luki2.blog.hr
subota, 17.12.2022.
"Toplo se obuci" - opomena
|
Danas sam bila na predstavljanju prve zbirke pjesama Snježane Radetić "Privilegija leta", u knjižnici "Vladimira Nazora", Vodovodna 13. Sudjelovali su: Darija Žilić, književnica i urednica knjige, divna pjesnikinja. Zorka Jekić, književnica i urednica nakladničke kuće "Biakova" i Dea Curić, grafička urednica. Poezija izrasla kroz propitivanja o vlastitom biću, potragama, padovima i letovima, o dosezima ljubavi. Darija Žilić određuje ovu poeziju kao poeziju "o biću žene, koja se posve otvara, daje svoju utrobu, svoje srce čitateljima." "Toplo se obuci" toplo se obuci hladno je gdje je još jučer prisnost bila sve je naizgled jednako i sunce i vode stabla i ceste a odjednom ništa više nije toplo se obuci da se obraniš od vjetrova dok zavijaju svoj dolazak mogla bi se presresti tjeskoba a onda okovati šutnja ptice su odletjele južnije osmijesi se naherili tužnije i sve je nekako nužnije i ružnije toplo se obuci stižu mračna jutra požuri i potraži zaklone sakrij se prvim mrazevima zaustavi ledena nadiranja nek mliječne zore zastrepe nad drhtavim horizontima toplo se obuci da ugriješ promrzle misli da razigraš sleđene dodire da ti blagost netaknuta ostane toplo se obuci stižu hladni ljudi.    Iz Splita se javila jedna "prijateljica", jer joj je mama završila u bolnici. Pa me sjetila. Ne javlja se tko zna koliko dugo prije toga...:(((( Pazi emotivne ucjene: "Mama mi nije dobro. Na sestre se ne mogu baš oslonit. Prijatelji su uz mene.htjela sam znati hoćeš li biti uz mene.". Samo u ime njene mame, koja je genijalna - rekla sam: uz Tebe sam. Na kraju su mamu zadržali u bolnici, jer se ustanovila da je imala moždani udar. Vidjet će po nalazima što i kako dalje....."Volim" kad me se takvi, izgubljeni jave, da me "razbiju" do kraja....:(((( Nije lijepo. Prijetelj si i kad Ti je dobro, i kad Ti je loše. Bar ja tako...No, daleko bilo - nisu svi takvi. "Sjete" se kad je nevolja....:(((( Što je moja riječka Mare rekla. "Znam da ćeš me oraspoložiti." Drugim riječima, znam da šalješ pozitivnu energiju. A meni to sada treba! Tako to biva...:)))) Neka, sretna da mogu pomoći. Makar emotivno, makar dugim razgovorom, makar svojim iskustvom s mamom od prošle godine...Smirila sam je i uvjerila da trenutno nema boljeg mjesta za njenu mamu od bolnice, jer joj samo tamo mogu pomoći. Shvatila je, i od panike i jecanja na početku, smirila se i prihvatila da sam u pravu. Tako mene zna smiriti samo - moja mama.:)))) No, dakle - eto jednog čudnog, ali sve u svemu lijepog dana. Ljubim! |
