Maca Šumarica

Ne mogu dočekati to proljeće da opet posjetim Vilinske jame, pa sam, još dok se nisu zamahali kišni dani, izdvojila kratko vrijeme i skočila u svijet magije. Ovaj put krećem iz Slanog dola prema vilama, a pri povratku do Smerovišća i Cerinskog vira. Proljetnom drijemovcu se ova zima učinila nekako toplija te je odlučio izaći.

Nastanak Vilinskih jama jedan je fascinantan i dugotrajni proces taloženja kalcita uz potočnu floru.

Da bi narastao desetak metara debeo sloj sedre u kojem su nastale Vilinske jame, bilo je potrebno obilje vode i vrijeme mjereno tisućljećima.

Sama spilja ima dvije veće dvorane i nekoliko kratkih kanala. Uglavnom, ovo je idealno mjesto za samoborske vile koje su navodno voljele slušati gusle, no zbog ljudske oholosti i nedostatka poštovanja ubrzo su napustile ovaj kraj.
Ako su samoborske vile voljele ovo mjesto, valja pratiti put vode i sigurno će se naći još predivnih mjesta. Jedno takvo mjesto, otkriveno sasvim slučajno tek 1927. godine je i 10-metarski slap Cerinski vir, a nalazi se u kanjonu Javoračkog potoka. To je ni minuta zračne vilinske udaljenosti, jedino što su putevi bili teško prohodni. Danas je ovo već dostupnije i izgleda sigurno impozantnije nakon kiše, no svakako ga je uvijek lijepo za čuti.

Ovaj lijepo ispunjeni vikend započeo je još jednom šetnjom u prirodu Samoborskog gorja. Premda je jedna aplikacija pogrešno pokazivala neke "bijesne" kilometre odlučila sam posjetiti, uz vrhove Stražnik i Rancerje, malo udaljeniju znamenitost-Gajev kamen. Velikim dijelom prolazila bih po duljoj stazi 9. samoborske zimske trail lige, što mi je uz strelice s obavijestima bilo jasno po paru, koji je, ugledavši me, ubrzao sa šuštanjem lišća i vjerojatno poletio.
Iako je sada većinom nekako beživotno u šumi, ipak sva ova mjesta imaju svoje čari.
Ostavljam napokon jednom video uratku da to i pokaže.