...one last goodbye...
26.02.2008., utorak
"metro" je ispred mene...
|
hej.... evo mene opet... na tvoju zalost! =) neki dan mi je palo na pamet da bih mogao opet pisati post za "okruglog" posjetitelja... jer je u veoma kratkom roku doslo jos 1000 ljudi, gledati me... da bas mene dosli gledati,, bas sam apolon, da me gledaju... nego dosli citati moja sranja... ali izgleda su dobra,, dok vas ima toliko.... =)) malo sam sebe sada hvalim i dizem... ma salim se.... ali fino je vidjeti da te netko "prati"... eto,, dosao i taj 2000 momcic ili curica... i kako sam rekao da cu onom/onoj 1000. dati poklon, tako cu i ovome... a kako ne znam tko je ta/taj... nista od toga... ali ako netko otkrije,, slobodno nek se javi!! =)) a ja... evo sjedim u stanu... ispred mene na stolu skripte iz menadzmenta... a na njima "metro", danasnji... citam neke gluposti... i stvarno sve uvijek isto... ovamo na bliskom istoku se krkaju kao nenormalni... svakim danom sve zesce, ali nitko ne popusta,, ovamo se svadjaju hillary i obama,, sada ona njemu sere sto je musliman... ovamo u splitu, sotonisti neki napravili neka sranja po grobovima... e da.... to sam vec jutros cuo na vijestima... i popizdio... mislim "popizdio"... evo,, mogu se okladiti, dati sve da sa tim nikakve veze nemaju "sotonisti"... nego da su to neka djeca, neki "odmetnici", sa alternativnim pogledima na svijet, napravili samo da bi bili malo u sredistu paznje... kao napisano "satan", 666, kukasti krizevi i pentagrami.... pa tko tu koga jebe?? kakve jebene veze imaju satan i kukasti krizevi!?!?!? LJUDI, OSTAVITTE SE NECEGA O CEMU NEMATE POJMA! kakve sotone? sestice? preseravanja... i jos uz to kukasti krizevi?? aaaaaaaaaaaaaaaa... ako nekoga zanima,, hitler je bio veliki vjernik! hitler je u bogu i bibliji trazio "prava" da radi to sto je radio,, trazio je noinu arku,, trazio sveti gral i viteze koji ga cuvaju,, i kakve jebene veze onda on i kukasti kriz ima sa sotonom, 666 ili cime vec!! ma daj,, nemojte me zajebavati... eto jos jedan dokaz da je to netko tko nema pojma o nicemu, nego je sebi nesto zabrijao u glavi... znam "dosta" ljudi koji i kod nas to zamisljaju,, smatraju sebe svakakvim... svacijim sinovima/kcerima... stvarno jadno... ljudi, vratite se u normalu... da razjasnimo,, ne mislim da sada svi trebate traziti "utjehu" u bogu, molitvi, krunicama, crkvi... ne govorim to, jer ni sam ne vjerujem u boga... a da ne pricam o crkvi,, u to sam se vec daaavno "razocarao"... ali kazem,,, ((moje misljenje,, imate pravo neslagati se samnom)),, takve stvari o bogu,, stoni i svemu tome... meni nikako ne stoji... jer smatram da je svatko sam svoj "gospodar",, svatko sam sebi pravi put kroz zivot,, naravno, uz pomoc bliznjih, uz pomoc prijatelja i ljudi koji nas okruzuju,, ali ne uz kojekakve misli, stvari koje su nam nametnute kao klincima... znam da ce mi barem jedna osoba "srat" sto ovo pisem,, ali jebi ga... oduvijek znas da tako mislim,, evo samo sto sada pisem... sjecam se jednom "davno".. kako sam cuo u prici... da je jedan svecenik odbio sahraniti covjeka koji je umro,, ali nije dolazio u crkvu i nije placao,, nemam pojma kako se to zove,, taj crkveni namet... i sada,, tko ima to pravo, koji covjek, svecenik, otac, majka, djete, ne znam tko vise... tko ima pravo odbiti pokopati tog covjeka?? mislim... heej... u redu,, i meni je to sve vezano uz pokope i to ne lezi... jer... te sve molitve i obredi,, mislim da je to uzaludno.. jer taj covjek ostaje tamo gdje ga polozimo... ali dobro,, takva je okolina,, takvo je razmisljanje,, takva je navika i to svima znaci, da se dostojanstveno isprati... i onda ce jedan pijani svecenik,, jedan pohlepni covjek,, jedan covjek koji ima svakakve "potrebe" prema maloj djeci,, osoba koja gleda kako ce popljuvati nekoga tko nije dao pare za crkvene zgrade ili sto vec,, onda ce on odbiti napraviti i odraditi pokop jednom covjeku!?! da kazem, ne radi se o onom zupanjskom sveceniku, kako se vec zove... da me ne bi netko odrukao... =)) govorim opcenito o svecenicima... ali o odredjenom koji nije to htjeo napraviti... i kako ce sada razmisljati njegova zena, djeca, unuci, ovi oni?? sto misliti... kako se ponasati? ma moilm te... previse, ali stvarno previse si ti ljudi uzimaju za pravo... i zato crkva ima sve manje znacenje u ocima mladih... dobro,, stariji ljudi imaju neko razmisljanje,, ono sto su naucili u svojoj mladosti,, jer je tada i bilo drugacije vrijeme... ali sada... nemam pojma... meni je to sve vec odavno izgubilo smisao... ali doslovno izgubilo smisao... tako da... ali opet,, samim tim svojim sto ne vjerujem, nisam ni pomislio da i razmisljam o tim "sotonistima",, alo!! ma bjezi covjece... a od svega je najzanimljivije sto je to ((barem kod nas, iz mog iskustva!)) sve zamisao nekih klinaca,, da rascistimo, smatram i sebe klincem... sve su to osobe 14-15 pa do 22-23 godina... svi ljutiti na zivot, na boga, na sve ostalo, razocarani u "sistem", razocarani u to sto im starci nedaju biti vani duze od pola 11, razocarani u starije opcenito... i sto je najzabavnije, svi smatraju da su neshvaceni,, da je sve okrenuto protiv njih... ma ljudi,, to je u tvojoj glavi!! sam sebe tako smatras i samim svojim oblacenjem, ponasanjem i svim tim sranjima sebe stavljas u takav "kos"... da te svi smatraju cudakom, a to dovodi do toga da te i izbjegavaju, da te normalne osobe i ne zele za drustvo, da su drugaciji pogledi na tebe i sve sto si zamisljate... sada ce se naci neki koji ce reci: "pa sta ti seres, i ti si takav!" nije istina... ja priznajem,, bio sam u velikom kurcu,, prevelikom.. eto sada u zadnje vrijeme je sve bolje,, zahvaljujuci nekim osobama... ali,, i u najgorim svojim trenutcima nakon one nesrece,, nisam ni pomisljao na to da sada pocnem stovati sotonu, da se tako ponasam, da se oblacim kao "odmetnik", da smatram da ce me neki obredi promijeniti i takva sranja... jednostavno sam sebe sjebao, povukao se u sebe, zatvorio, pokusao to sve sebi objasniti, naci odgovore... ali nikada onakve stvari... i dalje sam bio normalan momak,, koji trenira, zajebava se, druzi i sve to... samo sto je bila muka unutar mene i jos veca muka sam u svom stanu.. bez nekoga... ono sto ja volim reci,, imao sam dva "odjela"... jedno za van i jedno za po stanu... bem ti.. nisam mislio uopce o ovome pisati... ali samo je doslo... nisam ja kriv,, vjerujte mi! =)) eto,, opet malo mojih "sranja"... slobodno,, ako zelis ispljuj me, ako zelis hvali me, ako zelis nemoj se sloziti, ako zelis slozi se, ako zelis nemoj kometirati, ako zelis komentiraj, ako zelis nemoj me vise ni citati,, ma sve sto zelis.. ti si svoj gospodar.. i ono sto ti znas, mislis i osjecas... to je TO... svi ostali su ti tu da ti kazu svoje misljenje i da ti vecina njih pomogne,, ali opet si ti taj koji mora odluciti sto i kako.... ajde,,, idem sada spavati... vec je 00:25... uzivaj... |
24.02.2008., nedjelja
grrrrrr.....
