MaoTze - Abeceda života
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
28.08.2007., utorak
Frontalni sudar ozbiljnog novinarstva
|
Dok pišem ovaj tekst na HRT1 još uvijek traje "ozbiljna" kvazi politička emisija "Fokus", koju senzacionalistički i sa enormnim diletantizmom vodi Siniša Kovačić. Tema je vezana uz promet, točnije nesreće na cestama a (citiram HRT-ov web) "u Fokusu govore ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin, državni tajnik za promet Dražen Breglec i prometni stručnjaci." Što je meni ovo trebalo? Ni sam ne znam zbog čega još uvijek trpim hrpetinu gluposti, pardon, idijotarija koje dopiru sa televizije. Tema uvijek aktualna, gosti barem na papiru kompetentni a na kraju potop. Frontalni sudar ozbiljnog novinarstva. Za upravljačem izvjesni Siniša Kovačić, kojem ne bih povjerio da uređuje reklamne letke Konzuma, a kamoli ovakvu emisiju. Čovjek je sjeo u studio prepun energije, nabrijan i spreman da se uhvati u koštac sa učestalim prometnim nesrećama, smiješno malim kaznama, da iznese pregršt pametnih i argumentiranih prijedloga i na taj način doprinese općem dobru. Bez pardona se uhvatio u klinč s nesretnim ministrom Kirinom, čija reputacija "intelektualca" govori dovoljno, i na kraju tog dvoboja - izgubio! Da stvar bude gora sa njim je (u komu) palo ozbiljno novinarstvo, a Hrvatska televizija mora ozbiljno razmisliti o svojem imidžu i poruci koju šalje javnosti. Za Tihomira Ladišića nema mjesta, pa je čovjek karijeru odlučio nastaviti u Iraku, kao dopisnik Fox Newsa, ali za Sinišu Kovačića, diletanta ima. U udarnom terminu. Strašno! Kovačić vs. Kirin Nevjerojatno ali istinito. Ivica Jubito Kirin pokazao se puno pametnijim, odmjerenijim, spremnijim i informiranijim od urednika i voditelja Fokusa. Da se razumijemo i Kirin je imao pregršt gafova, ali u odnosu na grobara informativnog programa HTV-a izgledao je poput sveučilišnog profesora. Na marginama cijele priče našao se državni tajnik za promet g. Dražen Breglec koji je dugo baljezgao ne rekavši ništa, tako da na njega neću trošiti riječi. Krenimo redom... Siniša Kovačić ovoj je temi pristupio izrazito senzacionalistički, neinformirano i nepripremljeno. Od profesionalizma ni traga, tako da preporučam dušebrižnicima s Prisavlja da dotičnog pošalju u McDonalds, ne bi li nešto naučio. Naime g. Kovačić nikada nije čuo za Ustav, zakone i propise. Naprotiv. Počeo je s nesretnom pričom o Hrvoju Žužiću, koji se sa 2 promila alkohola u krvi skrivio sudar i usmrtio 19-ogodišnju djevojku. Odmah je krenuo napadati "pomahnitale bogataše i njihovu djecu u nabrijanim automobilima" (kao što stoji i u najavi emisije na stranicama HRT-a) prozivajući pri tome i ministra Kirina. Naime Žužić je prije nesreće sakupio čak 19 prometnih prekršaja pa nabrijanom Kovačiću nikako nije bilo jasno zašto dotični nije već bio iza rešetaka, čime bi se spriječila ova stravična nesreća. Ne želim pravdati ovo ubojstvo, naprotiv, već mi je jedina želja postaviti stvari iz drugog kuta. Zamislite sada pljačkaša banke koji prilikom pljačke ubije npr. zaštitara. Pregledom policijske kartoteke ustanovi se da je do sada sakupio 19 prekršaja. Ponavljam prekršaja! Dakle, nije nosio osobnu sa sobom, pijan je glasno pjevao na cesti, urinirao je na javnom mjestu... i sada se javlja Siniša Kovačić i skače za vrat jadnom Kirinu vičući: "Vi ste krivi! Da ste ga strpali u buksu do ovoga ne bi došlo! Pa čovjek je skupio 19 prekršaja!" Valjda, jadan, nikada nije čuo za neke papire koje mi ostali zovemo zakonom i za tamo neke sudove i suce, kakva god da je njihova uloga. Potom Kovačić pušta kratki prilog - razgovor sa napismenim Željkom Kerumom, koji je u zadnjih nekoliko dana počinio više prometnih prekršaja. Uredno platio svoju kaznu i nikom ništa. Sa moralne strane ne opravdavam g. Keruma ali sa pravne tu nema dileme. Izabrao je počiniti prekršaj, uhvaćen je pri tome i platio je kaznu. Priča