Danas se održala jedna lijepa promocija poezije Nikole Strašeka "Leptirići u trbuhu, glave na kolcima" u 18:30 sati u Kinoteka baru, Kordunska 1, Zagreb.
U promociji su sudjelovali Nikola Strašek, Kruno Lokotar i Marija Skočibušić, a uz autora stihove je čitala i Lucija Šerbedžija. (Baš je dugo nisam vidjela! Pitam je kako tata, a ona umire od smijeha i kaže: "Bolje nego svi mi!")
Nakladnik: OceanMore
Ova promocija je bila posebna i iz razloga što je autor Nikola Strašek dobio nagradu za najbolju poeziju na društvenim mrežama. Tako je i došlo do objavljivanja knjige. Pjesme su egzistencijalističke, mislim da bi se svidjele Starry.
Strašek ima vrlo zanimjiv životni put: Strašek je nakon 16 mjeseci komune (bio je ovisnik o heroinu i alkoholu) odlučio promijeniti svoj život. Malo iza četiri ujutro kreće s Črnomerca na posao u jedno skladište. Dok ne dođe do posla - u tramvaju zapisuje svoje stihove....
Davno je diplomirao komprarativnu književnost i latinski, a na zagrebačkoj Akademiji dtamskih umjetnosti ga je jedan ispit dijelio od druge diplome - filmska režija.
Strašekova poezija bavi se svakodnevicom, razmišljanjem, onim sada i ovdje. Većinom su njegovi stihovi bez interpunkcije i teku kao brza rijeka.
Na prvoj liniji sebe - Nikola Strašek
Izjutra ništa drugo nego želja da umrem
Od 28 dana
Rudarim 24
Na svakih 12
Dva slobodna
Za nadnicu
Od 1000
Eura
I često se
Čekajući tramvaj
U pol 5 ujutro
Pitam
Čime sam vas uvrijedio
Bogovi profita
I propulzivne ekonomičnosti
Zašto nisam bogat
Pa da kad je najljepše
Ne moram iz posteljice
U kojoj ti nastavljaš da hajaš
Snove neprofitabilne
Lijene
I skroz bezmene.
*
Rudarimo
naše ruke nas hrane
dajemo silu i put
za ono niš
koje ostane kad nam živote uzmu.
S lijeva na desno: Lucija Šerbedžija, Marija Skočibušić, Nikola Strašek i Kruno Lokotar - urednik zbirke i autor pogovora.
Ljubim!
|