|
jednom tamo davno sam rekao da cu napisati post o svojim macama... naravno,, ne mislim o curama/djevojkama,, nego o zivotinjama, mackama... hihihihihihi.... jednog dana,, negdje oko 5.12. - 6.12. sam ja isao ujutro u trgovinu,, nekih 8 sati... i izlazim iz zgrade,, i na jednom drvetu u svom dvoristu,, jedna maca... mjauce kao niko.. i sto cu ja... pokupim ja nju.. i igram se malo sa njom.... kad,, iz jednog drugog dvorista,, kroz jednu ogradu prolazi jos jedna macka... ma skoro pa iste... mislim,, boja ista, velicina ista,, ali samo mala razlika na prsima,, u boji dlake... ali odmah na prvi pogled,, sestre!! =) i sto cu sa nima... sredio im jednu kutiju,, u supu stavio tu kutiju,, unutra stavio deku,, kupio im hranu,, i kada su stale mlatit... i tako iz dana u dan.. mace svaki dan imaju hranu, vodu i topao krevet... samo bila muka,, nisam ih mogao donjeti gore.. nigdje nisam mogao nabaviti neke stvari za njih,, pa ih nisam mogao uvesti u svoj stan... ali.. kada sam sredio sve te sitnice,, kada sam ih "ocistio" od buha,, oprao,, bla... bla... sve je bilo spremno za preseljenje u moj stan... =) imao sam male probleme sa njima,, cinilo mi se da je previse dvije macke drzati kod sebe... jedan dan kada sam vozio buraza nazad u osijek,, povezli smo ih obadvije... pa sam cak imao "pregovore" sa njim da mu ostavim jednu macu... ali odustalo se od toga,, i sada vidim da je i bolje sto nisam ostavio jednu... sada je to svaki dan igra,, zajebancija sa njima... spavanje uz mene... a jedna obavezno na mojim prsima... svaku vecer!! i eto... necu sada poceti pricati o njima sve... jos ce neki pomisliti kako sam zaljubljen u njih!! a jok nisam!! hehehehehehe.... evo neke slikice,, mojih maca... ova sa bijelim na prsima je "britney" ((po "nasoj" posrnuloj princezi b. spears! MRS!!)) ova tigrasta je "indiana" ((po indiani jones)) nemam pojma kako imene dodjose,, jednostavno sto mi je palo na pamet!! sad mislis da mi je britney na pameti stalno!! aaaaaaaaaaa!! nije to,, nego,, ma daj.. nemoj me Hebat.... =)) evo slikica,, maaalo....
|
21.02.2008., četvrtak
.....
hmmm.... slusajuci jednu pjesmu,, bas mi dosla neka inspiracija... jedna prica... jedan stan... ono,, sve normalno... imas dva tv-a u kuci... jebo te,, pa to je mjerilo svega,, imas dva tv-a u kuci... zivis neki normalan zivot.. znas ono... srednja skola... imas ekipu svoju... ide se u tu skolu, samo zbog zajebancije... a tamo,, dobri ljudi, naravno oni sa kojima si ti dobar... jer ipak je ta srednja zajebana stvar,... ili ces biti,, ono,, THE,, ili ces biti uz nekoga tko je THE, ili si shupak! a sami taj tvoj status u jebenoj srednjoj ti odredjuje zivot... ti dani,, ostaju ti urezani za uvijek... malo serem... ali stvarno kada razmislis... ajde da ne smaram i svoju glavu, a i tvoju... nego... sjecas se onog dana!? a jesi me pitao savrseno pitanje! kojeg dana?? ma da... nisi ti bio tada jos samnom... slusaj... petak,, zadnji dan skole,, mislim tog tjedna.. heh... jutarnja smijena... ustajem ja... ne mogu se sjetiti vremena,, proslo je previse.. ustajem ja.. i kako sam ustao... tako me uhvati umor... ma prejebeno.. stvarno,, kao da sam cijeli dan radio kao najveca mazga... ma reko,, hajd,, to je zato sto sam ostao malo duze sinoc,, znas da na satelitu ima svega poslje ponoci! ihihihi... ma znam.. kako ne bih znao... gledali smo zajedno puno puta! dobro, hajde perverznjaku, jos da nas netko cuje, mislit ce svasta! nego slusaj! i ustanem ja nekako,,, i ono standardno.. jebo te.. bio sam kao robot u tim godinama,, uvijek se sve znalo sto radis... u koje vrijeme... a dobro... jelo,, sredio se u kupatilu... uzeo knjige spremati... i onako usranim korakom... na stanicu i ide bus... a joooj,, znas kako je u tom jebenom busu... kao da voze vrecu krompira! ma znam,, kako ne bih znao,, pa tada sam najcesce i bio pored tebe! a da,, imas pravo.. a dobro.,,, i dosli mi u skolu,, i ajd prije prvog sata i cijeli prvi sat, svi jos "spavaju"... i tako krenulo,, zagrijavanje... svakim satom svi sve bolji,, zajebancija... ma super sve... i tamo negdje oko 11 sati,, zove mene onaj lik iz osijeka... onaj? e da prijatelju,, bas onaj... i ja se nisam mogao javiti,,, bio mi sat.. nego trazio ja da idem pisat... i izlazim ja van.. odem brzo u wc i nazovem ja njega... ma jebo te,, drhtim! javlja se on meni... i prve njegove rijeci... slusaj malisa! imas danas do 22 sata,, da si se nacrtao ovdje kod mene i da mi das onu moju lovu.. predugo sam te cekao... i majku jebo,, spusti slusalicu... a ja ostao skamenjen.. u glavi milijun stvari... sta sada? kako sada? kako otici u osijek,, sto reci starcima? kako nabaviti pare? imam njegovu "robu", ali nemam pare,, a on to hoce... jebo te... previse stvari.. vratim se ja nazad u razred.. i tamo do 12:30 kao panj na mjestu sjedio... razmisljao,, muka je to prijatelju... znas i sam... ma znam... zbog takvih situacija ja i dodjem! i sada kraj nastave,, ja bih trebao kuci,, a ne smijem, ne mogu,, jos nista nisam smislio... odem ja negdje u kurac,, malo prosetati.. smiriti se... znas i sam sto smo prosli,, koliko tucnjava, koliko razbijenih zuba, arkada, usana, koliko puta pisali krv, imali natucena rebra, ma sve... ali sada sam se bojao... znam da sam picka, ali bojao sam se... treba njemu doci na oci.. a kasnim,, dosta.. i ajd,, idem ja,, necu reci nista starcima... javit cu se ja njima kasnije, kada vec budem tamo,, onda ce mi ne mogu zabraniti da idem! hehehe... i odem ja stopirati... i stopiram.. nece nitko da stane,, vide,, klinac sa skolskom torbom,, sam kao da je pokisao,, a opet nitko da stane... i ajd,, nadje se neki djed, nije djed,, ali stariji covjek,, stane mi i skroz do osijeka... ma joooj,,, prica on meni.. udavi! doslovno udavi! a ja nista,, kao da je samo moj les tamo... i dodjemo mi nakon 2 sata jahanja tamo u osijek... zahvalim se ja njemu,, on se meni zahvaljuje sto sam mu bio drustvo,, ma dobro,, uzajamna korist! heh... iii... dosao ja sada u osijek,, a sta napraviti sada?? nekih 5-6 sati... ja "klinjo" u osijeku,, ne znam grad,, ne smijem nazvati buraza,, ne zna on za moje poslove... bem ti,, al sam bio konj! a znam da bi me on izvadio iz svega toga! bem ti,, samo da sam imao muda kao za ostale stvari... ali prijatelju,, razumi me.. nije to lako.. u takvim stvarima,, kada ne vaze sake, pogled, "ime i reputacija".. onda je malo teze,, ma sta malo? puuno!! ali jebi ga... nadobudni mali srednjoskolac,, pun inata... sta ce meni bilo tko?! i odem ja,, gluvarim kao kreten po gradu.. noge me ubijaju,, jednostavno lunjam,,, nemam nista drugo.. ajd,, kad su se meni malo smirili utisci,, bem ti... kao da sam dosao na ekskurziju... opet mene uhvati briga,, sta sa lovom! sad, dileme,... da li pokusati jos malo prodati ovoga sto imam,, ili pokusati njemu vratiti... ma joooj... usrana situacija... ajd, reko.. idem ja to pokusati nekome uvaliti,, nekim klincima za vecu paru,, samo da imam sto vise para,, znam da ne mogu skupiti sve! i tako ja po parkovima,, ma nema nikoga... a kamoli da bi netko htjeo kupiti nesto od mene... a opet razmisljam,, ako