...one last goodbye...
21.02.2008., četvrtak
.....
hmmm.... slusajuci jednu pjesmu,, bas mi dosla neka inspiracija... jedna prica... jedan stan... ono,, sve normalno... imas dva tv-a u kuci... jebo te,, pa to je mjerilo svega,, imas dva tv-a u kuci... zivis neki normalan zivot.. znas ono... srednja skola... imas ekipu svoju... ide se u tu skolu, samo zbog zajebancije... a tamo,, dobri ljudi, naravno oni sa kojima si ti dobar... jer ipak je ta srednja zajebana stvar,... ili ces biti,, ono,, THE,, ili ces biti uz nekoga tko je THE, ili si shupak! a sami taj tvoj status u jebenoj srednjoj ti odredjuje zivot... ti dani,, ostaju ti urezani za uvijek... malo serem... ali stvarno kada razmislis... ajde da ne smaram i svoju glavu, a i tvoju... nego... sjecas se onog dana!? a jesi me pitao savrseno pitanje! kojeg dana?? ma da... nisi ti bio tada jos samnom... slusaj... petak,, zadnji dan skole,, mislim tog tjedna.. heh... jutarnja smijena... ustajem ja... ne mogu se sjetiti vremena,, proslo je previse.. ustajem ja.. i kako sam ustao... tako me uhvati umor... ma prejebeno.. stvarno,, kao da sam cijeli dan radio kao najveca mazga... ma reko,, hajd,, to je zato sto sam ostao malo duze sinoc,, znas da na satelitu ima svega poslje ponoci! ihihihi... ma znam.. kako ne bih znao... gledali smo zajedno puno puta! dobro, hajde perverznjaku, jos da nas netko cuje, mislit ce svasta! nego slusaj! i ustanem ja nekako,,, i ono standardno.. jebo te.. bio sam kao robot u tim godinama,, uvijek se sve znalo sto radis... u koje vrijeme... a dobro... jelo,, sredio se u kupatilu... uzeo knjige spremati... i onako usranim korakom... na stanicu i ide bus... a joooj,, znas kako je u tom jebenom busu... kao da voze vrecu krompira! ma znam,, kako ne bih znao,, pa tada sam najcesce i bio pored tebe! a da,, imas pravo.. a dobro.,,, i dosli mi u skolu,, i ajd prije prvog sata i cijeli prvi sat, svi jos "spavaju"... i tako krenulo,, zagrijavanje... svakim satom svi sve bolji,, zajebancija... ma super sve... i tamo negdje oko 11 sati,, zove mene onaj lik iz osijeka... onaj? e da prijatelju,, bas onaj... i ja se nisam mogao javiti,,, bio mi sat.. nego trazio ja da idem pisat... i izlazim ja van.. odem brzo u wc i nazovem ja njega... ma jebo te,, drhtim! javlja se on meni... i prve njegove rijeci... slusaj malisa! imas danas do 22 sata,, da si se nacrtao ovdje kod mene i da mi das onu moju lovu.. predugo sam te cekao... i majku jebo,, spusti slusalicu... a ja ostao skamenjen.. u glavi milijun stvari... sta sada? kako sada? kako otici u osijek,, sto reci starcima? kako nabaviti pare? imam njegovu "robu", ali nemam pare,, a on to hoce... jebo te... previse stvari.. vratim se ja nazad u razred.. i tamo do 12:30 kao panj na mjestu sjedio... razmisljao,, muka je to prijatelju... znas i sam... ma znam... zbog takvih situacija ja i dodjem! i sada kraj nastave,, ja bih trebao kuci,, a ne smijem, ne mogu,, jos nista nisam smislio... odem ja negdje u kurac,, malo prosetati.. smiriti se... znas i sam sto smo prosli,, koliko tucnjava, koliko razbijenih zuba, arkada, usana, koliko puta pisali krv, imali natucena rebra, ma sve... ali sada sam se bojao... znam da sam picka, ali bojao sam se... treba njemu doci na oci.. a kasnim,, dosta.. i ajd,, idem ja,, necu reci nista starcima... javit cu se ja njima kasnije, kada vec budem tamo,, onda ce mi ne mogu zabraniti da idem! hehehe... i odem ja stopirati... i stopiram.. nece nitko da stane,, vide,, klinac sa skolskom torbom,, sam