luki2.blog.hr
četvrtak, 22.09.2022.
Bez cenzure
|
Danas sam govorila na polemičkoj tribini: "Književno prevođenje danas: umjetnost ili prijepis s jezika na jezik?" u Društvu hrvatskih književnika, u 18 sati, na adresi Trg bana Jelačića 7. Sudjelovali su i prevoditelji: Željka Lovrenčić (španjolski), Snježana Husić (talijanski i engleski), Boris Perić (njemački, te moja prevoditeljska malenkost sa šest prevedenih knjiga (slovački - hrvatski i hrvatski - slovački). Ovi ostali imaju puuuno prevedenih knjiga, od deset do dvadeset...:))) Svi smo se složili da je u usporedbi s nekim prošlim vremenima (devedesete) - stanje bolje, honorari se brže isplaćuju i korektniji su nego prije; komercijalizacija je uzrokovala da se knjige - uspješnice žele odmah prevesti jer se najbolje prodaju kad su najaktualnije, pa se izdavačke kuće snalaze na razne načine, pa i angažiranjem studenata, čija je satnica daleko manja nego nekog već renomiranog prevoditelja. To mi se posebno ne sviđa, jer prilikom čitanja takve knjige točno osjetim gdje je prestao jedan prevoditelj, a gdje nastavio drugi...Ne, nije zabavno.:(((( Također, istaknula sam da je prevoditelj ipak samo prevoditelj (čast onima, koji prevode poeziju - tu moraš biti majstor da bi prepjevao pjesmu). Dakle, prepjev. Koji nije doslovan, ali mora biti u skladu s jezikom na kojeg se prevodi i mora poštivati stih u kojem je pisan. Umijeće. Kod proze, dosljednost u upotrebi riječi. Prenijeti misao i sadržaj, ne prevoditi doslovno, tehnički. Prenijeti misao, osjećaj, kulturu i misao autora. Ali - prevoditelj nikada ne može biti važniji od pisca. Gospođa prevoditeljica Snježana je odlično rekla da je prevoditelj najbolji kada je najmanje vidljiv. Znači da je napravio odličan posao. I da je sve na svome mjestu. Prevođenje je meni osobno nešto najteže što sam u životu radila. Najteže! Moram biti koncentrirana, moram paziti na poredak riječi, moram paziti na misao koju trebam prenijeti....Sve je to književno prevođenje.... Meni je najljepše prevoditi kad dođu neke slovačke delegacije - em zaradim u dva - tri dana koliko bi zaradila za prijevod jedne knjige (da, honorari za prijevode knjiga nisu nešto!) , em se družim, em me nahrane! :))))) Pa kud ćeš bolje....Toliko lijepo, da sam morala skakati kroz prozor s prvog kata hotela u Bratislavi kad sam prevodila u Vladi, samo da uspijem vidjeti baku - jer cijeli dan nisam mogla i smjela mrdnuti iz kabine...A ispred moje sobe su bili stražari, da ne bih slučajno negdje isparila. I to je prevoditeljski život! Jedva sam izdržala taj tempo, iako sam bila daleko mlađa tada...I na sreću, nisu me kaznili za noćne izlete...Nisu na brzinu mogli naći nekog drugog/u...:))))))))) Evo fotkica:  Boris Perić, Snježana Husić, moja malenkost u bijeloj haljini, te Željka Lovrenčić. Moderatorica je bila odlična Lada Žigo Španić, koja se uvijek spremi za temu i osvijetli je sa svih strana. Došli su me slušati i prijatelji, bio je i Dražen Katunarić, koji je izjavio da je došao radi mene. Baš sam bila ponosna, jer je veliki erudita i odličan izdavač; pa je bila moja Zorka (moja izdavačica), pa prevoditeljica s portugalskog, Meri Grubić.....Savršena tribina. Neka bude još ovakvih tribina, na različite teme iz književnosti. Ljub! |