dodje murija,, ili ako su preruseni u civile,, ma najebo sam kao niko... ali sta cu.. moram pokusati.. i dodjem ja u onaj park,, kod dvorane... i vidim ja neku grupicu... mislim u sebi,, evo mi prilika,, mora da netko hoce malo... i dodjem.. i slusam ja njih,, kad me jedan pozove "kod njih"... prica,, zajebancija.. pitam ja njih,, hoce li netko malo... kad kaze jedan,, hajde izvadi pa cemo vidjeti... a ja,, "iskusan" kazem njemu,, nema sanse,, pokazi lovu da imas, pa cemo pricati... ali jebi ga,, nisam bas iskusan bio,,, prvo nikada ne bih inace dosao u vece drustvo... a jos kada sam se zajebo i dosao im,, onda im se kurcio.. htjeo pokazati neki autoritet... mhmm... kada su ljudi stali zvekati po meni... e da,, sjecam se toga.. bio sam uz tebe,, samo nisam bas mogao puno.. a da budem i iskren, nisam ni smio... da,, pricali smo o toj situaciji,, ali kako su ljudi mlatili,, nisu pitali gdje boli,, samo krkaj... naravno! odose pare,, a i ta roba,, sreca ostavise mi mobitel kad je kanta, a i lanac i kriz... tako da sam bio u gaaadnom kurcu... stvarno gadnom... lezim onako premlacen... dobro,, moram ih pohvaliti,, nisu puno krkali u glavu! vise su po tijelu! trava onako prohladna,, bez icega,, sa jos vecim strahom.. a sta cu... ustaj na noge,, odgego se nekako do neke klupe,, sjedi tamo... i cekaj... a sati polaaako... nikako da prodju... ljud prolaze,, a ja se sve nesto namjestam... boli sve, sunce ti.. ne mozes sjediti... pada polako mracak,, a ja i dalje na toj klupici... ima jos uvijek ucrtano nase ime u toj klupi.. morat cemo otici, vidjeti to.. ma moze prijatelju, dogovorit cemo se.. sjedim ja na toj klupi... i razmisljam.. kao imas cime! hehehe! ajde ne seri, pusti me da pricam,, kada si ti pizdo dolazio samo povremeno, kada je vec bilo kasno! i da,, razmisljam ja.. u picki materinoj sam ja,, nisam se javio starcima, sada i da hocu nesmijem... gladan,, premlacen,, boli svaka kost u tijelu, ali doslovno! a sve se to jos nekako predje,, ali nemam ni pare, a ni ostatak robe! jel mozes zamisliti tu situaciju? ma jebo te... ne znam kako nisam prolupao u tom trenutku... i kako duze razmisljam,, sve me vise boli kuki za sve to... a sto cu?!? mogu samo sjest i plakat,, a to nisam bas htjeo.. nista,, sacekati,, vidjeti sto ce biti i nema druge, trece... i sjedim ja tako na toj klupi,, bem joj sve,, kako je bila tvrda! i danas me boli guzica od nje! hihihi... kada zvoni mobitel... ali cekaj! mene starci nisu nazvali niti jedan puta!! sto su oni mislili? gdje su bili?? nemam ja to pojma... ne razumijem to,, morat cu ih jednom pitati... i da,, da se vratim... zvoni mi mobitel,, ja se javljam,, kazem da! kad cujem: bolje da te pregazio vlak, pa nisi zato ovdje, nego da te ja sada vidim... kazem ja njemu da sam tu u parku, ali da ne mogu doci do njega,, da sam dozivio to sto sam dozivio... sve ja ispricam.. a on na to sve: nemoj da bi se mrdnio! kad evo za 5-10 minuta stize auto, iz njega izlaze 2 covjeka,, normalni ljudi.. dolaze do mene,, hvataju me ispod ruku i u auto.. a njezni bili,, skuzili su da sam u banani.. gadnoj.. i vozimo se mi u autu,, mrtva tisina,, ma vozi on polako, sve normalno, nema divljanja.. i vidim ja,, mi sve dalje od zgrada i svega toga... skrecemo po nekim ulicicama,, i dolazimo do jedne sljepe ulice,, na cijem je kraju neka stara radionica,, malo veca od obicne kuce, ali staro,, unisteno,, bez pola krova,, bez stakala... opet oni mene otpratise iz auta,, udjemo mi unutra.. a tamo,, gospodin THE on... ja jedva stojim.. a muk kao u grobnici.. hmmm... jebem ti,, zamisljao sam ju u tim trenutcima.. da... ma tisina,, nitko nista ne govori,, a svi gledaju u mene... jebo te,, kao da si dosao sa mjeseca,, i sada svi cekaju da im nesto kazes ili das... a ja nemam pojma sto reci.. gledam po toj kuci,, tu nema zidova,, sve poruseno,, eto,, jedino ta soba u kojoj smo stojali je bila bez velikog sranja na podu,, ostalo je sve bilo prekriveno ciglama, smecem i ostalim glupostima... noc vedra i prohladna.. ako mi se nesto urezalo u sjecanje,, to je bio onaj nazovi grafit, onako smijesno napisan: "droga je tamna strana zivota".. mamu joj jebem sto nam je napravila... i ajd,, krenem ja pricati... polako... sta je sve bilo,, kako je bilo.. i eto... a dok sam pricao,, on se primicao meni... i stane na nekih pola metra... i kada sam ja stao... onako gleda u mene... i napravi mi nesto sto ce mi se zauvijek vracati u glavu... pljune mi u lice... u zivotu sam dobio batina i previse,, bio ponizen na mnogo nacina,, radio svakakve stvari.. ali nikada nisam bio tako ponizen kao u tom trenutku.. znam to prijatelju,, znam to sve, jer sam ja tada dosao pored tebe.. stvarno u tom trenutku ne znam sto sam mislio.. znam da si ti dosao, da mi se krv zagrijala,, ali opet,, razmisljao sam sto napraviti.. ako nesto ti i ja pokusamo, najebat cemo gadno, a opet, ako nista ni ne napravimo, opet cemo najebat.. ON je samo rekao onako,, hmm.. mozda si i primjetio da ja to cesto kazem.. ma jesam.. kako da ne primjetim, kada smo kao jedno! da,, taj izdah.. hmm... i samo se okrenuo i izasao... i za njim jedan covjek.. ostala su samo 3 covjeka i ti i ja... ali prijatelju,, znas nas dvojicu,, puuno smo vec imali takvih situacija! jesmo prijatelju,, ali nikada da sam ja ovako sjeban,, znam tebe.. ti si me vodio kroz zivot, uvijek bio uz mene,, u takvim situacijama... ali pitanje je koliko sam te ja tada trebao,, u tom trenutku mislim,, jer i sam nisam znao da li hocu ista,, ili da se samo prepustim... i dobro,, dosao si ti.. dao mi malo zelje i snage... i krenuli su nijh trojica na mene,, mislim nas... sjecam se da sam maznio prvog tipa,, onog kepeca, sa jako malo kose, velikim zaliscima, i onim jebenim malim ocima,, kako sam ja njega vidio pod ulicnim svijetlom dalje od te kuce... znam da sam ga, mislim, da smo ga udarili u glavu i da je pao,,, a onda su nas ova dvojica satrla... pokusao sam nesto napraviti,, udariti i nekoga drugog,, ali.. gledajuci u jednog,, sijevnu saka sa druge strane i tu je bio kraj,,, pao sam dole,, pokrio glavu i samo "brojao" svaki udarac u ledja, po nogama,, po glavi preko ruku,, u stomak... znas da ja tu nisam imao sta vise traziti, pa sam ja jednostavno otisao! ma znam prijatelju,, pomogao si mi... da slozim onog lika... samo,, ja i dan danas ne znam sto je sa onim likom... sto sam ga slozio... jer dok sam lezao onako "izmasiran", cuo sam jednog od njih dvojice kako zove ovog drugog i govori mu da mu dodje pomoci ovoga prenjeti do auta,, i da je rekao da ovaj na nista ne reagira.. prijatelju,, ja se samo nadam da je taj lik dobro,, jer.... nakon udarca lezati na podu 10 minuta i ne pomaknuti se, a poslije kada te drugi diraju, pokusavaju probuditi ti ne reagiras niti dajes i najmanji znak... ne znam prijatelju... valjda.... ali da,, ti kada si otisao,, nakon sto su me oni sjebali... odnjeli njega,, jedan se vratio... izvadio iz dzepa spricu,, pogledao u mene,,, nasmjesio se i rekao: ovo ti on poklanja, da vidis sto si mu ukrao! i zabio ju u moju nogu... da... bem ti... ti si otisao,, a ostao