završena, idemo dalje... Sada se dio čitatelja zgraža nad mojim stavovima. Branim bahate bogataše. Notorne prekršitelje koji misle da novcem mogu kupiti sve. Isti ti koji su prije koji tjedan u novinama s ushitom pratili priču o spašavanju prerano rođene bebe koja je iz Splita u posebnom inkubatoru, privatnim avionom prebačena u suvremenu kliniku u Beč, a potom u Moskvu. Zašto? Jer su roditelji imućni Rusi koji si to mogu priuštiti. Da je bila riječ o nezaposlenom bračnom paru iz npr. Knina, istu priču sa dramatično drugačijim završetkom čitali bi u crnoj kronici. I nikom ništa. Potom je Kovačić napao ministra pitanjem zbog čega ne osnuje prometne prekršajne sudove. Jadni Kirin. Ni kriv ni dužan morao je ispasti pametniji od Kovačića, kojem je pravosuđe očito apstraktna kategorija. Negdje između čudnovatog kljunaša i perpetuum mobilea. Potom je izvukao izjavu akademika Pavličića koji smatra da one koji daju auto maloljetnicima, a ovi naprave prometnu nesreću treba kažnavati kao da su je sami skrivili. Na brzinu je prorešeteo Kirina i Bregleca tražeći njihovo mišljenje i ostavljajući im čitave dvije sekunde da isto izgovore. Mora se znati tko je glavna zvijeza predstave. Ni imenjak mu, Siniša Vuco, nema takav odnos sa sugovornicima. I toliko o Pavličiću. Toliko o maloljetnicima za volanom. Ni slova više, jer se mora dalje... na zapljene vozila kojima se počine najteži prekršaji ili kojima se učestalo rade prekršaji. Pazite ljudi... ako vas uhvate kao nepopravljivog prekršitelja koji kontinuirano parkira na zabranjenim mjestima možda vam Zagreb pauk auto odveze zauvijek. Hmmm... kategorija vlasništva u Hrvatskoj nikada nije bila na cijeni ali ako je i od Kovačića, previše je. Naravno, Kirin je spomenuo tamo neki Ustav, ali našeg Sinišu to nije zanimalo. Potom veliki finale... ekipa HTV-a se vozila u policijskom presretaču i snimila vozača koji je vozio 150 km/h na auto cesti. Počeo se Kovačić zgražati na sramotno niskom kaznom od 300 kuna i uspoređivati tog vozača sa ubojicom. Na to mu je Kirin (ne mogu vjerovati da držim stranu Jubitou!) smireno objasnio da nije ista stvar voziti 150 km/h na auto cesti ili u gradu. Da visina kazne ovisi o prekoračenju, a prekoračenje o najvećoj dopuštenoj brzini. Kako je ovdje riječ o prekoračenju od 20% tako je i kazna 300 kn. Kao da je u naseljenom mjestu netko vozio nešto više od 50 km/h. Za kraj razgovor sa svjetskim putnikom, Goranom Milićem, koji je platio nekoliko kazni, ali samo u tranzicijskim zemljama (npr. Poljska, koja je već u EU) i samo za majušne prekršaje. Oduševljeni Kovačić odmah je rekao gostima kako se trebaju ugledati u Milića i slijediti njegov svijetli primjer. E moj Kovačiću. U želji da izazoveš senzaciju jedino što si uspio bilo je iziritirati gledatelje i poslati ozbiljno novinarstvo na odjel intenzivne njege. Tko zna spuštaš li pogled dok se na hodniku mimoilaziš sa Šprajcom ili Mirjanom Rakić? E da, u studiju je bio i izvjesni gospodin sa Fakulteta prometnih znanosti. Nekakav doktor prometa ili tako nešto. Jedva da je dobio nekoliko minuta prostora, prekidanih upadicama majstora Kovačića. Tako i treba. Kilo mozga dvije marke, pa tko voli nek izvoli. Ima li zainteresiranih? Ili smo svi mi mali Siniša Kovačić? Umjesto zaključka 11. svibnja 2000. Ante Tomić je u Slobodnoj Dalmaciji (kolumna Televizor) napisao ovo: "Neobično zbunjen mladić koji se neobjašnjivim hirom sudbine našao u Izbornom povjerenstvu zvao se Siniša Kovačić. Naizmjence kolačeći oči i dižući obrve, šireći ruke i saplićući se o kabaste rečenice kojima se očajno trudio gledateljstvu obznaniti izborne rezultate, stajao je u nedjelju navečer u crnome odijelu i crnoj košulji, samo mu je kravata bila sjajna, srebrena. Izdaleka nam se činilo kao da je ubogi mladi čovjek objesio ribu oko vrata. Vjerujem da nisam bio jedini koji je te večeri zavapio za Mislavom Bagom." E pa Ante svaka ti je na mjestu. MaoTze |
