luki2.blog.hr
subota, 23.11.2024.
Majica i predstava
|
Na "Jutru poezije" danas odličan slovenski pjesnik. Bojan Sedmak (1958., Maribor) je dugogodišnji kulturni stvaralac, srednjoškolski profesor slovenskog jezika, pjesnik, kantautor, lektor, kolumnist, književni kritičar, govornik, scenarist i redatelj predstava, događanja i videa... U posljednjem desetljeću različiti izdavači objavili su mu 15 knjiga, od čega polovicu poezije, četiri zbirke izreka, maksima i aforizama te četiri knjige sabranih kolumni, eseja i dnevnika; kao kantautor, glazbenik i izvođač izdao je dva CD-a i LP vinilnu ploču, a svoje pjesme izvodio uz gitaru na brojnim pozornicama u zemlji i inozemstvu...  Bojan Sedmak.... RAJNA Došla je po stepenicama od vjetra, ogrnuta šarenim leptirima i zelenilom buđenja, dok se šiprag uz rijeku žario od ljeskanja sunca na valovima koji su mi klizili po dlanovima. Bila je nabor čuda na mojoj liniji života kad je stala u bistu od mahovine pod pjenu slapa kao crna vidra koja iz zagrljaja šaša otresa bokove u uleknute obraze vode. Bila je mlada i lijepa i pratio sam je među lokvanjima i smokvama i odjednom nisam više bio sam. Rajna je nudila roščiće u hladovini pod čempresom, Rajna je živjela u siromašnom selu s babom i magarcem. Znala je nazive ljekovitog bilja i slova iz knjiga pradavnih molitvi. Znala je za modre vale za mudrost i tajnu i vrele ruševine gdje poskoci govore. Njeni su prsti bili radoznale gušterice, a bedra ljestve za nebesa nad obalom, gdje se dizala s narančom iza obzora da sam brujao kao cvrčci na pospanim stablima, dok mi se pijesak lijepio na slano nepce. A popodne sam ju sanjao u njenim snovima o vjenčanju s junakom s planine, s velom i vijencem iz bakine škrinje. I u rumenoj sam večeri sjedio na stijeni i s vinom u sebi gušio ošpice ljubavi, beskrajno žedan, žalostan i sam. A kada je siva kiša počela šivati krš njene zemlje i ja odlazio, pod čempresom je sva bijela stiskala šake. I ni tada, ni prije, ni kasnije, nikada joj nisam rekao da je njeno ime na mom jeziku povezano sa smrću, niti da je ušla u neku pjesmu koja je htjela biti jedna sama čežnja. VRISAK Klečim u kristalnoj praznini zelenog zaljeva; pijesak mi draži potkoljenice kukove, tvoja stegna i koljena; zahvataš me duboko u nebo, grlim tvoje tijelo kao zastavu za okladu da će sve ovo biti kad nas više ne bude; udri vjetra u leđa, s dlanovima na bokovima, kormilu lęta preko dojki, smokvi i loze u ušću, preko maslina u daljini, jače s vodom u međunožje, brže u taktu preko granice, dok ne strese čemprese, modrinu u plićake zanese vrisak galeba, grlena vinska pjena grli ramena, tvoj vrat, mjesto slijetanja, gdje se otresa blizina da zatalasa tišina; zatim klokotanje, mrmljanje, smijanje, od toga će biti, od toga je more sjećanja… (Iz zbirke pjesama ONO sa slovenskog jezika preveo Željko Perović) Jako.mi se sviđaju obje pjesme..... Mene su počastili sa majicom Pod starim krovovima, ....Ponosna i na majicu i na to kako mi pristaje.....   Bojan Tomažić, u pratnji Bojana Sedmaka - autora, stigao je iz Maribora kao podrška....Jako mu se svidjela majica, pa se poželio slikati za uspomenu.... Popodne, s prijateljicom Vesnom odgledala sam sjajnu predstavu "Kod Pere" u Kulturnom centru Trešnjevka.  I da ne mislite da sam zaboravila jesti::))))  Jedan doručak: štrudla jabuka - višnja, banana i jagode, sladoled.... I jedan baš fini ručak:  Grah, na sitno narezana slaninica, paprika, rajčica, poriluk, luk i češnjak....Njam!!! Ljubim! |