sam ja sam... prebijen, dobro izmucen i sa tim u venama,, a polako se penjalo do mozga,, pa nazad... sada ti zamisli,, sam, slomljen, uslagiran, prvi puta u zivotu, na hladnom... gledam oko sebe,, sve se polako vrti... zidovi sve blizi,, zvijezde sve nize.. da... gledas sto napraviti,, padaju ti preglupe stvari na pamet... e moj prijatelju,, probudi se,, odi uzicaj para tako slomljen,, kupi si pola kile kruha,, evo sjecam ga se.. jos uvijek topao... malo se sredi,, a onda razmisli kako kuci.. i ajd, kada sam malo dosao sebi... polako do neke vece ceste i lagano stopiranje... jebo te, one kamiondzije,, su stvarno dobri ljudi.. jer,, niti jedan auto mi nije htjeo stati.. ja sam prljav,, sgrcen kao da me pregazio vlak... ali covjek sa kamionom staje i vozi me preko jednog dijela puta,, a odatle ponovo stopiram i opet mi staje neki drugi vozac kamiona... laganje starcima da sam bio kod prijatelja u osijeku... da smo dobili batina... da je sada sve uredu,, samo da mi treba malo da se odmorim... i naravno, njihovo drobljenje o svemu,,, a ja sjedim na fotelji i vrtim 100 filmova po glavi... a jedan "film" me gadno pucao.. ono sto mi je bilo u veni... i sto me natjeralo na opet iste stvari... ali prijatelju,, to cu ti pricati kasnije... sada i sam vidis da sam u kurcu... da,, nakon svega lijepog,, nakon povratka sa tog crnog dna,, opet ti mene posjetis,, zato sto... ma ne znam ni ja prijatelju,, ne znam ni ja zbog cega... ali cemo valjda zajedno shvatiti... sto kazes? evo sada sjedimo u ovoj sobi,, opet zajedno,, opet mrak,, samo sto sada bole neke druge rane! samo da nas netko cuje, rekao bi da ja nisam normalan... ipak.. pricam sa nekim tko je samo jedan moj osjecaj koji me vodio kroz zivot i koga su neki uspjeli obuzdati... jebo te,, pa ti ne postojis! ali ipak! tko bi rekao da BIJES moze biti tako dobar prijatelj i biti uz tebe uvijek kada ga trebas i biti tvoj cijeli svijet... |
18.02.2008., ponedjeljak
Još jedno tužno lice
|
Pusti grad. Tek poneka sagnuta glava brzim korakom pređe sa jedne strane ulice na drugu, sa kaputom preko glave, sakrivajući se od kiše. Ulice su natopljene, sive, monotone. Nekoliko uličnih svjetiljki baca sablasno, umiruće svjetlo na blatnu stazu. Kiša pada, sve brže i brže, sa namjerom da potopi grad. Golo drveće se savija pod vjetrom, kao da će svakog trena odletjeti visoko sa olujom. Na jednoj strani sive ulice, sa prozora nakrivljene kuće, koja kao da se ljulja pod vjetrom gori slabašno svjetlo. Iza njezinih već bezbroj puta zakrpanih, zalijepljenih i zakucanih prozora ocrtava se nejasno lik djevojke, prelijepe djevojke. Svoje bljedunjavo lice naslonila je na pretanke ručice, i sa tugom u crnim očima gledala u crnilo već previše natopljene ulice. Gledala je negdje visoko, u nekakvu neodređenu, samo njoj vidljivu točku. Sa svakim sijevanjem munje na njezinom bi se licu vidjeli tragovi umora, tuge, ispijenosti koji kao da su izbijali iz njenih suznih očiju. Imala je tanke, plavkaste usnice i dugu, crnu, pomalo neurednu i raščupanu kosu, vezanu u neurednu punđu na zatiljku. Klečala je kraj prozora sa tim zaraznim strahom u očima, u prljavom sobičku sa naslagama prašine na podu i pljesnivim zidovima iz kojih je izbijala vlaga. Svuda po sobi su bili raspoređeni rupičasti lončići u koje je kapala voda iz natopljenog stropa. Na izlizanom, ništa manje prljavom stolu stajala je već gotovo dogorjela svijeća, jedini izvor svjetlosti u sobi. Djevojka je i dalje klečala zamišljeno, sa pogledom u nebo, ne obazirući se na studen koja je izbijala iz napuklog stropa, niti na kapljice koje su tako glasno kapale u lončić, sve brže i brže, u ritmu kiše. Nije se obazirala niti na maglu i monotonu boju u zraku, svejedno zamišljeno gledajući. Proklinjala je cijeli svijet, proklinjala tužno. Suze su joj klizile niz ispijeno lice, ostavljajući jedini trag života na njemu. Tražila je suosjećanje, mali tračak nade u komadićku jedva vidljivog, tako dalekog neba. Odjednom, spusti se na pod i obgrli svoje malene nožice koščatim ručicama. Šapnula si je u bradu: „Ima li Boga?“, bacivši pogled i zadnji puta ka nedokučivom nebu. Uzela je svijeću, ne obazirući se na vrući vosak koji joj je kapao po rukama, ostavljajući tragove, izašla iz sobe i našla se na ljestvama koje su vodile u drugu sobu. Zastala je na trenutak, sa rukom na vratima, osluškujući teške, hrapave i bolne udisaje sa druge strane zida. Oči su joj se opet nakupile suzama ali je unatoč tomu hrabro i oprezno otvorila vrata i zakoračila u sobu, ponovno zastajući na pragu. Našla se u maloj, mračnoj sobi u kojoj je njezina svijeća davala tek desetak centimetara vidljivosti. Na sredini sobe se nalazio veliki krevet iz kojega je dolazilo sablasno disanje. Gotovo se osjećala smrt u zraku. Iako je požalila što je ulazila u sobu, sjela je na rub kreveta, promatrajući stariju ženu, nalik kosturu. Već mjesecima nije otvorila oči, ležala je nepomično, bez tragova života, osim onog nepravilnog disanja, grabeći svaki dah zraka kao da je posljednji. Doslovno se mogla vidjeti tamna plahta koja je tužno cvileći obavijala sobu. Nagli, tupi udar trgnuo je djevojku iz sanjarenja. Ustala je i velikim, žurnim, gotovo poletnim koracima zaobišla krevet i zatvorila prozor. Kiša je padala sve jače, već danima, bez prestanka. Još jednom je pogledala bolesnicu, duboko udahnula i odlučno krenula prema vratima. Ponovno se našla u onom hladnom hodniku, gledajući prema ulaznim vratima. Suze su žurile niz lice, sustižući jedna drugu,dok su joj glavom prolazile svakojake misli. Nije bila toliko hrabra. Okrenula se na peti i vratila u onaj svoj maleni, prljavi sobičak, beznadno se zagledajući u sve manje vidljivo nebo. Već odavno je izgubila volju za životom, čekajući da netko dođe po nju, da ju odvede tamo gdje je vječno svijetlo. Barem je prije tako mislila. Sada ne vidi ništa osim morbidne slike u zraku, koja je izbijala iz njezinih očiju, srca, duše. Nije više znala što da misli. Kiša nije prestajala. Kako je samo silno htjela pobjeći iz svoga života, pobjeći daleko, negdje gdje ima radosti, gdje se u zraku nije već odavno nastanila smrt, proždirući utrobu, kidajući srce, dovodeći do usamljenosti i beznađa. Na trenutak je kradom, kao da se boji da će netko vidjeti njezine misli, zamislila život ispunjen srećom. Daleko od sna ju je grubo odvukla savjest, uz onaj poznati osjećaj peckanja utrobe, žaleći što si je dopustila takvo razmišljanje. Ponovno je kleknula ispod prozora i zagledala se tupim pogledom u zamišljenu točku, dok je kiša i dalje padala, dok su i dalje ulične lampe obasipale blato sablasnim, umirućim svijetlom, dok se i dalje drveće savijalo pod jakim naletima vjetra, ali sada već bez žive duše na vidiku…………. nesto ovako jako, snazno, utjecajno nisam nikada procitao... ozbiljno... opet ja malo dosadjujem,, sa svojom pricom,, uglavnom,, probajte nakon nekoliko procitanih recenica, uvijek zastati, zatvoriti oci i pokusati zamisliti sve to... tisinu, mrak, vlagu.... ma predobro! savrseno! ovo je napisala kristina... odlicna osoba, sa fascinantnim umom.. |
mhmm....