kao da je pokisao,, a opet nitko da stane... i ajd,, nadje se neki djed, nije djed,, ali stariji covjek,, stane mi i skroz do osijeka... ma joooj,,, prica on meni.. udavi! doslovno udavi! a ja nista,, kao da je samo moj les tamo... i dodjemo mi nakon 2 sata jahanja tamo u osijek... zahvalim se ja njemu,, on se meni zahvaljuje sto sam mu bio drustvo,, ma dobro,, uzajamna korist! heh... iii... dosao ja sada u osijek,, a sta napraviti sada?? nekih 5-6 sati... ja "klinjo" u osijeku,, ne znam grad,, ne smijem nazvati buraza,, ne zna on za moje poslove... bem ti,, al sam bio konj! a znam da bi me on izvadio iz svega toga! bem ti,, samo da sam imao muda kao za ostale stvari... ali prijatelju,, razumi me.. nije to lako.. u takvim stvarima,, kada ne vaze sake, pogled, "ime i reputacija".. onda je malo teze,, ma sta malo? puuno!! ali jebi ga... nadobudni mali srednjoskolac,, pun inata... sta ce meni bilo tko?! i odem ja,, gluvarim kao kreten po gradu.. noge me ubijaju,, jednostavno lunjam,,, nemam nista drugo.. ajd,, kad su se meni malo smirili utisci,, bem ti... kao da sam dosao na ekskurziju... opet mene uhvati briga,, sta sa lovom! sad, dileme,... da li pokusati jos malo prodati ovoga sto imam,, ili pokusati njemu vratiti... ma joooj... usrana situacija... ajd, reko.. idem ja to pokusati nekome uvaliti,, nekim klincima za vecu paru,, samo da imam sto vise para,, znam da ne mogu skupiti sve! i tako ja po parkovima,, ma nema nikoga... a kamoli da bi netko htjeo kupiti nesto od mene... a opet razmisljam,, ako dodje murija,, ili ako su preruseni u civile,, ma najebo sam kao niko... ali sta cu.. moram pokusati.. i dodjem ja u onaj park,, kod dvorane... i vidim ja neku grupicu... mislim u sebi,, evo mi prilika,, mora da netko hoce malo... i dodjem.. i slusam ja njih,, kad me jedan pozove "kod njih"... prica,, zajebancija.. pitam ja njih,, hoce li netko malo... kad kaze jedan,, hajde izvadi pa cemo vidjeti... a ja,, "iskusan" kazem njemu,, nema sanse,, pokazi lovu da imas, pa cemo pricati... ali jebi ga,, nisam bas iskusan bio,,, prvo nikada ne bih inace dosao u vece drustvo... a jos kada sam se zajebo i dosao im,, onda im se kurcio.. htjeo pokazati neki autoritet... mhmm... kada su ljudi stali zvekati po meni... e da,, sjecam se toga.. bio sam uz tebe,, samo nisam bas mogao puno.. a da budem i iskren, nisam ni smio... da,, pricali smo o toj situaciji,, ali kako su ljudi mlatili,, nisu pitali gdje boli,, samo krkaj... naravno! odose pare,, a i ta roba,, sreca ostavise mi mobitel kad je kanta, a i lanac i kriz... tako da sam bio u gaaadnom kurcu... stvarno gadnom... lezim onako premlacen... dobro,, moram ih pohvaliti,, nisu puno krkali u glavu! vise su po tijelu! trava onako prohladna,, bez icega,, sa jos vecim strahom.. a sta cu... ustaj na noge,, odgego se nekako do neke klupe,, sjedi tamo... i cekaj... a sati polaaako... nikako da prodju... ljud prolaze,, a ja se sve nesto namjestam... boli sve, sunce ti.. ne mozes sjediti... pada polako mracak,, a ja i dalje na toj klupici... ima jos uvijek ucrtano nase ime u toj klupi.. morat cemo otici, vidjeti to.. ma moze prijatelju, dogovorit cemo se.. sjedim ja na toj klupi... i razmisljam.. kao imas cime! hehehe! ajde ne seri, pusti me da pricam,, kada si ti pizdo dolazio samo povremeno, kada je vec bilo kasno! i da,, razmisljam ja.. u picki materinoj sam ja,, nisam se javio starcima, sada i da hocu nesmijem... gladan,, premlacen,, boli svaka kost u tijelu, ali doslovno! a sve se to jos nekako