malam

Stric Grga je oženio najmrgodniju ženu u ulici. Živjeli su na selu i uobičajeno je bilo oženit ženu iz svog sokaka. No, i da je bilo još sto sokaka tamo, stric Grga bi opet oženio Maru.
Mara je od malih nogu bila rambo. Ako je njoj dosadilo igrat se lovice, čitava bi igra stala. Igrala se samo sa starijima, lako je mlađima dokazat nadmoć. Bojala se samo zubara i šišanja.

Kada je malo narasla, majka joj je često govorila da se takva nikad neće udat. Žena treba biti dama, nježna i nasmijana. I mladići joj nisu bili skloni. Više se činila kao projekt nego kao izazov.
Mara je znala da bi bilo jednostavnije da je drukčija, al nije htjela da netko zavoli nešto što ona nije.

Stric Grga ju je zapazio jedne sunčane nedjelje nakon mise. Ona njega nije spazila dok joj jedne večeri na igranci nije rekao da miriše na kišu.
Oženili su se u 23oj godini. Stric Grga je otišao u rat godinu dana nakon toga. Nikom više nakon toga nije mirisala na kišu. Ona je bila zahvalna što je bila nečija jesen.

Baka Mira jednog je jutra uočila malenog sivog miša. Glodao je neki ostatak ručka od jučer, večeru baka Mira izbjegava jesti jer je šećerašica.

Odmah joj se svidio taj miš, djelovao joj je usamljeno i uplašeno. Podsjećao ju je na nju samu, a imali su i sličnu boju kose.

Tog dana je „slučajno“ na pod bacila još jedan komadić ručka, u nadi da simpatični susjed navrati opet. Miš je opet svratio sutra ujutro, a baka Mira je bila jako uzbuđena zbog novog prijateljstva. Miša je nazvala Srećko.

Od tog je dana ručak kuhala za dvoje. Dugo to nije činila. Točnije 14 godina, otkako joj je umro suprug.

Jedno jutro prije posla, u posjet joj je došla kćer. Nije to činila često. Nemalo se iznenadila kad je ugledala Srećka u maminoj kuhinji. Ulovila ga je i skratila za glavu.

Baka Mira je samo tražila smisao. Sljedećeg jutra se nije probudila.