evo sjedim danas za kompom,,, mala pauza od hebenog ucenja... i onako,, slucajno gledam svoje slike,, jedan veliki file,, sa svim mojim slikama... od svakodnevnih "sranja", zajebancije, doceki nove godine ((pa i onaj zadnji docek sa tomom)), moja obitelj, prijatelji, i od svih slika,,, ovu sto vidis, mi je zapala za oko... nema nikakvu vezu samnom... nitko moj na njoj, nikakva veza,, jedna slika koja je nastala onako,, cisto iz trenutka inspiracije,,, ja na moru,, povratak sa plaze,, slucajno fotic samnom ((inace samo ja i rucnik!)) i kako sam imao dug put do stana,, prolazio sam pored ove plaze.. i eto... onako slucajno pogledam prema suncu... savrsen prizor... zalazak,, sunce jako nisko.. u prvom planu, najblize meni,, dvoje starijih ljudi... jedno pored drugog,, uzivaju... zagrljeni.. savrsen trenutak... i sada malo razmislis,, dvoje ljudi... odredjeni za cijeli zivot.. i u tom jednom trenutku,, zaustavljeni tako skladni,, bliski,, svi problemi, sve patnje,, zaustavljene u tom trenutku... sve iza njih... uzitak,, toplo sunce... u glavi,, savrsene misli.. i ona i on misle sto su sve prosli,, kako je zivot zajebana stvar,, sa puno padova i uspijeha,, a oni razmisljaju,, kako su sretni sto su obadvoje tu,, zajedno... u tom trenutku... pogled prema suncu i moru,,, a ispred njih jedna mala "barka",,, covjek sam u njoj... vraca se iz cjelodnevnog ribarenja... sada pokusaj zamisliti njegove misli... ja to cesto pokusavam na slikama... vraca se iz ribarenja... umoran... ruke osusene,, ispucale i ranjive od mreze,, izvlacenja mreze.. usne suhe,, lice naborano od umora,, boli... a on razmislja,, slab ulov danas,, a moram se vratiti kuci,, svojoj zeni,, djeci,, koji me iscekuju,, cekaju ovo moje malo jada sto nosim... ali opet,, pa ja sam sretan covjek,, imam nekoga kome se mogu vratiti... imam nekoga tko ce me voljeti bez obzira na to sto nosim, voljet ce me zato sto se vratim kuci,, da... moja djeca,, znati ce cijeniti jednoga dana sve ove moje napore... sve ovo sto cinim,, samo za njih... ma ja sam presretan... ((pusti suzu,, onako preko izmorenog lica sve do ispucalih usana, na kojima se ipak nalazi zadovoljni smijesak))... priblizava se uvali gdje ce pristati,, a srce mu tuce od srece.. samo zato sto ce vidjeti svoje,, zaboraviti na sve probleme,, doci, zagrliti zenu i djecu,, onako jaako,, snazno,, "bez ikakvog razloga" pomislit ce i zena i djeca... ali sa veeelikim razlogom... bem ti,, evo vidim ga... mala kucica,, normalna,, uredjena onako skromno,, on dolazi... probaj zazmiriti i zamisliti to!! ajde molim te... a sunce se spusta,, pada noc... a sutra dan,, novi dan... novo razmisljanje.. novi covjek u ribi,, novih dvoje starijih zaljubljenih ljudi na toj klupi,, novi valovi koji govore,, pricaju neke stvari sto su culi daleko... i sve tako... iz dana u dan ((. . . . )) stalno nove stvari,, stari i novi "glumci"... samo svi ti glumci imaju svoju pricu,, svatko drugaciju... neki manje bolnu, neki vise... ali sa sigurnoscu znam da svi imaju bolnu pricu... samo je pitanje,, kako se iz toga maknuti.. nastaviti,, naci nesto//nekoga sto//tko ce te provesti prema nekom miru... onom nasem miru... kako bi bilo fino da se svaki ovakav trenutak moze zaustaviti i u njemu uzivati... zivjeti taj savrseni trenutak... ostaviti sve iza sebe,, zaboraviti... mmmmmmm... =) |
15.02.2008., petak
iz očaja....
|
iako je tek jedan dan ovaj post ispod objavljen... moram... evo,, opet sam procitao cijeli svoj blog... i opet vidio sto mi se dogodio... i preeedrago mi je sto sam to sve vidio... bem ti sve... danas na picu sa malim josipom,, matinim bratom... otkako se to sve dogodilo... da,,, onaj dan... ustvari dan poslije,, kada su dovozili matu... kada smo ga cekali, da dodje iz vinkovaca sa obdukcije... sjedimo na jednom zidicu, kuca pored njegove... miki, josip, puno matinih prijatelja i prijateljica,, sjedimo na tom zidu,, ja pored josipa... i pricamo... svima tesko.. ali ide nekako zajebancija... "zajebancija"... i pricamo o svemu,, sjecamo se.. iz svake situacije izvlacimo ono zabavno... gluo je reci, fino nam,, ali sa obzirom na "situaciju"... cijelo vrijeme moja ruka oko josipovog vrata,,, i vidimo kako dolazi kombi... e sada.... taj trenutak,, nesto sto ce ostati urezano... josip se odmah u trenu rasplace.. onako,,, preiskreno... ne mogu opisati taj plac... gleda takvim ocima u moje oci,,, zagrli me jako... i pita: "MARIO, HOCES LI TI BITI SADA MOJ BRAT? MOLIM TE!" gledam u njega,, i sto odgovoriti? u toj sekundi milijun stvari.. ali doslovno milijun! odgovorim mu: "da, bit cu ti brat, brate moj mali" ma tko? ma tko moze nadoknaditi brata? nitko... meni nitko ne moze nadoknaditi dva prijatelja, a tko ce njemu i njegovoj maloj sestri ani nadoknaditi njihovog brata? nema toga... to je nesto... ma znam sto je to... to je dio mene/tebe... ista krv, isto... jednostavno... moj brat je ja... i danas sjedimo u kaficu... i dok pricamo,, gledam njega onako ispod oka... nije proslo vise od 10 minuta, a da on nije uzeo svoj mobitel i pregledao sve slike svoga brata... pogleda ga,, ostavi mobitel,, pricamo... i on opet... uzme mobitel i gleda svoga brata,, matu naseg... jebem ti... stvarno previse pitanja... previse jebenih pitanja... nemozes me zajebavat i reci da se to moralo dogoditi!! ma kurac se moralo dogoditi! ajde bjezi! netko od 18 godina da jednostavno zavrsi?? mislim,, kako?!??!?! heeej... pa on ima za zivjeti jos 60-70 godina!! halo?? 70 godina,, a sta je njemu ostalo?!? gdje se izgubilo tih 70 godina? gdje je nestalo onih njegovih 18? kako se moze dogoditi da to jednostavno stane?? da li mi moze netko objasniti?? sat vremena prije pricas sa njim... i onda te nazove netko i kaze da je mato mrtav... KAKO?? kojom carolijom, magijom?? kuda odlaze sve one njegove misli? ona razmisljanja? ona zajebancija? njegovo slovo R koje nije znao reci? njegova dobrota? njegova zelja za igranjem? njegova zelja za pokerom? njegova zelja da se druzimo? njegova volja da pricamo po cijele dane? njegova volja da odemo na cevape? njegova volja da vozi moj auto? njegova zahvala za sve sto smo napravili? njegova ljubav prema curi? njegova ljubav prema svima? njegova zelja da stalno bude u drustvu? njegova zelja za podjebavanjem? njegova energija? ona velika kosa? onaj njegov trk kada me vidi na balkonu? ona stidljivost kada bi me zamolio za novce? negova zelja da meni posudi novac kada sam u krizi? njegova zahvalnost? njegova zelja da ide na faks iako nije imao uslova? njegova ona igra u igraonici? njegova ljubav prema manchesteru? gdje je otisao MATO? jel postoji netko da mi da odgovore na ta pitanja? malo tesko? ha? pa kako onda? kako se sve to moglo dogoditi? stvarno nisam pametan,, ni najmanje... situacija,,, sjedimo on i ja,, u mom autu... nakon sto sam ga ja ucio voziti,, tamo po santavi... sjedimo... jedemo hamburger, sok pored nas... sjedala gurnuta skroz nazad, malo spustena, lagana glazba svira,, iako nisam preveliki ljubitelj narodne, on i ja smo slusali samo to! i tako sjedimo,, jedemo,, i dodje jedna kratka tisina... da bi on rekao (u tom smislu, ne pamtim tocne rijeci..): "jebem ti, pa ja bas sebe vidim za 10 godina gdje cu biti! zavrsiti srednju, zavrsiti poljoprivredni faks, biti ovdje u bosnjacima tu i raditi, obnoviti kucu, pomagati starcima, imati