luki2.blog.hr
petak, 05.05.2023.
J*bo vas jezik
|
Danas sam bila u Kinoteka Baru, na odličnoj promociji dvije autorice. Radi se o događanju "Poezija u drugom filmu", a autorice su Frida Šarar i Željka Horvat Čeč- Voditeljica: Sanja Baković. Izdavač - obje autrice: V.B.Z. Također, obje autorice došle su iz Rijeke. Željka Horvat Čeč: "Strogo mirovanje". Željka piše, na žalost, o zdravstvenim problemima koje su je snašli (epilepsija) i borba za nove dane i nove pjesme...Nakon što je završila zbirku, zaista je, na žalost, završila na strogom mirovanju i liječenju na jednom našem otoku...."Pazi što pišeš, moglo bi Ti se ostvariti." :((( Frida Šarar: "Udaljena jednu stvarnost odavde". O autorici, njenim riječima i jezikom: "Rođena u Kruševcu. Živela u Beogradu. Radila nikad ništa. Pisala kad mora. Voli u Rijeci. Autorica knjiga: "Halter ego" i "Ženo, pokrij tu dušu". Žena je otkriće za mene - čitala sam "Halter ego", ali ove nove pjesme - dakle, ostala sam bez riječi....Autorica kaže da je "Udaljena jednu stvarnost odavde" nastajala dvadesetak godina, i da je zapravo kratka retrospektiva cijelog njenog dosadašnjeg života. Govori o žudnji za životom, ljubavi, do tema gubitka, smrti, roditeljstva..... Čitala je Frida svoje pjesme, ali jedna se izdvojila. Pjesma se zove »Jebo vas jezik«, i ide ovako: »nemoj da je nekome/palo na pamet da mi kaže/kojim jezikom da govorim./ja sam kruševljanka./babe su mi se rodile i udale/u istom selu./govorim kosovsko-resavskim dijalektom/koji je iskvaren/životom u beogradu./ja sam beograđanka./u ličnoj karti mi piše vračar./petnaest godina sam provela u tom gradu./tamo mi živi marta./moj beogradski govor vonja na čarapane./ja sam riječanka./došla sam ovde i rodila hrvata./muž mi je hrvat./on često govori srpski./naš mali sin za ručkom vikne »mrkva, bre!«/mrkva je kraće nego šargarepa./zaljubila sam se u hrvatske reči/još kad sam gledala smogovce./išla po kući i pozdravljala mamu/sa »bok stara«./za mene jezik nikada nije bio/nedodirljiv i svet./moj jezik je topao i živ,/potpuno pitom, spava mi u krilu./moj jezik je moj, a ne vaš./oblikovao ga je moj život,/moje babe, muževi i sin./jezik mi nisu dale države i institucije./nisu mi ga zadale akademije./ne determinišu ga daleki kanoni./ja sam jezik./i govoriću kako mi se prohte./ne bojim se jezika, niti mu se klanjam./ljudima je jezik nešto daleko i strašno,/sistem u ime kojeg su spremni da mrze./bog kojem se klanjaju/ti nepismeni ljudi,/profesori i pisci,/ceo život proveden u čitanju i pisanju,/a jezik im se nije približio ni korak./čeprkaju po njemu iz daleka,/kao deca po mrtvom štakoru/uz pomoć dugačkih štapova./govore meni kako da govorim./moj jezik isparava iz tela./miriše samo na mene./i niko mu neće postavljati pravila/koja iz mene isključuju/babe, muževe i decu,/a svode me na države i nacije./jezik nema oblik nacije./ja nemam oblik nacije./imam oblik sebe./jezik je moj.«  Frida, Sanja i Željka....  Tri divne žene, tri borca, tri pjesnikinje.... Jedna mala anegdota pri ulasku. naravno, već me tamo znaju, prilazi mi mlada konobarica, smijem se jer odmah pretpostavlja da ću naručiti, kao obično, pivu..Kažem: limunadu molim! :))) Smijemo se obje. Stiže moja limunada, stiže i moja Darija Žilić - promocija još nije počela - i pitam ja dragu konobaricu koliko sam dužna. "Znate što, vi ste uvijek toliko nasmijana, pozitivna, draga - danas ja častim limunadom." Ostala sam bez riječi, ali mi je bilo drago...Jako, jako drago....Ne zbog limunade, nego što je netko zamijetio mene kao osobu. Jer ja zaista jesam u životu čista pozitiva. Ljubim vas! |
