Marketing
Majica i predstava
Na "Jutru poezije" danas odličan slovenski pjesnik. Bojan Sedmak (1958., Maribor) je dugogodišnji kulturni stvaralac, srednjoškolski profesor slovenskog jezika, pjesnik, kantautor, lektor, kolumnist, književni kritičar, govornik, scenarist i redatelj predstava, događanja i videa...
U posljednjem desetljeću različiti izdavači objavili su mu 15 knjiga, od čega polovicu poezije, četiri zbirke izreka, maksima i aforizama te četiri knjige sabranih kolumni, eseja i dnevnika; kao kantautor, glazbenik i izvođač izdao je dva CD-a i LP vinilnu ploču, a svoje pjesme izvodio uz gitaru na brojnim pozornicama u zemlji i inozemstvu...
Bojan Sedmak....
RAJNA
Došla je po stepenicama od vjetra, ogrnuta
šarenim leptirima i zelenilom buđenja,
dok se šiprag uz rijeku žario od ljeskanja
sunca na valovima koji su mi klizili po dlanovima.
Bila je nabor čuda na mojoj liniji života
kad je stala u bistu od mahovine pod pjenu slapa
kao crna vidra koja iz zagrljaja šaša otresa
bokove u uleknute obraze vode. Bila je mlada i lijepa
i pratio sam je među lokvanjima i smokvama
i odjednom nisam više bio sam. Rajna je
nudila roščiće u hladovini pod čempresom,
Rajna je živjela u siromašnom selu s babom
i magarcem. Znala je nazive ljekovitog bilja
i slova iz knjiga pradavnih molitvi. Znala je
za modre vale za mudrost i tajnu
i vrele ruševine gdje poskoci govore.
Njeni su prsti bili radoznale gušterice,
a bedra ljestve za nebesa nad obalom,
gdje se dizala s narančom iza obzora
da sam brujao kao cvrčci na pospanim stablima,
dok mi se pijesak lijepio na slano nepce. A
popodne sam ju sanjao u njenim snovima
o vjenčanju s junakom s planine, s velom
i vijencem iz bakine škrinje. I u rumenoj
sam večeri sjedio na stijeni i s vinom u sebi
gušio ošpice ljubavi, beskrajno žedan,
žalostan i sam. A kada je siva kiša počela šivati
krš njene zemlje i ja odlazio, pod čempresom je
sva bijela stiskala šake. I ni tada, ni prije,
ni kasnije, nikada joj nisam rekao da je njeno ime
na mom jeziku povezano sa smrću, niti da je ušla
u neku pjesmu koja je htjela biti jedna sama čežnja.
VRISAK
Klečim u kristalnoj praznini
zelenog zaljeva;
pijesak mi draži potkoljenice
kukove, tvoja stegna i koljena;
zahvataš me duboko u nebo,
grlim tvoje tijelo
kao zastavu za okladu
da će sve ovo biti kad nas više ne bude;
udri vjetra u leđa,
s dlanovima na bokovima, kormilu lęta
preko dojki, smokvi i loze
u ušću, preko maslina u daljini,
jače s vodom u međunožje,
brže u taktu preko granice,
dok ne strese čemprese,
modrinu u plićake zanese
vrisak galeba, grlena
vinska pjena grli ramena,
tvoj vrat, mjesto
slijetanja, gdje se otresa blizina
da zatalasa tišina; zatim
klokotanje, mrmljanje, smijanje,
od toga će biti, od toga je
more sjećanja…
(Iz zbirke pjesama ONO sa slovenskog jezika preveo Željko Perović)
Jako.mi se sviđaju obje pjesme.....
Mene su počastili sa majicom Pod starim krovovima, ....Ponosna i na majicu i na to kako mi pristaje.....
Bojan Tomažić, u pratnji Bojana Sedmaka - autora, stigao je iz Maribora kao podrška....Jako mu se svidjela majica, pa se poželio slikati za uspomenu....
Popodne, s prijateljicom Vesnom odgledala sam sjajnu predstavu "Kod Pere" u Kulturnom centru Trešnjevka.
I da ne mislite da sam zaboravila jesti::))))
Jedan doručak: štrudla jabuka - višnja, banana i jagode, sladoled....
I jedan baš fini ručak:
Grah, na sitno narezana slaninica, paprika, rajčica, poriluk, luk i češnjak....Njam!!!
Ljubim!
Post je objavljen 23.11.2024. u 21:05 sati.