Mama Mima

utorak, 21.08.2012.

Brat

Najveći rod svakom roditelju je dijete. Nastalo je od tebe, kroz vene mu teče tvoja krv, gleda te tvojim očima i grli te tvojim rukama. Djetetu su najveći rod roditelji. Od njih je naslijedilo puna usta, grbav nos, smiješne palčeve...
Odmah iza roditelja rod ti je brat. Jer ste nastali od iste krvi. Imate isto visoko čelo i klempave uši. I jednako gubite kosu. Ma čak i jednako podrignete poslije ručka.

Moj tata je imao brata. I kao i sva braća na ovom svijetu – voljeli su se, svađali su se, družili su se, pričali su i plakali zajedno. Zajedno su ogovarali roditelje. I pokrivali jedan drugog u nepodopštinama.
I jedan i drugi su se oženili. I jedan i drugi dobili su djecu. I onda je jedan otišao. Poginuo je. Moj tata je ostao živ.
Od brata su mu ostale samo uspomene i sjećanja. I grob na kojem može zaplakati i zapaliti svijeću. Ostala su mu i djeca. Bratova djeca.
Nekad su se ljudi tako ponašali i tako živjeli i vjerovali da kada jedan brat umre, brigu o njegovoj djeci preuzima brat. I moj tata je to nekako prešutno prihvatio. Život nas je razasuo na razne krajeve i možda se ne viđamo koliko bismo htjeli i trebali ali kad se vidimo...pa baš se jako volimo!

I tako nama danas u goste dođe Dado, najstariji sin mog pokojnog strica. Prošla je možda i godina...možda i koji mjesec više da se nismo vidjeli.
Danas smo svi ostali šokirani spoznajom koliko Dado liči na strica. Na svog tatu. I svi smo to s oduševljenjem primjetili. Primjetio je i moj tata. Dadin stric.
I gledam ja tako danas svog tatu. A on gleda Dadu. I ne može ga se nagledati. Gleda u njega kao u neko božanstvo. Očekuje tata da mu se obrati brat. Da ga zagrli. Da mu kaže: „Evo me! Došao sam! Više nikud ne idem!“ Ali tata zna da se to neće dogoditi.

Sjedi tako Dado nasuprot svom stricu i upija svaku njegovu riječ. I pogledi im se stalno susreću. Ima u Dadinom pogledu onog nekog poštovanja...poštovanja koje ja možda ponekad zaboravim pokazati tati. Zato što je tu i uzimam ga zdravo za gotovo. Dado strica ne uzima zdravo za gotovo. Ima strpljenja slušati njegove dosadne priče i svaku upija do zadnje riječi.

Nazdravit ćemo. Ali Dado ne pije. Stric inzistira da popije rakijicu. Ali Dado ne pije nikakve žestice. Stric uporno inzistira. Vidim zašto inzistira. Toliko poznajem svog tatu. Popij, Dado, rakijicu. Daj da stričeve oči vide te ruke kako uzimaju čašicu. Daj da stričeve željne oči opet vide ta usta kako ispijaju sve do zadnje kapi. Daj da stric još jednom vidi taj osmijeh, dok se rakija spušta niz grlo i grije sve do srca. Ugrij, Dado, srce mom tati. Ugrij srce svom stricu.

Gledam tatu. Srce mu je puno. Ne stižu riječi tom brzinom izaći iz njegovih usta koliko bi želio pričati i slušati opet taj glas kako mu odgovara. Pričaj Dado. Pričaj bilo što. Smij se. Daj da taj zvonki smijeh opet ori našim dvorištem. Predugo ga nismo čuli.

Prekratak je svaki posjet. Prebrzo sve završi. Prebrzo dođe vrijeme rastanka i neka tuga, jer tko zna kad ćemo se opet vidjeti. I gledam tako Dadu. I preko puta gledam svog tatu. Gledam Dadinog strica, kako mu pun ponosa prenosi ona zrnca mudrosti za koje smatra da bi ih trebao prenijeti.
I ponosan je tata. Ispunjava svoju zadaću. Stric je isto ponosan. Brine se za bratovu djecu. Puno mu je srce.

Razmišljam... situacija je vrlo lako mogla biti obratna. Mogla sam ja sjediti u Dadinoj stolici. A preko puta mene mogao je sjediti moj stric, Dadin tata. A Dado je mogao sjediti na mom mjestu. I ja bih popila tu rakiju da zagrijem stričevo srce. Isto bih slušala iste te priče iz drugih usta i pravila se da me zanimaju. Isto bih se smijala svom stricu da mu ostane taj osmijeh kad odem.
Na jedan jedini trenutak poželjela sam danas da je situacija obratna. Tata, oprosti mi na toj pomisli. Znam da bi mi oprostio i znam da si i ti to milijun puta prevrtio po glavi. Na trenutak...samo na jedan jedini trenutak poželim biti na Dadinom mjestu a da preko puta mene sjedi moj stric. Dadin tata. Samo zato da Dadi olakšam na barem jednu sekundu. Jer on je ipak moj brat.

Oznake: brat, stric, obitelj

21.08.2012. u 23:08 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.