malam

Kada sam bila klinka, baš me izrazito mučila jedna stvar. Imali smo rođaka Zdravka. Zdravko je bio baš super rođak, uvijek nasmijan i dobre volje, čovjek pun života. Onda se Zdravko jednog dana razbolio. Nećemo u tančine, ali zbilja mu nije bilo dobro. A meni nikako nije bilo jasno kako netko tko se zove Zdravko može biti bolestan. To mi nije imalo nikakvog smisla, a iskreno rečeno, nitko mi nije znao objasniti kako je to moguće. I onda kažu da odrasli sve znaju!

Puno godina nakon toga, krenula sam u drugi razred srednje škole. Bio je ponedjeljak i razrednica nas je dočekala puna elana. Bit će da su joj dojadili njeni doma nakon što ih je gledala 2 mjeseca u komadu. I tako nas je pozdravila, fino smo se ispričali i na kraju sveopće idile (koja neće potrajati), obavijestila nas je kako učenici slabijeg imovnog stanja imaju pravo dobiti knjige besplatno. Samo su ih morali uzeti i to je bilo to. Zvučalo je poprilično lako. Ali, valjda kako ništa u životu nije lako, nije bilo ni ovo.

Već sutradan su nas dočekale knjige na kraju razreda. Sjeli smo u svoje klupe a razrednica je rekla da učenici koji žele, mogu uzeti knjige. Nastupio je muk. A hrpu tinejdžera je teško ostavit bez teksta! Izbor nije bio jednostavan. Doć doma praznih ruku ili priznat pred cijelim razredom da nemaš novaca? Živa drama! Prvi je ustao Hrvoje. Hrvoje je bio sin doktorice i još nekog uglednog zanimanja. Svi smo ostali u šoku! Šta će tom bogatom smradu knjige? Hrvoje nije mario. Čovjek je dobio naputak uzeti knjige i šta je tu je, kako je tako je. Brzo je to odradio i čekao nastavak. Onda sam ustala ja. Nisam znala je li mi bilo lakše ili teže zbog Hrvoja, ali što se mora, nije teško. Uzela sam knjige nešto sporije od Hrvoja. Valjda mi se tako činilo dostojanstvenije. Onda sam se vratila na mjesto. Nitko nakon mene nije uzeo knjige i htjeli smo što prije zaboravit na nemili događaj. Hrvoje je sljedećeg dana u školu došao s novim mobitelom.

Par godina nakon toga sam shvatila. Ako Zdravko može biti bolestan, možda nije sve u logici. Nešto je i u prihvaćanju onoga što imamo.