Sjedim u svome stanu, gledam HRT 2, Đoletov koncert iz Pule...:((( Majstor Ignac na violini i Đole...Sada se negdje druže na nebeskim visinama...:(((( Umro je Đole. Jedna od mojih prvih koncerata. Moja mama i njen komentar je bio: jako mi je žao, bio je jedan od onih koji su dirali u srce...I da znaš, nije ga nikada bilo lagano slušati.:(((( Istina, mama. Jer je govorio o životu. Svakodnevici. Problemima. Ratu. Životu. I smrti. Meni djeluje nemoguće. U šoku sam. Mrzim Coronu iz sve snage...:(((( Ne volem...:((((( Trenutno nikoga...:((((( Nisam plakala za mnogima koji su otišli, ostavili nas - ali Đole nije za mene nije samo neko tamo ime s naslovne strane. Nismo mi njega slušali - on je slušao nas. I pričao nam kroz stihove. Kako treba i kako ne treba u životu...Đole kao simbol Novoga Sada, nakon "mojih" gradova Bratislave, Splita i Zagreba, jedan od gradova u kojima bih umjela živjeti. Sve ulice već znam - Đole ih je opjevao....Novi Sad ima šarm varoša i oštri mig velikoga grada. Dovoljno velik, i dovoljno mali i potaman da se u njemu sakriješ, ušuškaš. "Devojka sa čardaš nogama" često je plesala u toj varoši. Riječi njegovih pjesama razumjeli su i znali naizust i mali i veliki. I srednji. Svi! Sjećam se, i o kako mi je drago da sam otišla na taj koncert, prošle godine baš u taj voljeni Novi Sad....Nisam mogla slutiti, ali negdje u dubini duše - valjda, znala sam...Da trebam otići. Da trebam baš tada biti tamo! I vrijedilo je svake sekunde puta. I poljubac i Oljina knjiga...Ma sve!!!(((( Živjela sam od toga, ljudi! Živjela!!!:(((( Taj se film još dugo, dugo vrtio u mojoj glavi, i cirkus nije otišao nikud. Bio je tu, u meni...I sve riječi, i svi stihovi, i sva ljubav i sva bol...:(((("To je tako. Ne pravi o tuge nauku..." - rekao bi Đole. I kako uopće definirati Đoleta? Kao pjevača, majstora stihova, ili kao kroničara naših sitnih sati i našeg vremena?! Sve je to bio - naš Đole. Ili ipak - obradio je svakoga od nas pojedinačno - svakome od nas se obraćao svojom emocijom, i dirnuo žicu - samo svakome na nekom drugom mjestu...Nekom drugom pjesmom...A bilo ih je... Znala sam reći da Đole ima stih za svaku priliku. Srećom, to nam ne mogu uzeti...:(((( "Al kad dođem kući, tu si Ti, e tu će tvrđavicu malo teže srušiti...To im je izvan dometa..." Sanjaj lijepo, dragi Đole!!!! :(((( Ne idemo mi nikuda od Tvojih pjesama. I ne, koncert nije gotov...Trajat će dugo, dugo...Ljubim!
|