predje,, ali nemam ni pare, a ni ostatak robe! jel mozes zamisliti tu situaciju? ma jebo te... ne znam kako nisam prolupao u tom trenutku... i kako duze razmisljam,, sve me vise boli kuki za sve to... a sto cu?!? mogu samo sjest i plakat,, a to nisam bas htjeo.. nista,, sacekati,, vidjeti sto ce biti i nema druge, trece... i sjedim ja tako na toj klupi,, bem joj sve,, kako je bila tvrda! i danas me boli guzica od nje! hihihi... kada zvoni mobitel... ali cekaj! mene starci nisu nazvali niti jedan puta!! sto su oni mislili? gdje su bili?? nemam ja to pojma... ne razumijem to,, morat cu ih jednom pitati... i da,, da se vratim... zvoni mi mobitel,, ja se javljam,, kazem da! kad cujem: bolje da te pregazio vlak, pa nisi zato ovdje, nego da te ja sada vidim... kazem ja njemu da sam tu u parku, ali da ne mogu doci do njega,, da sam dozivio to sto sam dozivio... sve ja ispricam.. a on na to sve: nemoj da bi se mrdnio! kad evo za 5-10 minuta stize auto, iz njega izlaze 2 covjeka,, normalni ljudi.. dolaze do mene,, hvataju me ispod ruku i u auto.. a njezni bili,, skuzili su da sam u banani.. gadnoj.. i vozimo se mi u autu,, mrtva tisina,, ma vozi on polako, sve normalno, nema divljanja.. i vidim ja,, mi sve dalje od zgrada i svega toga... skrecemo po nekim ulicicama,, i dolazimo do jedne sljepe ulice,, na cijem je kraju neka stara radionica,, malo veca od obicne kuce, ali staro,, unisteno,, bez pola krova,, bez stakala... opet oni mene otpratise iz auta,, udjemo mi unutra.. a tamo,, gospodin THE on... ja jedva stojim.. a muk kao u grobnici.. hmmm... jebem ti,, zamisljao sam ju u tim trenutcima.. da... ma tisina,, nitko nista ne govori,, a svi gledaju u mene... jebo te,, kao da si dosao sa mjeseca,, i sada svi cekaju da im nesto kazes ili das... a ja nemam pojma sto reci.. gledam po toj kuci,, tu nema zidova,, sve poruseno,, eto,, jedino ta soba u kojoj smo stojali je bila bez velikog sranja na podu,, ostalo je sve bilo prekriveno ciglama, smecem i ostalim glupostima... noc vedra i prohladna.. ako mi se nesto urezalo u sjecanje,, to je bio onaj nazovi grafit, onako smijesno napisan: "droga je tamna strana zivota".. mamu joj jebem sto nam je napravila... i ajd,, krenem ja pricati... polako... sta je sve bilo,, kako je bilo.. i eto... a dok sam pricao,, on se primicao meni... i stane na nekih pola metra... i kada sam ja stao... onako gleda u mene... i napravi mi nesto sto ce mi se zauvijek vracati u glavu... pljune mi u lice... u zivotu sam dobio batina i previse,, bio ponizen na mnogo nacina,, radio svakakve stvari.. ali nikada nisam bio tako ponizen kao u tom trenutku.. znam to prijatelju,, znam to sve, jer sam ja tada dosao pored tebe.. stvarno u tom trenutku ne znam sto sam mislio.. znam da si ti dosao, da mi se krv zagrijala,, ali opet,, razmisljao sam sto napraviti.. ako nesto ti i ja pokusamo, najebat cemo gadno, a opet, ako nista ni ne napravimo, opet cemo najebat.. ON je samo rekao onako,, hmm.. mozda si i primjetio da ja to cesto kazem.. ma jesam.. kako da ne primjetim, kada smo kao jedno! da,, taj izdah.. hmm... i samo se okrenuo i izasao... i za njim jedan covjek.. ostala su samo 3 covjeka i ti i ja... ali prijatelju,, znas nas dvojicu,, puuno smo vec imali takvih situacija! jesmo prijatelju,, ali nikada da sam ja ovako sjeban,, znam tebe.. ti si me vodio kroz zivot, uvijek bio uz mene,, u takvim situacijama... ali pitanje je koliko sam te ja tada trebao,, u tom trenutku mislim,, jer i sam nisam znao da li hocu ista,, ili