor 71 znanstvenih ili stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu, a za svoj dosadašnji rad je nagrađen s pet hrvatskih odličja te francuskom Legijom časti. I što sada reći? Čovjekov životopis je krcat impresivnim podacima, da mi na pamet pada samo jedno pitanje – pa što se čekalo do sada? Kako je moguće da je jedna Ana Lovrin (!!!) polupismena pravnica iz Zadra imala prednost nad ovim čovjekom. Izuzmemo li činjenicu da je pouzdan HDZ-ov kadar (još iz unutarstranačkih „borbi“ s Pašalićem) – nije moguće. Ali je ipak bilo tako. Neki tvrde da je izbor Šimonovića rezultat Mesićevog pritiska na Sanadera. Ne znam da li je tome tako ili ne, ali mi je drago da barem ovdje mogu napisati nešto pozitivno. Predlažem vam da pročitate jedan opušteni intervju s profesorom Šimonovićem na stranicama studentske udruge Pravnik, koja izdaje istoimeni časopis. Tako ćete saznati nešto više o njemu. Ono što mu ja mogu poručiti je stari rudarski pozdrav – Sretno! Vladimir Faber aka Ned Nederlander   Vladimir Faber je rođen 1965. godine, a najveću „popularnost“ stekao je u tzv. „slučaju Glavaš“. U bivšoj Jugoslaviji je prošao vojnu akademiju JNA a 1990. odmah nakon osnivanja postaje zapovjednik voda jedinice za posebne namjene "Lučko“. 1991. je postao zapovjednik specijalne jedinice policije, popularnih "Alfi". 1995. je odlikovan Redom bana Jelačića. Nakon Domovinskog rata obnaša mnoge dužnosti u policiji (pomoćnik načelnika, a zatim i načelnik uprave policije, savjetnik ministra unutarnjih poslova itd.), a sredinom 2005. godine iz Zagreba dolazi na dužnost načelnika PU osiječko-baranjske. Ostalo je zapamćeno kako je baš on vodio odred policije na čuvenoj utakmici Dinamo - Crvena Zvezda (13. svibnja 1990.) kada se je policija brutalno obračunala s navijačima zagrebačkog kluba. A njegovo se ime spominjalo i u već zaboravljenim tzv. „Petračevim transkriptima“, koji su navodno nastali tzv. merama tajnog prikupljanja podataka (hrv. prisluškivanjem). Tako u policijskoj bilješci od 15. veljače 2000. piše: „"U 22.40 sati Petrač zove Novicu u London na broj ++447790829396. Novica ga pita kako su oni njihovi iz policije prošli. Petrač kaže da je njemu 'super jer je došao i Faber'". Autentičnost ovih „transkirpata“ je do danas javno ne potvrđena, ali ih Ivo Pukanić najodlučnije odbacuje kao teški falsifikat. Možda zbog toga da se i on pojavljuje u njima. Od 2005. je gotovo nemoguće razdvojiti Glavaša od Fabera i obrnuto, tako da su se u medijima pojavljivale različite informacije vezane uz Fabera, koje je ipak potrebno uzeti s dozom opreza. Uz sve nabrojano biti će zanimljivo vidjeti kako će Faber krenuti i koje će poteze prve povući. Nadam se da pokretanje represivnih mjera neće (kao što je to do sada bio slučaj) osjetiti nedužni građani. Konstantna legitimiranja, represija pripadnika specijalne policije nad građanima uz prijetnju sile, premlaćivanje maloljetnika i sl. već su postali dio policijskog folklora. Ti nasilnici koji sramote svoju odoru i Republiku Hrvatsku doprinose općem stanu nesigurnosti i (što je još gore) uništavaju povjerenje u svoje kolege koji policijski posao obavljaju profesionalno, temeljito i pošteno (a takvih ima mnogo). Stoga ovim putem pozivam Fabera (i Kramarka) da se „obračunaju“ sa organiziranim kriminalom, ali da pri tome ne zaborave iskorijeniti korov u vlastitim redovima. The end Sjednica Sabora počinje u 12:30. Želite li vidjeti kako to izgleda i što nam novi ministri imaju za reći (dakle neće biti Fabera) uštekajte se na HTV 2 ili na live stream sa saborskih stranica. Mao Tze |
