...one last goodbye...
13.02.2008., srijeda
iz nicega,,, valjda ce biti nesto....
|
evo sjedim... fotelja dovucena do kompa,, tipkovnica na koljenima, sok od narandz(C)e,, upaljen tv,, u pozadini svira neka klasicna muzika na kompu... (da, klasnicna muzika me tako smiruje!) mace spavaju... jedna pored druge, bolje receno jedna na drugoj! uzivaju gospodjice... mrak u sobi,, poprilicno hladno u sobi... iiiiiiii.... ja nemam pojma o cemu pisati! eto... nesto me tjera da pisem, ali ne mogu nista naci... jer sto god krenem,, kada malo promislim, sve se vodi na neku tugu! bem ti... =( i kako sam rekao, pisat cu o svom sinocnjem snu! dugo, ali stvarno dugo nisam imao ovakav san... ustvari,, jesam.. imam cesto takve snove, ali nikada sa ovakim ishodom! da zavrsi ovako kao ovaj sinocnji... otisao sam spavati oko... cekaj da vidim zadnju poruku.. 00:19 sam dobio zadnju, prije nego sam oci sklopio! dobro, jos malo natezanja sa macama, svakim danom mi sve vise preuzimaju krevet i pokrivace! ma znas sto? vec sam pisao kao lud, dosao do samog kraja sna, ali sam sve obrisao... neda mi se o tome pisati! stvarno... ako nekoga zanima nek se javi!! hihihihihi... salim se... uglavnom, san je zavrsio tako da sam ja zavrsio (u stvarnosti) ispred svoje zgrade,, gol, samo u boksericama, bos... znaci, ustao, otkljucao svoj stan, sisao (nisam sisao veslo, nego siŠao) niz stepenice, dosta njih, otkljucao vrata zgrade i izasao ispred zgrade, sreca samo u dvoriste, a ne na ulicu! i dosao sebi (probudio se) kako klecim na travi! jebi ga... znam da sam pri kraju sna, prije nego cu se probuditi, bjezao od dva covjeka, kojima sam ja izlupao brata, zato sto je on nesto napravio mom burazu... ta dva covjeka su trcala zamnom i vjerovatno sam ja zbog toga izasao iz zgrade! i da,,, sta sada raditi? ici psihicu? smatrati to sve normalnim? pustiti da samo prodje? ako ima sto proci! jos je to sada sve dobro... mislim,, snovi i more su gori 10 puta nego prije,, ali ovako "setanje" i te stvari.. to se smirilo odavno... prije je to bilo prejebeno! svaku noc se to dogadjalo... a to sve to za vrijeme rata... od tada mi se sve to i pocelo dogadjati! jbg... necu nikada zaboraviti dan,, brat i ja u nasem dvoristu... igramo se u pijesku... stari nam napravio pravu stvar,, igramo se sa auticima... ja znam da sam imao jednog dzipa, koji je mijenjao boju kada je na hladnom ili na vrucem! i igramo se on i ja... a iznad nas, preleti avion... eto,, moja zgrada je visoka nekih 10-15 metara, ispred zgrade imaju neki veeeliki borovi,, veci mozda jos 2-3 metra... i eto, zaokruzit cemo na 25 metara da je letio taj avion! avion leti jaako brzo,, probija zvucni zid, a sada zamisli taj prasak, tu silinu, taj zvuk na 25 metara od zemlje,, i to iz cista mira,, samo doletio! ja se sjecam da se to dogodilo, ne znam koja je to bila godina i koliko sam ja imao, ali tog,, tog aviona kako preljece se sjecam,, a poslije toga nista! brat mi je pricao... da sam se ja samo prevrnuo od straha i ukipio.. i onda nakon nekog vremena da sam uhvatio u takav trk prema kuci.... a ja se toga uopce ne sjecam, mislim, dogadjaja poslije toga kada je preletio taj ERPLEJN! ali jebi ga... svasta se dogadjalo... sta ces kad je djete takvo! hihihihi... jooooj... sjecam se jedne situacije,, moj razred je bio na nekoj ekskurziji, mislim da je to 4. ili 5. razred,, bili smo u tuheljskim toplicama... i moj najbolji frend iz osnovne, moj prvi susjed iz zgrade, miki,, bili smo u istoj sobi, i spavali smo... i on meni prica; probudio sam se u noci... sjeo na krevet, prekrizio noge i uhvatio pricu! sa nekim starijim covjekom,, jer sam mu se obracao sa vi, persirao mu... i da sam ga ispitivao milijun stvari, kako ovo, kako ono... ma da sam mljeo k'o mutav! =) i da sam onda sisao (opet, nisam sisao veslo, nego sam siŠao) sa kreveta i sa zamisljenim klikerima igrao protiv njega (a kod nas u selu, skoli je tada bilo popularno klikeranje!) i na kraju da sam se posvadjao,, psovao kao kreten,, i onda se mirno vratio u krevet, legao i nastavio spavati! ! ! ma kazem ti, decko skroz prolupao! a jebi ga... i opet ima onih koji me trpe! joooj... ljudi, gdje vam je pamet!? hihihihihihi... salim se... naravno.. i da,, imam jednog dobrog prijatelja na msn,, (dare, znam da se neces ljutiti!) koji je imao napisano nesto u smislu: "sutra nam je valentinovo, pa zalim one ljude koji sutra moraju raditi sve one gluposti, kupovati i biti dobri!" hmmm... moje misljenje, a znam da ce se sloziti mnogi samnom! mislim da je to samo ona "maska"... bas ono sto sam rekao malo prije,, namjerno zaboravljen dan, takve izjave, silis sebe da te ustvari boli kuki za ovaj dan,,, a ustvari... nije to bas tako... jer mislim da ne postoji osoba koja ne bi htjela nekoga svoga,, nekoga kome moze reci volim te... da se razumijemo,, svi vole odredjeni broj ljudi, ali sada mislim na ono volim te koje izgovaras sa pravim znacenjem, ono jako, istinito volim te,, muskarac zeni i obrnuto... mislim da svakome to treba,, da imas nekoga kome ces danas dati neki pokloncic, najobicniji znak paznje, zagrliti, poljubiti... nekoga svoga, na koga se mozes osloniti,, reci mu sve, nekoga uhvatiti za ruku,, nekoga tko ce ti zaspati na prsima, nekoga na koga pomislis kada se probudis... ma sve ono lijepo,,, ne govorim to samo za ovaj dan! nego mislim i opcenito,, da taj netko treba svakoj osobi,, zato,, ovaj dan moze biti i savrsen, a moze biti i savrseno sjeban,, da te baci na dno... samo je pitanje, tko je kakva osoba i kako ce to sve dozivjeti... zar ne? eto,, iz nicega, ja napisa malo poduzi post... vec 15 do 3,, ide ovo vrijeme! kada si u dobrom drustvu (sa kompom!)!! hehehehehehehe,,,, jebo te, pa mogao bih ja stvarno razmisliti o promjeni zanimanja! da se ostavio ovog nogometa! ((bem ti, i osmi prst na ruci mi je otisao u kurac!,, ostala su jos samo dva citava!)) i preci u novinarski ili publicisticki posao! pisati i izdavati knjige! mhmm... jel ima tko da mi bude sugar daddy?? da cujem!?!?! da me sponzorira? da mi kupi novi komp, sredi neku vikendicu na moru, da dobar honorar, da dosta vremena za razmisljanje i eto.. obecavam 2 bestselera u roku 3 godine! se tko javlja?? uzivajte ljudi... |
