luki2.blog.hr

četvrtak, 05.08.2021.

Čokoladne praline

Bili smo naivni. Nismo znali da se priče, potenciranjem, obnavljaju, a ratovi ponavljaju. Ipak, mudrost potiho živi u svakom vremenu. Divan tekst Konobarice s tastature - molim vas da svakako navratite kod nje i vrlo pažljivo pročitate njen tekst. Potpisujem ga, svaki redak, svaku riječ! Ni meni nije nitko poginuo u Oluji, nije se čak ni borio u Oluji - osim mame, koja je kao liječnik imala radnu obavezu. Bila sam tada na fakultetu u Zagrebu, i jedva čekala - s nestrpljenjem - da sve završi, da ludilo rata prestane i da se svi mogu vratiti svojim obavezama i životu.Uvijek i u svemu treba biti čovjek. Svijet se počinje mijenjati od nas samih. Tvoj glas se treba čuti.. Nemoj šutjeti, kreni prema ostvarenju ciljeva. Nemoj biti kopija - samo original. Daj sebe ovom svijetu. Pokaži da ovaj svijet može biti jedno bolje mjesto. Ne osuđuj, sagledaj. Svatko od nas ima svoje razloge i svoj put. Ti si dar ovom svijetu. Budi mudar i vješt. Ponavljam, kao mala papigica: svatko POIMENICE neka plaća svoje grijehe, ako ih ima i koliko ih ima! Imenom i prezimenom! Imala sam i imam predivne prijatelje u Beogradu, Novom Sadu - ma svugdje u Srbiji. Prijatelji su ostali prijatelji! I nikada mi nije padalo na pamet osuđivati ih ili prekidati prijateljstvo. Jer mi je bilo najvažnije - da su ljudi. Kao što ni njima nije bilo važno da sam Hrvatica, Slovakinja po mami....Nego kakva sam - prema njima. Kakva sam kao osoba. Nekim ljudima ne možeš objasniti - jer kao mali konjići gledaju samo ravno ispred sebe, ni lijevo, ni desno - i zato ne razumiju što se događa. A eto, živim u nadi da će jednom, možda, shvatiti. Moj najveći izraz ljubavi prema domovini je što sam ostala ovdje, a mogla sam drugačije. Puno drugačije...No, moram reći da mi je domovina uzvratila, na izvanredan način. Bila više nego mama prema meni. To me navelo - da ostanem. I moja mama.Slovakinja. Koja je rekla da bi smatrala ogromnim porazom da se vrati u Slovačku - iako nas je baka zvala kad je bilo najteže. I koja je meni rekla da bi smatrala mojom izdajom da tada odem u Slovačku baki. Ne. Ne žalim ni za čim. Jer i najveće blato iz moje prošlosti naučilo me kako više ne ugaziti u njega. Jer život nije samo ružičasta, slatka bajka...Život nije priča o princezi, princu i dvorcu, nekoj zagubljenoj cipelici - Život je svakodnevni ispit. Ispit iz mudrosti. Iz zrelosti. Iz empatije. Iz ljubavi. Iz odgovornosti. Iz strpljenja. O, da. Ponajviše iz strpljenja. Iz razumijevanja. Ispit iz ljudskosti. Zbog toga mi i nije žao kada pogledam unatrag, svaku pogrešku, udarac, pad, ranu...Jer sve me to učinilo čovječicom. Snažnijom ženom. Volim, ma obožavam svoj put. S divnom prošlošću, sadašnjošću i još ljepšom budućnošću. I neka ipak završimo u slatkom tonu: Vratila se danas moja Anne, ona koja je poslala onu lijepu razglednicu. Bila je u Brugeu, pa mi je donijela najfinije belgijske praline. Hvala joj, slatko me obradovala. Odmorila sam malo danas, ipak bila na Malom pikniku. Baš je bilo lijepo. Sretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!!!! Ljubim vas!!!!

- 23:22 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.