malam

F. i G se nikad nisu dobro slagale. Zapravo, jedno vrijeme jesu, sve dok G. nije saznala da F. želi prijeći u sektor za brojeve. Tu je puklo.

Ostale su ih pokušavale pomiriti. Bezuspješno. G. je F.-u gurala mrvice ispod sebe, a ova bi kihnula i na nju prenijela sve bakterije s prstiju.

Brojevi su se držali postrani. Znali su da su posebni. Nisu slučajno na najboljem mjestu. Jedino nisu voljeli Num Locka. Uvijek bi im upadao u riječ.

Možda mi s ovakvom tipkovnicom bude lakše na poslu.

Utonula je u zimski san. "Ako mogu medo i žabica, mogu i ja! Ionako je teško ispunit ljudska očekivanja. Nisam ni ja uvijek spremna. Baš kao čovjek." I to je ok.

Pogledala je prema dolje i slegnula ramenima. Znala je što svi misle. Iako je mnogima odgovarala ovakva, svejedno su je kudili. Ona bi se malo naljutila pa bi si prorondala u bradu: " Zašto i ja ne bi mogla bit prevrtljiva. Ipak sam žena."

I onda, jedno jutro se probudila i bila je spremna. Baš kao visibaba u ožujku. Nadam se da me neće čut.

I tako nam je došla zima :)