malam

U daljini je odzvanjao smijeh djece. Zvučao mu je tako dalek. Kao da mu se rugaju.

Došla je ta subota. Odradio je plac pa se popeo stepenicama doma. Živio je na 12.katu ali je brinuo za zdravlje. Nedo Bog da mu tetive oslabe. A i tko zna koga bi sreo u liftu. Zlu ne trebalo.

Šišao se svake prve subote u mjesecu. Sam, na ekonomiji ga to nisu učili. Nakon dugo vremena i stotine pokušanih salona, frizura mu je konačno savršena. Ali, nećemo se lagati, bilo je tu svega. Nakon jedne manje uspješne subote je izgledao kao princ Valiant.
S vremenom se baš zaigrao. Jedne si je složio i neke pramenove. I brata je šišao bez tute, pa mu je govorio da bi se mogao prekvalificirat u frizera. Na trenutak bi mu oči zasjale od ideje, ali bi brzo odustao. Pa da mora radit s ljudima. Fuj. Kao da mu na poslu nije dovoljno grozno. Srećom nije žena pa ne mora svladat još koješta.

Jedne takve subote subote sve se činilo lijepo i kontrolirano. Pa je uobičajeno otišao po blitvu, a nakon toga je na redu bilo šišanje. Počeo se penjati stepenicama, pa je osjetio snažnu bol u križima. Vuče to već neko vrijeme i baš sad ga je presjeklo. Moglo je kad je došao doma.
A tek je bio na drugom katu. Nevoljko je pozvao lift. Dočekala ga je baka Marica i koker španijel Lujo. Ok, babu i psa može preživit. Na trećem katu je ušla stara Sorićka. Smrdila je po cigaretama do Tokija. Baš je išla do susjete Grete na 6. kat. Tko još ide pješke tih par katova!!

Zavrtilo mu se. Srce mu je počelo snažno kucati. Pa je problijedio i srušio se.

Bolje križobolja nego napad panike. Nikad više nije koristio lift.