Danas, na Valanetinovo - o čemu ću ja nego o ljubavi. Ali, malo drugačije. Dok još nismo ni znali za Valentinovo, za mene je 14. veljače bio - rođendan moje najdraže mame. Moje Nataške!!!! Čujemo se svakodnevno nas dvije, proslava je bila i jučer i danas se nastavlja - i iako sam ja u Zagrebu, a ona sa sestrom u Splitu - kao da smo zajedno, jer si ispričamo sve dogodovštine, koje nam se događaju tijekom dana. Moja mama je veliki borac i hrabrica!!!! Izgubila je svoga tatu, a moga djeda, na samom kraju Drugog svjetskog rata. :((( Na žalost, neki izdajica je Nijemcima rekao gdje se nalazi vojna jedinica, koju je djed vodio. :((((( Baka - eh, ona je bila broj jedan. Nikada neću zaboraviti kada mi je pričala kako je upoznala djeda i kako mu je odbrusila: "A što Vi mislite, da ću se ja s Vama samo prešetavati po gradu?! Ili me hoćete, ili me nećete." Zaprosio ju je u roku nekoliko dana.:)))))) Zna moja Marija kako se to radi! :)))))) No, baka je sama odgajala mamu. Sve do završetka medicinskog fakulteta. I svake godine vodila svoju kćer na ljetovanje, zbog odličnog uspjeha u školi. I da provedu vremena zajedno. Da se vole i budu sretne. Jedne godine, već pred kraj fakulteta, upoznala je moga tatu, koji je tada radio na recepciji hotela. Moj Ivica je šarmirao mamu na razne načine, pa i egzotičnim voćem, koje mama nije do tada vidjela. Ne zaboravite, to je bilo vrijeme hladnog rata i nije baš postojala velika mogućnost da iz "zatvorenih" zemalja poput tadašnje Čehoslovačke, baš puno toga iskusiš....Tada se bivša Jugoslavija činila kao more slobode. Jer - moglo se putovati gdje god se poželjelo. Iz Čehoslovačke - uz puuuno provjere i papirologije, i još nije bilo garancije da će vas pustiti negdje na Zapad. A bivša Jugoslavija je tada bila Zapad za Slovake i Čehe, koji su čokolade kupovali Tuzex krunama i čekali satima na nju....No, dakle - moj tata je jednom prigodom donio - šipak. I mama mu idući dan kaže - znaš, ma bilo je fino, ali gorko...:(((( Kako gorko?! - pita tata. Pa ja sam bacila one bobice - a kora je strašno gorka....Eto!
I šarmira on nju sa gorkim šipkom! :))))) I položi ona dodatne ispite na Medicini, i dobije kompliment od profesora, koji je rekao da bi bio presretan da njegovi studenti tako nauče gradivo, poput nje, koja se morala izboriti i sa učenjem jezika. Jednom prigodom, dok smo živjeli u Makarskoj, pita nju susjeda: "Doktorice, kako ste spavali?" A moja mama će, ni pet ni šest:"Zloćasto!" Jer - zle znači loše na slovačkom. Pa je ona to iskombinirala po svome.:))))
Pa kada su se moji rastali, kada sam imala šest godina, upoznala je Leonkinog tatu. No, to je bilo - hajde, idemo zaboraviti to razdoblje....Baka je tu često bila uz mene u to teško vrijeme.....I na kraju - dođosmo do današnjih dana. Dakle, draga moja mama - želim Ti puno zdravlja (to najviše!), da te bolesti više zaobiđu i da si uz nas, mene, sestru, nećaka još dugo, dugo, dugo....Svu ljubav svijeta imaš u nama!!!!! Volim te, draga mama! Neopisivo, jako i zauvijek!
A danas se prisjećam i onih, koji više nisu uz mene, ali su moja ljubav. Moja baka i moja Goldie. Moje dvije najljepše i najdraže cure!!!! ;((((
Mama, Ti si me naučila - ne traži nekoga tko će samo imati (htjeti) seks s Tobom. Traži nekoga tko će s Tobom voditi ljubav! I tko će imati ono najvažnije - emocionalnu inteligenciju. Mislim da sam ga pronašla. I ne puštam! :))))
Eto! Sretno vam svima Valentinovo!!!! Ljubim! Mama i ja - sačuvala baka, u svojoj knjizi "Naša Luki" :))))) Osamdeseti, okrugli post, od moga povratka....
|