luki2.blog.hr
subota, 12.12.2020.
Ne diraj mi Anu!
I tako, uz kavicu iz džezvice i šetnje sa Goldie, danas sam dobila dva mala poklona, koji su me oduševili!   A sada - malo o naslovu. Neki dan sam imala žustru raspravu sa inače dobrom prijateljicom J. iz Splita. Počelo je o likovima (moja preporuka Julijana Matanović: Tko se boji lika još. Kakva je to vrsna znanstvena knjiga, a pri tome toliko živa i zanimljiva!), i ne znam kako došle smo do ženskih likova. Scarlet o*Hara, pa Ana. Ana Karenjina. Moja J. na moju zgranutost počne bacati drvlje i kamenje po Ani. Da luda žena....:((((( Ja se nikako ne mogu složiti, jer previše strastveno volim i književnost i Anu, pa objašnjavam, kao što je meni Pavao Pavličić na prvoj godini fakulteta (komparativna). "Znate, ovdje nećemo plakati nad djelima, nego ih analiziratii." O.k. Sljedeća lekcija: smjesti djelo i autora u mjesto, vrijeme i prostor. Jedino ćeš tada razumjeti što je pisac zapravo želio reći. Kako to možemo primijeniti na Anu?! Sve sretne obitelji slične su jedna drugoj, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način - kaže Tolstoj na početku svoga djela. Ovaj roman predstavlja pravu sliku ruskog društva, i težak položaj žene, koja nema pravo glasa....Sudbinu joj određuje - društvo. Ana je anti junakinja, Ana je - kako ne bi trebalo raditi u potrazi za srećom....I nije Ana žrtva - Ana je žrtvovana. Društvu, kako bi sačuvalo svoje tadašnje postulate. Ne tvrdim da je Ana uzor junakinja - za kojom se treba povoditi (kao što to na kraju krajeva nije ni Werther, zbog čijeg su Weltshmerza stradali mnogi mladi ljudi). Ali - Ana je u potrezi za svojom ljubavlju. U kojoj misli da će pronaći svoju sreću i spas. Na žalost, ne uspijeva u tome. No, niti je Ana luda, niti se puno promijenilo od Aninih vremena i položaja žene do danas. Dakle, moja J. - nije Ana luda, ona je samo nesretna. A to je ogromna razlika. I ne treba je osuđivati, jer je upravo Ana ta koja je morala na kraju postupiti kako je postupila. Sjetimo se scene iz kazališta - Vronski i Ana, i ono šištanje i upiranje prstom gomile u Anu....Tko bi to mogao izdržati? Anina nesreće se tako tragičnim krajem još više naglašava. Podcrtava. Upozorava. A znate li da postoje Ane i danas? U Slovačkoj, jedna pjevačica, Iveta Bartošova, na isti je način skončala kao i Ana. Bacila se pod vlak, jer nije mogla izdržati psihičko i fizičko nasilje od strane supruga. Pjevala je naslovnu pjesmu u Pepeljuzi. I o tri oraščića, koja donose sreću. Njoj, na žalost, nisu donijela sreću. Zar ćemo i za nju reći da je bila luda?! Nije. Samo nije mogla podnijeti pritisak. I za kraj - skuham ja kavicu, i na brzinu ulijećem u dnevni boravak s kavom - ali avaj! Nisam je stavila na dovoljno stabilno mjesto, pa se prolila.I to po nekim papirima. Nije bilo spasa. A tko je kriv? Ja, jer sam ostavila papire nepospremljene. Da su bili na svom mjestu, ne bi bili uništeni. Pouka: stvari i ljudove spremajte na svoje mjesto, točno tamo gdje pripadaju, ili u koju ladicu ste ih stavili, da ne bi bili "zaliveni":))))) I ne dirajte mi Karenjinu! :))))) Pusa, L+B+G |
