Maca Šumarica

Sjedam u kombi sa osmero nepoznatih ljudi te krećemo put Istre, točnije, na Ćićariju. Od tada nadalje započinje putovanje kojeg ću se rado prisjećati. Plan nam je bio uspon na vrh Orljak (1106 m) iz Račje Vasi te na vrh Žbevnicu (1014 m) iz Bresta, za što je kombi zapravo idealno prijevozno sredstvo. Plan se ostvario, i prije predviđenog vremena, pa smo stigli još obići i Županj vrh (1138 m). Ono što me posebno oduševilo je društvance iz HPD Zagreb-Matice kojemu šaljem veliki virtualni zagrljaj zbog inkluzivnog planinarenja. To je pokazatelj koliko smo napredni i humani u stvaranju društva jednakih mogućnosti. Ukupno smo prešli kojih 15 i nešto kilometara po sunčanom, vjetrovitom, a dijelom i kišovitom vremenu. Da parafraziram vodiča, svatko je od nas dobio svoj komadičak neba, onu puzzlu koja nam je falila da upotpuni tjedan.

Svanula je i ta poluoblačna subota, 23. travnja, koju sam, nakon tjedana kiše i lutanja po ne pretjerano markiranim šumama, odlučila provesti na dobro markiranoj Ivanščici, ili srednjovjekovno rečeno - Očuru. Kako za jednodnevne izlete često ne planiram destinaciju, uspjeh je što sam u društvu već znanog suplaninara krenula put Lobora, mjestašca iz kojeg naša ruta počinje. Iz Lobora smo krenuli put ostataka Oštrcgrada na 746 mnv sa zgodnim vidikom. Tamo smo susreli zanimljivu ekipu matematičara koji su razgovarali o nekim formulama, razmijenili par riječi i fotografija te sam imala tu čast utisnuti nekima i prvi žig u njihovu knjižicu HPO-a. Na starim zidinama nalaze se žigovi čak triju obilaznica, što govori o ljepoti i posjećenosti ovih staza. Malo smo ubrzali i pozdravili se s nadasve zabavnom ekipom i krenuli do vrha Ivanščice, tj. do Pasarićeve kuće gdje nas je čekao moj dobri "suplaninar s Ivanščice". Nakon izvrsnog jela u lijepo održavanom domu te uz želje za ponovnim susretom negdje na Kalniku, krenuli smo natrag. Kako se ne bih vraćala baš po istom, išli smo do Hanjžica, preko Beliga i PK Majera do Lobora, dok je moj suputnik slijedio širu cestu, no vremenski je slično. Nisam uspjela vidjeti sad Belecgrad, no svakako mi je želja obići ljepote Belečkog planinarskog puta, tako da ću se prvom zgodom vratiti. Aktivno smo hodali 4:40h i prešli 19.6 km, tako da ovaj izlet svrstavam u sportsko-rekreativno ispucavanje naših tijela koja su, danas, više nego ikad, disciplinirana u sjedećim položajima i čekaju svoj red, plan i program.