da se samo prepustim... i dobro,, dosao si ti.. dao mi malo zelje i snage... i krenuli su nijh trojica na mene,, mislim nas... sjecam se da sam maznio prvog tipa,, onog kepeca, sa jako malo kose, velikim zaliscima, i onim jebenim malim ocima,, kako sam ja njega vidio pod ulicnim svijetlom dalje od te kuce... znam da sam ga, mislim, da smo ga udarili u glavu i da je pao,,, a onda su nas ova dvojica satrla... pokusao sam nesto napraviti,, udariti i nekoga drugog,, ali.. gledajuci u jednog,, sijevnu saka sa druge strane i tu je bio kraj,,, pao sam dole,, pokrio glavu i samo "brojao" svaki udarac u ledja, po nogama,, po glavi preko ruku,, u stomak... znas da ja tu nisam imao sta vise traziti, pa sam ja jednostavno otisao! ma znam prijatelju,, pomogao si mi... da slozim onog lika... samo,, ja i dan danas ne znam sto je sa onim likom... sto sam ga slozio... jer dok sam lezao onako "izmasiran", cuo sam jednog od njih dvojice kako zove ovog drugog i govori mu da mu dodje pomoci ovoga prenjeti do auta,, i da je rekao da ovaj na nista ne reagira.. prijatelju,, ja se samo nadam da je taj lik dobro,, jer.... nakon udarca lezati na podu 10 minuta i ne pomaknuti se, a poslije kada te drugi diraju, pokusavaju probuditi ti ne reagiras niti dajes i najmanji znak... ne znam prijatelju... valjda.... ali da,, ti kada si otisao,, nakon sto su me oni sjebali... odnjeli njega,, jedan se vratio... izvadio iz dzepa spricu,, pogledao u mene,,, nasmjesio se i rekao: ovo ti on poklanja, da vidis sto si mu ukrao! i zabio ju u moju nogu... da... bem ti... ti si otisao,, a ostao sam ja sam... prebijen, dobro izmucen i sa tim u venama,, a polako se penjalo do mozga,, pa nazad... sada ti zamisli,, sam, slomljen, uslagiran, prvi puta u zivotu, na hladnom... gledam oko sebe,, sve se polako vrti... zidovi sve blizi,, zvijezde sve nize.. da... gledas sto napraviti,, padaju ti preglupe stvari na pamet... e moj prijatelju,, probudi se,, odi uzicaj para tako slomljen,, kupi si pola kile kruha,, evo sjecam ga se.. jos uvijek topao... malo se sredi,, a onda razmisli kako kuci.. i ajd, kada sam malo dosao sebi... polako do neke vece ceste i lagano stopiranje... jebo te, one kamiondzije,, su stvarno dobri ljudi.. jer,, niti jedan auto mi nije htjeo stati.. ja sam prljav,, sgrcen kao da me pregazio vlak... ali covjek sa kamionom staje i vozi me preko jednog dijela puta,, a odatle ponovo stopiram i opet mi staje neki drugi vozac kamiona... laganje starcima da sam bio kod prijatelja u osijeku... da smo dobili batina... da je sada sve uredu,, samo da mi treba malo da se odmorim... i naravno, njihovo drobljenje o svemu,,, a ja sjedim na fotelji i vrtim 100 filmova po glavi... a jedan "film" me gadno pucao.. ono sto mi je bilo u veni... i sto me natjeralo na opet iste stvari... ali prijatelju,, to cu ti pricati kasnije... sada i sam vidis da sam u kurcu... da,, nakon svega lijepog,, nakon povratka sa tog crnog dna,, opet ti mene posjetis,, zato sto... ma ne znam ni ja prijatelju,, ne znam ni ja zbog cega... ali cemo valjda zajedno shvatiti... sto kazes? evo sada sjedimo u ovoj sobi,, opet zajedno,, opet mrak,, samo sto sada bole neke druge rane! samo da nas netko cuje, rekao bi da ja nisam normalan... ipak.. pricam sa nekim tko je samo jedan moj osjecaj koji me vodio kroz zivot i koga su neki uspjeli obuzdati... jebo te,, pa ti ne postojis! ali ipak! tko bi rekao da BIJES moze biti tako dobar prijatelj i biti uz tebe uvijek kada ga trebas i biti tvoj cijeli svijet... |
