Marketing
"Toplo se obuci" - opomena
Danas sam bila na predstavljanju prve zbirke pjesama Snježane Radetić "Privilegija leta", u knjižnici "Vladimira Nazora", Vodovodna 13. Sudjelovali su: Darija Žilić, književnica i urednica knjige, divna pjesnikinja. Zorka Jekić, književnica i urednica nakladničke kuće "Biakova" i Dea Curić, grafička urednica. Poezija izrasla kroz propitivanja o vlastitom biću, potragama, padovima i letovima, o dosezima ljubavi. Darija Žilić određuje ovu poeziju kao poeziju "o biću žene, koja se posve otvara, daje svoju utrobu, svoje srce čitateljima."
"Toplo se obuci"
toplo se obuci
hladno je gdje je još jučer
prisnost bila
sve je naizgled jednako
i sunce i vode stabla i ceste
a odjednom ništa više nije
toplo se obuci
da se obraniš od vjetrova
dok zavijaju svoj dolazak
mogla bi se presresti tjeskoba
a onda okovati šutnja
ptice su odletjele južnije
osmijesi se naherili tužnije
i sve je nekako nužnije
i ružnije
toplo se obuci
stižu mračna jutra
požuri i potraži zaklone
sakrij se prvim mrazevima
zaustavi ledena nadiranja
nek mliječne zore zastrepe
nad drhtavim horizontima
toplo se obuci
da ugriješ promrzle misli
da razigraš sleđene dodire
da ti blagost netaknuta ostane
toplo se obuci
stižu hladni ljudi.
Iz Splita se javila jedna "prijateljica", jer joj je mama završila u bolnici. Pa me sjetila. Ne javlja se tko zna koliko dugo prije toga...:(((( Pazi emotivne ucjene: "Mama mi nije dobro. Na sestre se ne mogu baš oslonit. Prijatelji su uz mene.htjela sam znati hoćeš li biti uz mene.". Samo u ime njene mame, koja je genijalna - rekla sam: uz Tebe sam. Na kraju su mamu zadržali u bolnici, jer se ustanovila da je imala moždani udar. Vidjet će po nalazima što i kako dalje....."Volim" kad me se takvi, izgubljeni jave, da me "razbiju" do kraja....:(((( Nije lijepo. Prijetelj si i kad Ti je dobro, i kad Ti je loše. Bar ja tako...No, daleko bilo - nisu svi takvi. "Sjete" se kad je nevolja....:(((( Što je moja riječka Mare rekla. "Znam da ćeš me oraspoložiti." Drugim riječima, znam da šalješ pozitivnu energiju. A meni to sada treba! Tako to biva...:)))) Neka, sretna da mogu pomoći. Makar emotivno, makar dugim razgovorom, makar svojim iskustvom s mamom od prošle godine...Smirila sam je i uvjerila da trenutno nema boljeg mjesta za njenu mamu od bolnice, jer joj samo tamo mogu pomoći. Shvatila je, i od panike i jecanja na početku, smirila se i prihvatila da sam u pravu. Tako mene zna smiriti samo - moja mama.:))))
No, dakle - eto jednog čudnog, ali sve u svemu lijepog dana. Ljubim!
Post je objavljen 17.12.2022. u 00:31 sati.