Danas sam jako tužna. U jednom staračkom domu preminula je jedna moja prijateljica.
Rado smo se posjećivale, pomagala sam koliko sam mogla.
Jutros sam se uputila prema njoj, prema našem dogovorenom susretu i kavi - i na žalost saznala da je tijekom noći preminula.:((((
Velika tuga. Sjećam se njenog smijeha kad sam provalila nešto što ju je zabavilo, obavezne kave i mineralke (znala je reći najbolja kombinacija), nevjerojatne bistrosti uma u poznim godinama.
Ne boli ništa manje.:(((((
Fali zagrljaj, fali osmijeh, fale dobri savjeti i navijanje za mene svim srcem - sve fali. Sve nedostaje.
Cijeli dan se ne mogu smiriti. Zamislite, idete nekome i kad stignete-kažu vam da te osobe više nema.:((
"Gospođo, sjednite. Gospođo, dišite. Da li vam je dobro?" - pitaju vas nakon najstrašnijih vijesti, koje su upravo izrekli....
Rekla sam prije dva dana, kada smo se dogovarale za susret, da ne mogu prije subote zbog posla. A ona će veselo: odlično!:((((
Tempo sa prijevodima je prejak, bole me leđa, oči - srce će otkazati...:(((( Kad želim sve stići....A sati u danu premalo...
Popodne sam otišla s Mijom kupiti njenu hranu u Pet Centar. Pomogla mi je šetnja i malo opuštanje...
Mami nisam ništa spominjala, da je ne zabrinem.
A da je teško- teško mi je.
Počivaj u miru, draga Dorotea.
Post je objavljen 13.09.2025. u 21:37 sati.