Mama Mima

četvrtak, 09.05.2013.

Deset zlatnih savjeta koje vam nitko neće reći

Posljednjih par dana nekoliko je mojih prijateljica i poznanica rodilo, pa se ova tema nametnula sama po sebi. Ovom prilikom im još jednom čestitam. Dobrodošle u svijet majki, djece i sela koje odgaja vašu i našu djecu! Neke stvari vam nitko neće reći. Sve je zamotano u celofan i ima mašnicu. A ubrzo ćete shvatiti da poklon nije baš tako divan kako ste zamišljale u rađaoni, dok ste gledale svoje slatko djetešce i uživale u nirvani nakon poroda.



1. Za početak – uživajte dok ste u bolnici.

Znam da nisu sve naše bolnice „prijatelji majki“ iako neke nose ponosni naziv „prijatelja djece“. Ali složite si u glavi samo jednu stvar – odmarajte! Obrok vam dolazi u krevet. U krevet koji svaki dan netko presvuče. Ako želite, netko će vas odvesti na wc. Ako dijete jako plače, netko će vam pomoći. Možda ne tako ljubazno kako biste očekivali – ali pomoći će vam i preko volje.
Ne morate kuhati, spremati, brisati prašinu, prati veš… Samo se opustite, zanemarite isfrustrirane pojedince i uživajte. Vjerujte mi – uživajte.

2. Dojenje.

Ooooooo…dojenje…. Ovdje „selo“ uskače u pomoć. Dojenje je bez sumnje najbolje i najzdravije i sve naj, naj za vaše dijete. Odlučili ste dojiti i to je odlično! Bravo za vas. Međutim, postoje žene koje jednostavno ne mogu dojiti. Znači – ne pričam o ženama koje to ne žele. Ima žena koje ne mogu. I koliko god vam razne udruge, grupe podrške, društva i ostali govorili kako svatko može i mora dojiti – to jednostavno nije istina. Ima žena koje su iz nekog razloga na lijekovima, koje imaju zdravstvenih problema – fizičkih ili psihičkih. Ima žena, koje ni uz najbolju volju ne uspijevaju dojiti. Njima se obavezno nabija osjećaj krivnje. Jer, kako svi drugi mogu a ti ne možeš? I što će sad tvoje jadno dijete?

Ja sam pokušavala dojiti, sve dok nisam završila u bolnici, sa temperaturom 40, ozbiljnim mastitisom i bakterijskom upalom bradavice. Po izlasku iz bolnice opet sam pokušavala, sve dok nije opet krenulo u tom smjeru. A onda su mi patronažna sestra, pedijatar, nekoliko medicinskih sestara i vlastita mama rekli – odustani. Dijete je nesretno i gladno, ti si nesretna i bolesna – prestani! I ja sam uzela bočicu. Bila sam deprimirana, jer će moje dijete sad biti uskraćeno za sve divote i prednosti dojenja.
Kad se sa drugim djetetom počeo ponavljati isti scenarij, bila sam na rubu živčanog sloma. Dijagnoza je bila – defektni kanalić, koji se jednostavno ne može adekvatno prazniti i stalno se stvaraju kvržice i upale koje se ne mogu (zbog deformacije) ni razbijati ni masirati nego liječiti antibiotikom. S tim sam se pomirila i prešla na bočicu. I sretna sam zbog te odluke.

Dakle, da…može biti tužno i frustrirajuće. I svi će vam davati savjete i pokazivati vam kako držati dijete, kako potaknuti laktaciju, kako se masirati, opuštati, ponašati… Nitko vam neće reći da je u redu ako ne možete. E, pa u redu je. I vaše dijete neće umrijeti u najgorim mukama ako ga ne budete dojili. I jednako će se povezati s vama i jednako će vas voljeti.

3. Imate dijete a ne svemirca.

Tržište je prepuno predivnih, skupih i nepotrebnih stvari. Koje ćete ipak kupiti i koristiti nekoliko mjeseci, a onda odustati jer ćete naći zgodnije rješenje. Moja djeca nemaju ormarić za presvlačenje. Presvlačila sam ih prvih par mjeseci na običnom ormariću s ladicama. Kad su se počeli vrtiti i dizati prešli smo na krevet u spavaćoj sobi. Nismo dvojili ni oko kadice. Kupili smo najobičnije korito, koje je poslužilo svrsi prvih par mjeseci. Nakon toga smo prešli u kadu. A sve one divne stvarčice što se same ljuljaju, pjevaju, sviraju i svijetle – odlučite sami. Zapitajte se koliko dugo će biti u upotrebi i da li su vrijedne tolikih novaca.

Kod nas slično pravilo vrijedi i za igračke. Što je igračka skuplja i kvalitetnija, to je manje zanimljiva. Najbolje se igramo sa praznom kutijom od Kraš Expressa, tatinim cd-ima, plastičnim čašama i kuhinjskim krpama.