djevojku, imati neki solidan auto, ma fino zivjeti! bas vidim!" . . . . . . . . . ha? mato moj prijatelju... i ja sada vidim to... samo sto... samo sto tek mozemo gledati.. bez icega... bez "glavnog glumca"... i onda kada sjednes,, bolje legnes,, smiris otkucaje srca... onda malo promislis, pa jebo te... stvarno njega nema... nece moci nista od toga! lezi tamo... nepomicno.. sam... a tvoj mladji brat svakih 10 minuta uzme mobitel i pogleda sve tvoje slike! i sto onda? kako zivjeti svaki dan sa tom mislju? svaki dan uci u kucu, pogledati nesto.. i sjetiti se,,, tu smo ovo,, ovdje ono.. eto... mrak, hladna soba, svira nesto, samo sjaj monitora, prazan stan, puno isplakanih suza, pregledanih slika, milijardu sjecanja u glavi.... i iz svega toga dobijes sjecanje na matu i tomu... braco... tu smo za vas... jesmo sigurno... i rijeci, frenki... moja melodija mobitela: nedostajes mi brate, neki nemogu da shvate kako tuga toliko traje, zasto ne zivim vise dalje jarane ne mogu ko' da si mi iscupo nogu s tobom umro je i dio mene a onaj drugi vene duga ce biti ova noc... mhmm... preduga... |
13.02.2008., srijeda
iz nicega,,, valjda ce biti nesto....
|
evo sjedim... fotelja dovucena do kompa,, tipkovnica na koljenima, sok od narandz(C)e,, upaljen tv,, u pozadini svira neka klasicna muzika na kompu... (da, klasnicna muzika me tako smiruje!) mace spavaju... jedna pored druge, bolje receno jedna na drugoj! uzivaju gospodjice... mrak u sobi,, poprilicno hladno u sobi... iiiiiiii.... ja nemam pojma o cemu pisati! eto... nesto me tjera da pisem, ali ne mogu nista naci... jer sto god krenem,, kada malo promislim, sve se vodi na neku tugu! bem ti... =( i kako sam rekao, pisat cu o svom sinocnjem snu! dugo, ali stvarno dugo nisam imao ovakav san... ustvari,, jesam.. imam cesto takve snove, ali nikada sa ovakim ishodom! da zavrsi ovako kao ovaj sinocnji... otisao sam spavati oko... cekaj da vidim zadnju poruku.. 00:19 sam dobio zadnju, prije nego sam oci sklopio! dobro, jos malo natezanja sa macama, svakim danom mi sve vise preuzimaju krevet i pokrivace! ma znas sto? vec sam pisao kao lud, dosao do samog kraja sna, ali sam sve obrisao... neda mi se o tome pisati! stvarno... ako nekoga zanima nek se javi!! hihihihihi... salim se... uglavnom, san je zavrsio tako da sam ja zavrsio (u stvarnosti) ispred svoje zgrade,, gol, samo u boksericama, bos... znaci, ustao, otkljucao svoj stan, sisao (nisam sisao veslo, nego siŠao) niz stepenice, dosta njih, otkljucao vrata zgrade i izasao ispred zgrade, sreca samo u dvoriste, a ne na ulicu! i dosao sebi (probudio se) kako klecim na travi! jebi ga... znam da sam pri kraju sna, prije nego cu se probuditi, bjezao od dva covjeka, kojima sam ja izlupao brata, zato sto je on nesto napravio mom burazu... ta dva covjeka su trcala zamnom i vjerovatno sam ja zbog toga izasao iz zgrade! i da,,, sta sada raditi? ici psihicu? smatrati to sve normalnim? pustiti da samo prodje? ako ima sto proci! jos je to sada sve dobro... mislim,, snovi i more su gori 10 puta nego prije,, ali ovako "setanje" i te stvari.. to se smirilo odavno... prije je to bilo prejebeno! svaku noc se to dogadjalo... a to sve to za vrijeme rata... od tada mi se sve to i pocelo dogadjati! jbg... necu nikada zaboraviti dan,, brat i ja u nasem dvoristu... igramo se u pijesku... stari nam napravio pravu stvar,, igramo se sa auticima... ja znam da sam imao jednog dzipa, koji je mijenjao boju kada je na hladnom ili na vrucem! i igramo se on i ja... a iznad nas, preleti avion... eto,, moja zgrada je visoka nekih 10-15 metara, ispred zgrade imaju neki veeeliki borovi,, veci mozda jos 2-3 metra... i eto, zaokruzit cemo na 25 metara da je letio taj avion! avion leti jaako brzo,, probija zvucni zid, a sada zamisli taj prasak, tu silinu, taj zvuk na 25 metara od zemlje,, i to iz cista mira,, samo doletio! ja se sjecam da se to dogodilo, ne znam koja je to bila godina i koliko sam ja imao, ali tog,, tog aviona kako preljece se sjecam,, a poslije toga nista! brat mi je pricao... da sam se ja samo prevrnuo od straha i ukipio.. i onda nakon nekog vremena da sam uhvatio u takav trk prema kuci.... a ja se toga uopce ne sjecam, mislim, dogadjaja poslije toga kada je preletio taj ERPLEJN! ali jebi ga... svasta se dogadjalo... sta ces kad je djete takvo! hihihihi... jooooj... sjecam se jedne situacije,, moj razred je bio na nekoj ekskurziji, mislim da je to 4. ili 5. razred,, bili smo u tuheljskim toplicama... i moj najbolji frend iz osnovne, moj prvi susjed iz zgrade, miki,, bili smo u istoj sobi, i spavali smo... i on meni prica; probudio sam se u noci... sjeo na krevet, prekrizio noge i uhvatio pricu! sa nekim starijim covjekom,, jer sam mu se obracao sa vi, persirao mu... i da sam ga ispitivao milijun stvari, kako ovo, kako ono... ma da sam mljeo k'o mutav! =) i da sam onda sisao (opet, nisam sisao veslo, nego sam siŠao) sa kreveta i sa zamisljenim klikerima igrao protiv njega (a kod nas u selu, skoli je tada bilo popularno klikeranje!) i na kraju da sam se posvadjao,, psovao kao kreten,, i onda se mirno vratio u krevet, legao i nastavio spavati! ! ! ma kazem ti, decko skroz prolupao! a jebi ga... i opet ima onih koji me trpe! joooj... ljudi, gdje vam je pamet!? hihihihihihi... salim se... naravno.. i da,, imam jednog dobrog prijatelja na msn,, (dare, znam da se neces ljutiti!) koji je imao napisano nesto u smislu: "sutra nam je valentinovo, pa zalim one ljude koji sutra moraju raditi sve one gluposti, kupovati i biti dobri!" hmmm... moje misljenje, a znam da ce se sloziti mnogi samnom! mislim da je to samo ona "maska"... bas ono sto sam rekao malo prije,, namjerno zaboravljen dan, takve izjave, silis sebe da te ustvari boli kuki za ovaj dan,,, a ustvari... nije to bas tako... jer mislim da ne postoji osoba koja ne bi htjela nekoga svoga,, nekoga kome moze reci volim te... da se razumijemo,, svi vole odredjeni broj ljudi, ali sada mislim na ono volim te koje izgovaras sa pravim znacenjem, ono jako, istinito volim te,, muskarac zeni i obrnuto... mislim da svakome to treba,, da imas nekoga kome ces danas dati neki pokloncic, najobicniji znak paznje, zagrliti, poljubiti... nekoga svoga, na koga se mozes osloniti,, reci mu sve, nekoga uhvatiti za ruku,, nekoga tko ce ti zaspati na prsima, nekoga na koga pomislis kada se probudis... ma sve ono lijepo,,, ne govorim to samo za ovaj dan! nego mislim i opcenito,, da taj netko treba svakoj osobi,, zato,, ovaj dan moze biti i savrsen, a moze biti i savrseno sjeban,, da te baci na dno... samo je pitanje, tko je kakva osoba i kako ce to sve dozivjeti... zar ne? eto,, iz nicega, ja napisa malo poduzi post... vec 15 do 3,, ide ovo vrijeme! kada si u dobrom drustvu (sa kompom!)!! hehehehehehehe,,,, jebo te, pa mogao bih ja stvarno razmisliti o promjeni zanimanja! da se ostavio ovog nogometa! ((bem ti, i osmi prst na ruci mi je otisao u kurac!,, ostala su jos samo dva citava!)) i preci u novinarski ili publicisticki posao! pisati i izdavati knjige! mhmm... jel ima tko da mi bude sugar daddy?? da cujem!?!?! da me sponzorira? da mi kupi novi komp, sredi neku vikendicu na moru, da dobar honorar, da dosta vremena za razmisljanje i eto.. obecavam 2 bestselera u roku 3 godine! se tko javlja?? uzivajte ljudi... |
09.02.2008., subota
1000...
