Marketing
Da se nikad ne zaboravi
Cijenjeni čitatelji, dugujem vam ispriku zbog duljeg nepostanja. Velika gužva na poslu i remont bloga rezultirali su mojom neaktivnošću. Propustio sam tako mnoge aktualne teme - prosvjetari više nisu u štrajku, Bruce Lee je imao rođendan, Glavaševo stanje sve teže, usvojen proračun - odbijeni svi amandmani... Jednu temu od prošlog tjedna ne mogu i ne želim prepustiti zaboravu. Zbog toga se danas osvrćem na temu o kojoj sam želio pisati ranije.
1941.
Te 1941. godine počela je izgradnja koncentracionog logora Jasenovac. Sastojao se od nekoliko povezanih logora, poput Ciglane i Stare Gradiške. Na temelju rasnih zakona u tom logoru završili su Židovi, Srbi, Romi, Hrvati... Do 1945. i konačnog pada logora u logoru Jasenovac ubijeno je više od 70.000 ljudi. Otpremani su u smrt radi drugačije nacionalnosti, vjerske opredjeljenosti, braka s "pogrešnom osobom", optužbi za protudržavno djelovanje ili, ne daj Bože, komunizam. Tisuće rodoljuba, antifašista izgubilo je svoj život u paklu Jasenovca. Prije ulaska partizana logorski čuvari počeli su s uklanjanjem svih dokaza i "čišćenjem" logora, likvidacijom logoraša. Preostali logoraši pokušali su proboj iz logora. Od njih 750 preživjelo je tek nešto više od 100.
2006.
Prije nekoliko dana otvoren je novi postav memorijalnog muzeja na spomen području Jasenovac. Na otvorenju su govorili predsjednik Republike, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade. Poslali su jasnu poruku - da se nikad ne zaboravi... Nevine žrtve, patnja, pogrešna ideologija i teror prestrašene većine. Kameni cvijet stoji kao podsjetnik na zločin koji se dogodio. Sjeća li se netko Dinka Šakića, bivšeg upravitelja koncentracionog logora Jasenovac? Onog istog koji je sa prozora svojeg ureda puškom "lovio" logoraše. Prilikom izricanja presude sudnica je bila puna. S jedne strane Eprahim Zurof i obitelji žrtava a s druge ljudi u crnim košuljama. Heroj ili zločinac, prvi put. Danas Dinko Šakić služi zatvorsku kaznu zaboravljen od svih. Mladi slušaju cajke i imaju neke druge heroje. Ni Gotovina više nije u modi. Preostalo je samo ono veliko slovo "U"; na kapi, majici, zastavi, lančiću oko vrata...
Prošlu subotu prolazim pored lokalnog kafića s narodnjacima. Živa glazba trešti i riječi jasno dopiru do mene: "Jasenovac i Gradiška Stara...". Pjevač viče na sav glas, klinci za stolovima skandiraju Paveliću, a vino se toči u pola cijene. Čini se tri predsjednika nisu tri tenora i da se njihov glas ne čuje tako jasno kao onaj pjevača. Jasenovac i Gradiška Stara. Prošlo je 60 godina od zločina, a jasenovačke žrtve se spominju samo na obljetnice ili u "popularnim" ustaškim pjesmama. Novi postav muzeja već je izazvao kontroverze i prigovore s raznih strana. Ne želim ulaziti u polemike oko toga dok ne posjetim muzej i ne vidim sliku užasa koji se dogodio. Za to vrijeme neki novi klinci slušaju stare koljačke pjesme a kameni cvijet nijemo stoji na mjestu gdje je nekada bio logor Jasenovac.
MaoTze
P.S. Prešli smo 1000 posjeta... milenijska obljetnica. Hvala vam.
Post je objavljen 02.12.2006. u 14:43 sati.