luki2.blog.hr
subota, 13.09.2025.
Dorotea
|
Danas sam jako tužna. U jednom staračkom domu preminula je jedna moja prijateljica. Rado smo se posjećivale, pomagala sam koliko sam mogla. Jutros sam se uputila prema njoj, prema našem dogovorenom susretu i kavi - i na žalost saznala da je tijekom noći preminula.:(((( Velika tuga. Sjećam se njenog smijeha kad sam provalila nešto što ju je zabavilo, obavezne kave i mineralke (znala je reći najbolja kombinacija), nevjerojatne bistrosti uma u poznim godinama. Ne boli ništa manje.:((((( Fali zagrljaj, fali osmijeh, fale dobri savjeti i navijanje za mene svim srcem - sve fali. Sve nedostaje. Cijeli dan se ne mogu smiriti. Zamislite, idete nekome i kad stignete-kažu vam da te osobe više nema.:(( "Gospođo, sjednite. Gospođo, dišite. Da li vam je dobro?" - pitaju vas nakon najstrašnijih vijesti, koje su upravo izrekli.... Rekla sam prije dva dana, kada smo se dogovarale za susret, da ne mogu prije subote zbog posla. A ona će veselo: odlično!:(((( Tempo sa prijevodima je prejak, bole me leđa, oči - srce će otkazati...:(((( Kad želim sve stići....A sati u danu premalo... Popodne sam otišla s Mijom kupiti njenu hranu u Pet Centar. Pomogla mi je šetnja i malo opuštanje... Mami nisam ništa spominjala, da je ne zabrinem. A da je teško- teško mi je. Počivaj u miru, draga Dorotea. |