|
evo,, u iscekivanju 1000. posjetitelja da napisem nesto prigodno! sada je oko 19:15 kada sam krenuo pisati... da mi je znati tko ce biti... dajem nagradu... hihihihihi... eto,, od 6.1.2008. kada sam postavio taj counter do sada 9.2.2008. doslo je puno ljudi... sa kakvim namjerama, zeljam, numima,, to mogu samo zamisljati i razbijati glavu... ali, doslo vas je puno... ovaj blog, kao sto svi (nadam se da je barem vecina procitala sve postove!) znate, sam poceo pisati zbog one tragedije kada su poginula tri moja prijatelja, a od toga dva prijatelja koji su mi bili kao braca... zbog te tuge, nevoljnosti, bezizlazne sitacije, razocarenja, ma svega onoga losega, sam i poceo pisati ovo... kao sto sam i u nekom od prvih postova rekao,, cekaj,, sad cu ga citirati, samo da nadjem;;; "bio sam teski skeptik u vezi blogova i opcenito tih gluposti... jer cijeli svijet, svaki balavac pise blog.... ali izgleda sam i ja postao taj balavac iako imam dosta godina... nemam pojma sto pisati... stvarno ne znam... ali cu s vremenom (valjda) i to skuziti... ovo mi izgleda kao jedno mjesto gdje mogu reci sto hocu, napisati sto me muci... malo je pravih ljudi kojima sve mogu reci, a i ti koji postoje, nisu bas blizu... pa onda..." eto... bas zato sam ga i krenuo pisati... zbog nekog osjecaja da tu mogu svasta reci,, bez da me itko krivo pogleda, bez da se ja stidim, da mogu reci sve i zaplakati, a da me nitko ne vidi (ako nekome smeta, jebi ga, ne stidim se priznati da sam plakao svaki dan, a i da sada skoro svaki dan zaplacem zbog NJIH...),, bez da vidim na necijem licu da sam mu dosadan sa svojom pricom o tome,,, tada su bile rijetke osobe sa kojima sam mogao/htjeo pricati o tome... ustvari,, bila je jedna... moj marko,, najbolji prijatelj bio i ostao... ali, covjek je studirao u opatiji, pa ga bas i nije bilo,, a kada bi dosao,, onda bi sve rekli jedan drugom.... ali to je bilo rijetko.. covjek ima obaveze... i tu ga ne krivim nista... necu zaboraviti nikada,, u njegovom autu,, vozamo se kao onog ljeta prije odlaska na faks,, druga brzina, bez gasa, auto ide 12 km/h, a ja i on pricamo, zajebavamo se... obidjemo bosnjake 20 puta,, vozimo se tako po 3-4 sata,, bez da bude dosadno! i tako se vozimo, koji dan poslije nesrece,, i spominjemo NJIH, i jednostavno se pogledamo,, stanemo autom, na pola ceste, on ga ugasi,, zagrlimo se prejako,,, i zaplacemo... 10 minuta smo stojali na cesti,,, zagrljeni,, u suzama... brate,, zauvijek braca.. nema napustanja, nitko vise ne "odlazi"! nema vise!! NEDAM!! bio je tu buraz,, nije "bio tu",, bio je u osijeku,, ali njemu se nisam imao snage i hrabrosti povjeriti... reci mu sve to... ne pitaj zasto, jer ni ja sam jos ne znam... osobi kojoj cijeli zivot sve govorim, da mu takve stvari nisam mogao,, nemam pojma... svakim danom se kajem zbog toga... a da ne bi pomislila da sam zaboravio... naravno da nisam.. preko ovoga bloga sam upoznao jednu osobu,, koja mi je doslovno spasila zivot,, nekoliko puta... to je djevojka Anđela, cura iz djakova... upoznali se preko bloga, a nastavili svaki dan dopisivati preko msn i sms... djevojka koja me podigla iz blata,, koja mi je jednostavno svojom snagom i voljom vratila nadu u zivot... i sama zna koliko je toga napravila za mene,, nazalost, jos ju nikada nisam upoznao "uzivo", ali znam da ce se to promijeniti... sigurno... malo mi je krivo, zbog toga sto se sada dogadja puno stvari u mom zivotu, puno lijepih stvari,, pa sam ju malo "zaboravio"... nije mi krivo sto mi se dogadjaju dobre stvari, nego sto sam ju malo "zaboravio"!! da ne bi bilo zabune!! hehehe... i eto,, kada su se stvari malo "smirile", kada sam nasao neki smisao, malo se i digao iz svega,, kako moj buraz kaze,, prestao sam mraciti... malo sam i dozvolio nekim drugim stvarima da me okupiraju, a ne samo misli na NJIH,,, eto, u medju vremenu je i dosao taj 1000. posjetitelj... da,,, ovo je trebalo negdje gore pisati,, ali jbg, sada sam se sjetio... blog sam poceo pisati zbog toga sto sam mislio (valjda znamo) da ga nece citati nitko odavde... zupanja, bosnjaci....... jer sam u njemu htjeo reci sve,, ali doslovno sve sto osjecam i nisam htjeo ispasti neki cmizdravac, bas zbog toga sto sam otvoreno pisao o svojim osjecajim i tuzi (k, g, h ispred i, prelaze u c, z, s! jesam li dobro rekao? sibilarizacija? gimnazijalci?) i svemu tome... ali eto,,, dogodilo se bas obratno,, da je jaaako puno ljudi bas iz onih mjesta za koje nisam htjeo, saznalo i pocelo citati ovaj moj blogic... ali,, nije lose,, ne zalim se... jer znam da svi, ali SVI imaju onih svojih "tajni", briga, tuga, razmisljanja, koje zele podjeliti sa nekim, a ne mogu, nemaju hrabrosti ili cega vec.... pa tako i ja!! maLio bloger!! eto,, malo mog "pametovanja"... za ovu obljetnicu,, pa do sljedeceg 1000. posjetitelja,, treba nastaviti... pa sto bude, bit ce... kako netko kaze,, bit ce, bit ce... =) i da,, hvala svima sto ste svakim danom ovdje na blogu... uzivajte.. |
07.02.2008., četvrtak
hmmm...
