malam

Jedno jutro Miljenko je odlučio pripremiti svoju smrt. Ako može Ići na zornice i plaćati porez, može se pobrinuti i za ono što je njemu bitno. Osim toga, dobra je priprema ključ uspjeha.

Još otkako je dobio nagradu za najdoktora 2013., znao je šta želi. Izabrali su ga internet glasači dvotrećinskom većinom glasova. Doduše, izbori su prošli sve samo ne lako. Naime, nekoliko se gospođa iz sveg glasa pobunilo zašto su zubari uopće u toj kategoriji. Pa oni nisu ni pravi doktori! No u želji da sruše portal, jedino su izgubile pravo glasa. I Miljenko je nakon nekoliko paklenih dana, još ponosniji dočekao svoju diplomu.

A bome se dobro i pomučio. Ne kažu džabe da nema kruha bez motike. Tako je dr. Miljenko otvorio ordinaciju neke godine. Počeo je entuzijastično. Jer, ako nisi pun elana na početku, kad ćeš bit. Prvi je dan došao na posao nešto ranije. Pobjedonosno je nafrljio „Sve što triba za ljubav su žena, čovik i more“. Bio je Bosanac, ali ga morska tematika nije zasmetala. Bitno je samo da je adrenalin na visokoj razini. A ta mu je pjesma oduvijek dovodila krv u sve dijelove. Pa je čekao. I bome se načekao. U prvom tjednu mu je ušla samo skupina Kineza, zalutala u potrazi za kipom Frulaša, Frane Kršinića iz 1926. Pa je odlučio uložit u propagandu. Naručio je reklamne letke u obližnjoj tiskari-3 plus 1 plomba gratis. Onda je lagano krenulo. No i dalje su uglavnom dolazili poznanici i rodbina, kojima nije naplaćivao ruke. Oni su to često iskorištavali. Nedjeljom bi se pozivali na ručak i čišćenje kamenca. Nakon nekoliko mjeseci im se više nije javljao na telefon, pa je izgubio par rođaka u drugoj liniji pobočno.

S vremenom je sve došlo na svoje i osjećao se baš dobro u svojoj koži. Inzistirao je da ga se oslovljava sa „doktore“. Nije baš volio svoje ime pa bi poprijeko pogledao one koji bi mu se obratili sa „doktore Miljenko“. Tako da se lako odlučio za izgled osmrtnice. Znao je da nažalost mora sadržavati ime, ali i da se ono može bar malo ublažiti titulom. Pa je napisao:
„U dubokoj boli javljamo tužnu vijest da je naš dragi
dr. Miljenko Para,
doktor dentalne medicine
blago u Gospodinu preminuo dana...“

Konačno je došao i taj dan i Miljenko se veselo smijao odozgo. Bio je ugledan čovjek i ostavio je mnogo vrhunskih krunica iza sebe. Osim toga, sve je dugove otplatio, svima oprostio i mogao je otić u miru. A i popriličan je broj ljudi došao na ispraćaj. Slušao je fra Jozu kako priča o pokori, željno iščekujući najavu svog odlaska. I kad je taj trenutak konačno stigao, Miljenko se neugodno iznenadio saznavši da je isti tjedan otišao i neurokirurg iz haustora do.

Nitko se ne diže tako visoko, kao onaj koji ne zna kuda ide.