...one last goodbye...
09.02.2008., subota
1000...
|
evo,, u iscekivanju 1000. posjetitelja da napisem nesto prigodno! sada je oko 19:15 kada sam krenuo pisati... da mi je znati tko ce biti... dajem nagradu... hihihihihi... eto,, od 6.1.2008. kada sam postavio taj counter do sada 9.2.2008. doslo je puno ljudi... sa kakvim namjerama, zeljam, numima,, to mogu samo zamisljati i razbijati glavu... ali, doslo vas je puno... ovaj blog, kao sto svi (nadam se da je barem vecina procitala sve postove!) znate, sam poceo pisati zbog one tragedije kada su poginula tri moja prijatelja, a od toga dva prijatelja koji su mi bili kao braca... zbog te tuge, nevoljnosti, bezizlazne sitacije, razocarenja, ma svega onoga losega, sam i poceo pisati ovo... kao sto sam i u nekom od prvih postova rekao,, cekaj,, sad cu ga citirati, samo da nadjem;;; "bio sam teski skeptik u vezi blogova i opcenito tih gluposti... jer cijeli svijet, svaki balavac pise blog.... ali izgleda sam i ja postao taj balavac iako imam dosta godina... nemam pojma sto pisati... stvarno ne znam... ali cu s vremenom (valjda) i to skuziti... ovo mi izgleda kao jedno mjesto gdje mogu reci sto hocu, napisati sto me muci... malo je pravih ljudi kojima sve mogu reci, a i ti koji postoje, nisu bas blizu... pa onda..." eto... bas zato sam ga i krenuo pisati... zbog nekog osjecaja da tu mogu svasta reci,, bez da me itko krivo pogleda, bez da se ja stidim, da mogu reci sve i zaplakati, a da me nitko ne vidi (ako nekome smeta, jebi ga, ne stidim se priznati da sam plakao svaki dan, a i da sada skoro svaki dan zaplacem zbog NJIH...),, bez da vidim na necijem licu da sam mu dosadan sa svojom pricom o tome,,, tada su bile rijetke osobe sa kojima sam mogao/htjeo pricati o tome... ustvari,, bila je jedna... moj marko,, najbolji prijatelj bio i ostao... ali, covjek je studirao u opatiji, pa ga bas i nije bilo,, a kada bi dosao,, onda bi sve rekli jedan drugom.... ali to je bilo rijetko.. covjek ima obaveze... i tu ga ne krivim nista... necu zaboraviti nikada,, u njegovom autu,, vozamo se kao onog ljeta prije odlaska na faks,, druga brzina, bez gasa, auto ide 12 km/h, a ja i on pricamo, zajebavamo se... obidjemo bosnjake 20 puta,, vozimo se tako po 3-4 sata,, bez da bude dosadno! i tako se vozimo, koji dan poslije nesrece,, i spominjemo NJIH, i jednostavno se pogledamo,, stanemo autom, na pola ceste, on ga ugasi,, zagrlimo se prejako,,, i zaplacemo... 10 minuta smo stojali na cesti,,, zagrljeni,, u suzama... brate,, zauvijek braca.. nema napustanja, nitko vise ne "odlazi"! nema vise!! NEDAM!! bio je tu buraz,, nije "bio tu",, bio je u osijeku,, ali njemu se nisam imao snage i hrabrosti povjeriti... reci mu sve to... ne pitaj zasto, jer ni ja sam jos ne znam... osobi kojoj cijeli zivot sve govorim, da mu takve stvari nisam mogao,, nemam pojma... svakim danom se kajem zbog toga... a da ne bi pomislila da sam zaboravio... naravno da nisam.. preko ovoga bloga sam upoznao jednu osobu,, koja mi je doslovno spasila zivot,, nekoliko puta... to je djevojka Anđela, cura iz djakova... upoznali se preko bloga, a nastavili svaki dan dopisivati preko msn i sms... djevojka koja me podigla iz blata,, koja mi je jednostavno svojom snagom i voljom vratila nadu u zivot... i sama zna koliko je toga napravila za mene,, nazalost, jos ju nikada nisam upoznao "uzivo", ali znam da ce se to promijeniti... sigurno... malo mi je krivo, zbog toga sto se sada dogadja puno stvari u mom zivotu, puno lijepih stvari,, pa sam ju malo "zaboravio"... nije mi krivo sto mi se dogadjaju dobre stvari, nego sto sam ju malo "zaboravio"!! da ne bi bilo zabune!! hehehe... i eto,, kada su se stvari malo "smirile", kada sam nasao neki smisao, malo se i digao iz svega,, kako moj buraz kaze,, prestao sam mraciti... malo sam i dozvolio nekim drugim stvarima da me okupiraju, a ne samo misli na NJIH,,, eto, u medju vremenu je i dosao taj 1000. posjetitelj... da,,, ovo je trebalo negdje gore pisati,, ali jbg, sada sam se sjetio... blog sam poceo pisati zbog toga sto sam mislio (valjda znamo) da ga nece citati nitko odavde... zupanja, bosnjaci....... jer sam u njemu htjeo reci sve,, ali doslovno sve sto osjecam i nisam htjeo ispasti neki cmizdravac, bas zbog toga sto sam otvoreno pisao o svojim osjecajim i tuzi (k, g, h ispred i, prelaze u c, z, s! jesam li dobro rekao? sibilarizacija? gimnazijalci?) i svemu tome... ali eto,,, dogodilo se bas obratno,, da je jaaako puno ljudi bas iz onih mjesta za koje nisam htjeo, saznalo i pocelo citati ovaj moj blogic... ali,, nije lose,, ne zalim se... jer znam da svi, ali SVI imaju onih svojih "tajni", briga, tuga, razmisljanja, koje zele podjeliti sa nekim, a ne mogu, nemaju hrabrosti ili cega vec.... pa tako i ja!! maLio bloger!! eto,, malo mog "pametovanja"... za ovu obljetnicu,, pa do sljedeceg 1000. posjetitelja,, treba nastaviti... pa sto bude, bit ce... kako netko kaze,, bit ce, bit ce... =) i da,, hvala svima sto ste svakim danom ovdje na blogu... uzivajte.. |
