Danas sam bila u Kinoteka Baru, na odličnoj promociji dvije autorice. Radi se o događanju "Poezija u drugom filmu", a autorice su Frida Šarar i Željka Horvat Čeč- Voditeljica: Sanja Baković. Izdavač - obje autrice: V.B.Z.
Također, obje autorice došle su iz Rijeke.
Željka Horvat Čeč: "Strogo mirovanje". Željka piše, na žalost, o zdravstvenim problemima koje su je snašli (epilepsija) i borba za nove dane i nove pjesme...Nakon što je završila zbirku, zaista je, na žalost, završila na strogom mirovanju i liječenju na jednom našem otoku...."Pazi što pišeš, moglo bi Ti se ostvariti." :(((
Frida Šarar: "Udaljena jednu stvarnost odavde". O autorici, njenim riječima i jezikom: "Rođena u Kruševcu. Živela u Beogradu. Radila nikad ništa. Pisala kad mora. Voli u Rijeci. Autorica knjiga: "Halter ego" i "Ženo, pokrij tu dušu".
Žena je otkriće za mene - čitala sam "Halter ego", ali ove nove pjesme - dakle, ostala sam bez riječi....Autorica kaže da je "Udaljena jednu stvarnost odavde" nastajala dvadesetak godina, i da je zapravo kratka retrospektiva cijelog njenog dosadašnjeg života. Govori o žudnji za životom, ljubavi, do tema gubitka, smrti, roditeljstva.....
Čitala je Frida svoje pjesme, ali jedna se izdvojila.
Pjesma se zove »Jebo vas jezik«, i ide ovako: »nemoj da je nekome/palo na pamet da mi kaže/kojim jezikom da govorim./ja sam kruševljanka./babe su mi se rodile i udale/u istom selu./govorim kosovsko-resavskim dijalektom/koji je iskvaren/životom u beogradu./ja sam beograđanka./u ličnoj karti mi piše vračar./petnaest godina sam provela u tom gradu./tamo mi živi marta./moj beogradski govor vonja na čarapane./ja sam riječanka./došla sam ovde i rodila hrvata./muž mi je hrvat./on često govori srpski./naš mali sin za ručkom vikne »mrkva, bre!«/mrkva je kraće nego šargarepa./zaljubila sam se u hrvatske reči/još kad sam gledala smogovce./išla po kući i pozdravljala mamu/sa »bok stara«./za mene jezik nikada nije bio/nedodirljiv i svet./moj jezik je topao i živ,/potpuno pitom, spava mi u krilu./moj jezik je moj, a ne vaš./oblikovao ga je moj život,/moje babe, muževi i sin./jezik mi nisu dale države i institucije./nisu mi ga zadale akademije./ne determinišu ga daleki kanoni./ja sam jezik./i govoriću kako mi se prohte./ne bojim se jezika, niti mu se klanjam./ljudima je jezik nešto daleko i strašno,/sistem u ime kojeg su spremni da mrze./bog kojem se klanjaju/ti nepismeni ljudi,/profesori i pisci,/ceo život proveden u čitanju i pisanju,/a jezik im se nije približio ni korak./čeprkaju po njemu iz daleka,/kao deca po mrtvom štakoru/uz pomoć dugačkih štapova./govore meni kako da govorim./moj jezik isparava iz tela./miriše samo na mene./i niko mu neće postavljati pravila/koja iz mene isključuju/babe, muževe i decu,/a svode me na države i nacije./jezik nema oblik nacije./ja nemam oblik nacije./imam oblik sebe./jezik je moj.«