malam

Čuo sam negdje da je strah od zmija urođen i da ga svi imamo.. ja sam svoj prvi put osvijestio nakon gledanja filma Zmije u avionu, Samuel L. Jackson. Vjerujem da bi većina ljudi rekla da je film glup i da nije realan ali što se mene tiče nije uzalud deklariran kao akcijski horor. Fino me prepao i od tada si zmije i ja nismo prijatelji. Da sam onaj Adam, jabuka me ne bi ugledala.

Srećom živim u gradu, pa su šanse za srest zmiju nešto manje nego u ruralnim krajevima. Na sreću ili nesreću, moja je mašta dovoljno vrijedna da tome doskoči i smisli scenarije koje drugima možda ne bi pali na pamet.

I tako, u nedostatku boljih ideja kojima bi popunio dan, počeo sam se pitati koje su šanse da mi zmija izađe iz wc-a. Oke, znam da nisam prvi kome je to palo na pamet, ali možda sam bar prvi koji o tome piše. Ovdje.

I dakle, priča ide ovako. Ja noću ustajem na wc, zmija iskače iz wc-a i ugriza me za neko od nezgodnih mjesta (zasad ne bi išao u detalje, a ni kasnije). U scenariju broj 2, dolazim s posla i zmija me dočekuje u kuhinji, recimo na šanku. Budimo realni, ima tu još nekih ideja, ali zasad sam odlučio izložit ove dvije, a prezentirat jednu- situaciju broj 2- zmija za šankom (mislim da čak ima neka pjesma na tu temu). Čovjek se zapetlja u priči koja ima previše detalja.

Iskren kakav jesam, reći ću i da po prirodi nisam nešto poduzetan, ali da sam u ovom slučaju odlučio nać rješenje. Dakle, s obzirom da bi zmija trebala izać iz wc-a (da bi preko hodnika došla do šanka), za početak ju je trebalo zaustavit na početku. Tako sam spustio poklopac wc školjke i na njega stavio Ariel prašak 10 kg (nije plaćena reklama). Prašak je stajao na školjci cijelo vrijeme, osim kad bi koristio wc (ili prašak). To mi je dalo vjetar u leđa, potrebnu dozu samopouzdanja i koji sat sna više. Mirnije sam plovio svojim danima, duboko vjerujući da sam riješio bar jedan od svojih problema..

..Sve do jedne subote, kada me uklještilo u leđima.

Čini se da ipak ne mogu sve kontrolirat.