4. Neki bauci idu s koljena na koljeno.

Prvi bauk je šetnja. U šetnju možete odmah. Podrazumijeva se da vani nije orkansko nevrijeme ili polarna zima. Dakle, zaboravite priče o ne izlaženju prvih tjedan dana, prvih 15 dana, prvih mjesec dana ili do krstitki. Nitko neće začarati vaše dijete. I neće mu se ništa dogoditi čak i ako nema crveni končić na ručici. I neće se razboliti, rasplakati, rastužiti, neće ga nitko ukrasti, ni krivo pogledati. I neće mu se ništa loše dogoditi.

Drugi bauk, za koji sam čula tek u bolnici i jedva došla sebi od šoka – zar i to postoji??? Da, smijete prati kosu. Smijete je prati i u bolnici. Smijete je oprati čim dođete kući. Poželjno je da ju operete. Bit ćete sretni ako je operete. Jer, naime, ima ženica koje vjeruju da se kosa ne smije prati privih šest (duuuuugih) tjedana. Zvuči nevjerovatno? Zvuči preglupo da bi bilo istinito u 21. stoljeću! Nakon 6 tjedana ne pranja kose, mislim da je najpametnije ostrugati to što vam ostane na glavi i uzgojiti novu kosu!

5. Prihvatite pomoć.



Tražite pomoć. I budite sretni ako imate nekoga od koga ju možete tražiti. Ljudi vole bebe i svatko će uživati držati novorođenče dok se vi okupate (i operete kosu!), dok nešto pojedete ili čak dok malo odspavate. Možda i dok odete do dm-a. A htjet ćete otići do dm-a.

6. Ne kupujte hrpu odjeće za novorođenče.

Znam, znam… Sve je tako slatko i malo… Ali dobit ćete jako puno stvari a dijete će stalno nositi 5-6 istih komada, koji će vam biti najpraktičniji. I ne skidajte etikete sa poklonjene robice. Ovo se čini pokvareno prema onome tko ju je kupio, ali zaista je tako. Skidajte etiketu tek kad treba oprati nešto što ćete djetetu zaista obući.

Ne kupujte ništa što ima više od tri gumbića. Da, ima preslatkih malih stvarčica. Ali 301 gumbić ćete prokleti, kad ga budete morali odkapčati u tri ujutro, na vrištećem djetetu.

7. Rezervna pelena – uvijek i svugdje!

Sjećam se prvog pregleda kod pedijatra s Miom. Došli kao gospoda, s rukama u džepovima! Ona se i pokakala i popišala i bljucnula, smočila i bodi i štramplice i sve… A mi k’o mulci! Već na sljedećem pregledu, spakirali smo torbu kao da putujemo negdje na tri dana!

8. Dobro došli u klub mama!

Ako vam nekim ludilom nešto zatreba, dovoljno je pogledati oko sebe i pitati prvu ženu s djecom za pomoć. Svatko će vam dati pelenu, vlažnu maramicu i bilo što što vam zatreba. Isto kao što ćete vi dati nekoj mami ako joj zatreba. Klub mama je najstariji i najlojalniji tajni klub na svijetu i uvijek je na raspolaganju onima koje trebaju pomoć!

9. Možete plakati.

Da, teško vam je. Svi smo to prošli. A još vam je teže što vam se čini da si ne smijete priuštiti da vam bude teško. Pa kakva ste vi to majka? Kako vam može biti teško odgajati vlastito dijete? E, pa teško je. Pogotovo prvo dijete i pogotovo prvih mjesec dana.
Teško je gledati svoje prvorođeno dijete, staro tri dana, kako leži u auto sjedalici smotano poput banane a ne znate da li to baš tako mora biti ili ste nešto krivo napravili.

Teško je doći kući iz bolnice i sjesti (jedva!) na krevet i gledati to bespomoćno biće na vašim rukama a nemate pojma što i kako dalje. Što sad? Treba ga presvući? Kad će jesti? Što ćemo raditi s njim? Pa i sami zaboravite jesti, popiti vode… Nakon desetak sati se sjetite da još niste bili na wc-u.

Teško je probdijeti prvu noć jer se dijete stalno budi i plače a vi više niste sigurni da li je gladno, žedno, mokro ili samo tužno?
Da…teško je. Ali proći će. I sve će sjesti na mjesto a da to zapravo nećete ni prijetiti. Uskoro ćete se čudit sami sebi koliko malo sna vam treba za normalno funkcioniranje.

10. Uživajte.

Ne zato što brzo prođe…a zaista proleti i prebrzo. Nego zato što koliko god umorni i neispavani bili, tih prvih nekoliko mjeseci je najlakše. Malo dijete, mala briga – veliko dijete…znate već…

Oznake: djeca, roditelj

09.05.2013. u 19:36 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.