malam

Baka Mira jednog je jutra uočila malenog sivog miša. Glodao je neki ostatak ručka od jučer, večeru baka Mira izbjegava jesti jer je šećerašica.

Odmah joj se svidio taj miš, djelovao joj je usamljeno i uplašeno. Podsjećao ju je na nju samu, a imali su i sličnu boju kose.

Tog dana je „slučajno“ na pod bacila još jedan komadić ručka, u nadi da simpatični susjed navrati opet. Miš je opet svratio sutra ujutro, a baka Mira je bila jako uzbuđena zbog novog prijateljstva. Miša je nazvala Srećko.

Od tog je dana ručak kuhala za dvoje. Dugo to nije činila. Točnije 14 godina, otkako joj je umro suprug.

Jedno jutro prije posla, u posjet joj je došla kćer. Nije to činila često. Nemalo se iznenadila kad je ugledala Srećka u maminoj kuhinji. Ulovila ga je i skratila za glavu.

Baka Mira je samo tražila smisao. Sljedećeg jutra se nije probudila.