|
evo, ponukan necijom "kritikom".... iako vec nekoliko dana razmisljam sto bih mogao napisati... stvarno nemam pojma sto... ovih dana nisam imao bas nikakvih "gluposti" tj. stvari o kojim mogu pisati... da se razumijemo,, predobro mi je pa onda nemam sto pisati... jer, prva stvar koju pogledas kada otvoris moj blog, je ova BOJA,, sve crno... a i 98% bloga je u tom smislu i napisano... pa onda bas i nisam navikao da pisem o lijepim stvarima,, kojih ovih dana ima jaaako puno.. =) ali evo, sada sam u osjieku,, u stanu sam... lezim na krevetu i tipkam... onako, fino hladno, spustene rolete, mracak... neka dobra muzika svira... (ljudi, Pearl Jam je zakon! vjerujte mi i poslusajte nesto od njih,, preporucujem album "Ten"...) =) i da se vratim,, evo lezim sam u stanu i razmisljam,, pa jebo te,, kako je svim tim ljudima koji zive sami... mislim na jednu osobu,, sam u stanu... ajde dobro, zivim i ja sam u stanu,, ali meni su starci u istoj zgradi,, to je malo mjesto, sta ja znam,, svi su tu blizu... ali kako je nekome zivjeti sam u osijeku, zagrebu,, a da ne govorim ove svjetske gradove! to je vec tragedija... zamisli jutro, budjenje sam.... u hladan stan... bez igdje ikoga da sa njim popricas,, ajde dorucak sam,,, ides na posao,, sam... zavrsis sa tim... dodjes kuci... onako, vjerojatno, razjeban... opet sam.. evo noc,, krevet... ajd opet sutra dan sve isto... eto govorim na primjeru nekog starijeg, ne mislim na studente i to... to je "lagano"... o cemu takav jedan covjek razmislja,, kako se on ponasa kada je sam u ta svoja cetiri zida?? nesto sto me fascinira... evo gledajuci sebe,,, pa ja ne znam sto bih da moram tako zivjeti 2 dana.. hajde, nisam ni ja bas neki lik koji je svaki dan vani i takve stvari,, ali opet... eto, predobra cura koja me i digla da ovako razmisljam da sam zadovoljan,, tu je nekoliko prijatelja u bosnjacima, svaki dan trening, tamo 15 prijatelja (od vise igraca) sa kojima u svakom trenutku mogu pricati bez ikakvih problema i uvijek sa zajednickom temom... roditelji blizu,, kada nismo posvadjani (hehehehehehe...)... i eto,,, uvijek se nadje nesto... a kako bez toga svega?? ne znam,, smatram ljude savrseno drustvenim ljudima... savrsene, zbog samog ovog naseg postojanja,, savrsene zato sto postojimo da osjecamo, da radimo, da stvaramo sve ovo sto imamo i da se koristimo time, savrsene zato sto imamo svoju svijest i razmisljanje... a drustvene, zato sto smatram da covjek moze biti tako "savrsen" samo u suzivotu sa nekim,, sa drustvom, curom, zenom, muzem... uglavnom, znas na sto mislim... i kako onda covjek moze bez toga biti?? vjerojatno se zbog nedostatka toga i dogadjaju sva ova sranja sto se dogadjaju,,, da ljudi jednostavno popizde i naprave prevelikih sranja... jer svaki dan mozemo cuti, ovaj napravio ovo, onaj ono, ovaj se ubio, ovaj ubio roditelje, ovaj poubijao 15 ljudi u restoranu, ovaj ubio 25 kolega u skoli ((najbolji dokumentarni film u zivotu koji sam pogledao,, o jednom decku koji je poubijao svoje kolege u skoli, u americi,, njegova razmisljanja, njegov um, snimke, planovi... bolesno!!)) zato i dolazi do svega toga,, zato je to sve ovako "nategnuto" (kako moj stari kaze, kao u tvornici tregera! hihihihi...) ne znam.... ostao sam bez dva prijatelja (mozda sam nekome naporan, ali to je nesto sto mi je odredilo zivot, pa cu to zauvijek spominjati..), dosta stvari se od toga dogodilo,, i sam sam bio blizu svega onoga kako sam gore naveo... ali kada te netko barem malo "uhvati za ruku" i pokaze ti neki drugi put,, iako ti ponekad ne osjecas tu ruku,, to je nesto sto covjeku treba... i onako za kraj,, ne znam koliko ja mogu na ista ili ikoga utjecati... ali eto... ljudi,, sredite neke stvari u svom zivotu,, oprostite neke stvari, predjite preko ponosa, inata,, okrenite se nekim stvarima vise,, ma jednostavno.. drustvo, prijatelj, prijateljica, ekipa,, to je nesto (trazim rijec da zamjenim "presveto"!).. to je NESTO... jbg,,, uzivaj... |
01.02.2008., petak
put u milano...
|
da samo napomenem prije svega... ovaj post je trebao biti puuuno ranije,, ali tek sada sam sredio sebi flat rate za net (BRATE HVALA DO NEBA!!) pa sam ga tek sada mogao uploadati... 23.12. dobijem od brata informaciju, da je na vinkovackoj TV vidio reklamu da polet organizira put u milano... na utakmicu Inter-Milan... u meni nekoliko dana kao da macke igraju nogomet u mom stomaku,, premisljam se... ja sam odmah htjeo ici, da se odmah razumijemo, samo... kraj mjeseca, od place ostalo jaaako malo... pitanje, da li starce zamoliti da mi samo posude,, pa da im odmah vratim nakon povratka... i ajd',, odlucim se ja zamoliti ih za to... naravno, bilo je malo trzavica,, ali ja sam cvrsto odlucio... to se ne propusta... mama sva zabrinuta, nekoliko tjedan prije su ubili navijaca u italiji i zbog toga se pokrenuo val nasilja... pa malo brige da me nebi tko "isčakijo" (hehehehehehe)... ali pao je dogovor.. putujem! weeeeee... svaki dan na netu se visi, uce se interove pjesme, sprema se fotic, rezervne baterije se traze, dogovaraju se rute puta i takve stvari... srce kuca kao ludo... i napokon se krece... 22.12. oko 19 sati navecer... odmah se srece nekoliko poznatih ljudi iz vinkovaca, jedan decko iz djakova... prica,, zajebancija,, sjecanje na stare dane intera,, prepricavanje proslih puteva,, hladnoca na svakom stajanju busa,, pisanje po nekim livadama i grmlju (mamu im Hebem, sve naplacuju, pisanje 2-3 eura! ma MRS!) dolazak ujutro u milano, rano jutro... svi onako pospani,, zdrobljeni od pokusaja spavanja u busu,, lagana kavica blizu stadiona i onda u grad.. milijoni ljudi, a skoro svi ko cigani crni, mamicu im njihovu,, a svi fino sredjeni (vecina, ne svi!) a djevojke pre pre... =) lutanje po gradu, voznja metroom na krivu stranu, pa se izgubiti, pa onda skuzimo da smo ustvari na pravom mjestu... i onda ulazak na taj stadion... sjecam se, kada sam iz tunela nogom stao na tribinu, ugledao onaj travnjak, tribine... jooooj... srce samo sto nije iskocilo... pa utakmica, jos se dogodi da milan prvi povede, a inter preokrene rezultat... a svaki gol, stadion se trese, doslovno osjetis pod nogama da se sve trese... 85 tisuca ljudi pjeva, navija.... jooooj... prejeben osjecaj... prejeben... nakon tekme, cjenkanje, kupnja suvenira, kradja (! ! ! ! hihihihihi) suvenira, ona njihova hrana,, i onda punog srca u bus,, i nazad kuci... ma prestrasno, preHebeno!! jos kada znas da si to sam sebi priustio... ma jooooj... evo i nekih slicica... ono, THE slike od svih ostalih,, izabrane...
|
