malam

Susjedu Viktoru je uvijek dobar dan. Ne doslovno, on je rijetko kad dobre volje.
Srećem ga svako jutro u pola 8, živimo na istom katu. Jako ozbiljno doživljava svoj posao. Doduše, ozbiljan je to posao, mislim da je tome uvelike i sam pridonio.
„Dobro jutro susjed“.
„Dobar dan Magda“!
Susjed Viktor vjeruje da za svakog dobrog radnika ne postoji jutro kao doba dana. Čovjek treba biti spreman na rad čim ustane iz kreveta. Skeptičan je i spram večeri. Doduše, nešto manje, ipak Zakon poznaje noćni rad kao kategoriju.

Susjed Viktor je na poslu omiljen. Ima svoju firmu a radnici ga jako vole, uvijek se jako smiju njegovim šalama. Jako je i brižan, svaku večer oko 7 nazove u firmu, čisto da provjeri jesu li svi dobro. Brine i da su radnici lijepo obučeni i sređeni, ipak to ukazuje na uspješnost njegove firme. Zna i da radnici misle isto pa rado za to izdvoje dio plaće.

Iznimno je i pametan. Jako puno posla odradi u malo vremena, ne može to svatko. Vjerojatno zato ga susjeda Greta sa trećeg kata svakog dana oko pola 2 popodne sreće u liftu. Ona isto brine jesu li svi susjedi dobro.

Susjedu Viktoru jedino nije jasno zašto mu nijedan radnik ne ostaje u firmi dulje od tri mjeseca.

Već par dana mi na fejsu konstantno iskače video naziva „budi sretan“ ili nekog sličnog naziva, očito mi nije iskočio dovoljan broj puta. I reko-pa dobro, mislim da ja želim bit sretna, zašto bi to propustila čut, ipak je lajkan 574 i šeran 18 puta. Iz videa veselo iskače nasmijana teta, baš lijepih bijelih zuba, djeluje sretno. I kaže među ostalim kako je jako bitno biti nasmijan cijeli dan, i kad te napadnu crne slutnje, baubaći i minus na računu, samo se nasmij i širi pozitivnu energiju.

Na ulazu u zgradu gdje radim svako me jutro dočekuje portir Zdeslav. Mislim, ne samo mene, nego sve. I zapravo ne svaki dan, Zdeslav ima jedan dan pravo na tjedni odmor. Zdeslava ne možeš ne primjetit, veselo se kesi apsolutno svima, jedino zaobilazi Kristinu sa trećeg kata, ona nije na istoj valnoj duljini ni sa svojima doma. Zdeslav ima tužne oči i jako dobar smisao za humor. Kad se tih par minuta u danu veselo ne krevelji, čini mi se izrazito tužan. Mislim da je i on pogledao onaj video.

I tako ja odlučim nabacit taj osmijeh, bacit rukavice u lice zakonu privlačenja i bit ona nasmijana teta, samo nešto malo manje bijelih zuba, a ionako nije sve u izgledu. U liftu srećem Rinku. Rinka je vječno dobre volje, dobri duh društva, jednorog na godišnjem. Kesim se ja, kesi se Rinka, lift brže vozi od pozitivne energije. Rinka je malo zbunjena mojim ponašanjem, obično ju pozdravim suzdržano ali pristojno, možda sam nesklona ljudima, al je ipak fin odgoj polučio nekog uspjeha. I tako je Rinka nakon prvotnog šoka mojom transformacijom, oduševljeno zaključila kako je predivno što ima ljudi kao što smo mi, uvijek dobre volje, imala je strašnu averziju prema ovima šta kukaju. Ja sam odlučno i dalje držala svoj osmijeh u punoj sprezi.

Smijala sam se čistačici, šefici, domaru i kuharici, čak sam pozdravila i kolegu od 60ak godina koji je prošlog utorka izjavio kako baš voli djevojke u haljinicama. Došla sam do Zdeslava, i dalje je bacao fore, 8 sati kasnije. Ja sam lagano popuštala, u stanju duboke koncentracije sam se cerila, al me vjerojatno malo umor svladao, pa koncentracija nije bila na nivou. Zdeslav je bio poprilično zbunjen, nije često viđao moje zube, jučer mi je cereći rekao kako uvijek imam crne misli. Nisam ga impresionirala kao Rinku. Pretpostavljam da je to zbog njegovih tužnih očiju, ili jednostavno nisam dovoljno puta pogledala video. U svakom slučaju mislim da bi svijet trebao bit dovoljno velik i za Rinku i za Zdeslava i za mene.