...one last goodbye...
18.02.2008., ponedjeljak
mhmm....
evo sjedim danas za kompom,,, mala pauza od hebenog ucenja... i onako,, slucajno gledam svoje slike,, jedan veliki file,, sa svim mojim slikama... od svakodnevnih "sranja", zajebancije, doceki nove godine ((pa i onaj zadnji docek sa tomom)), moja obitelj, prijatelji, i od svih slika,,, ovu sto vidis, mi je zapala za oko... nema nikakvu vezu samnom... nitko moj na njoj, nikakva veza,, jedna slika koja je nastala onako,, cisto iz trenutka inspiracije,,, ja na moru,, povratak sa plaze,, slucajno fotic samnom ((inace samo ja i rucnik!)) i kako sam imao dug put do stana,, prolazio sam pored ove plaze.. i eto... onako slucajno pogledam prema suncu... savrsen prizor... zalazak,, sunce jako nisko.. u prvom planu, najblize meni,, dvoje starijih ljudi... jedno pored drugog,, uzivaju... zagrljeni.. savrsen trenutak... i sada malo razmislis,, dvoje ljudi... odredjeni za cijeli zivot.. i u tom jednom trenutku,, zaustavljeni tako skladni,, bliski,, svi problemi, sve patnje,, zaustavljene u tom trenutku... sve iza njih... uzitak,, toplo sunce... u glavi,, savrsene misli.. i ona i on misle sto su sve prosli,, kako je zivot zajebana stvar,, sa puno padova i uspijeha,, a oni razmisljaju,, kako su sretni sto su obadvoje tu,, zajedno... u tom trenutku... pogled prema suncu i moru,,, a ispred njih jedna mala "barka",,, covjek sam u njoj... vraca se iz cjelodnevnog ribarenja... sada pokusaj zamisliti njegove misli... ja to cesto pokusavam na slikama... vraca se iz ribarenja... umoran... ruke osusene,, ispucale i ranjive od mreze,, izvlacenja mreze.. usne suhe,, lice naborano od umora,, boli... a on razmislja,, slab ulov danas,, a moram se vratiti kuci,, svojoj zeni,, djeci,, koji me iscekuju,, cekaju ovo moje malo jada sto nosim... ali opet,, pa ja sam sretan covjek,, imam nekoga kome se mogu vratiti... imam nekoga tko ce me voljeti bez obzira na to sto nosim, voljet ce me zato sto se vratim kuci,, da... moja djeca,, znati ce cijeniti jednoga dana sve ove moje napore... sve ovo sto cinim,, samo za njih... ma ja sam presretan... ((pusti suzu,, onako preko izmorenog lica sve do ispucalih usana, na kojima se ipak nalazi zadovoljni smijesak))... priblizava se uvali gdje ce pristati,, a srce mu tuce od srece.. samo zato sto ce vidjeti svoje,, zaboraviti na sve probleme,, doci, zagrliti zenu i djecu,, onako jaako,, snazno,, "bez ikakvog razloga" pomislit ce i zena i djeca... ali sa veeelikim razlogom... bem ti,, evo vidim ga... mala kucica,, normalna,, uredjena onako skromno,, on dolazi... probaj zazmiriti i zamisliti to!! ajde molim te... a sunce se spusta,, pada noc... a sutra dan,, novi dan... novo razmisljanje.. novi covjek u ribi,, novih dvoje starijih zaljubljenih ljudi na toj klupi,, novi valovi koji govore,, pricaju neke stvari sto su culi daleko... i sve tako... iz dana u dan ((. . . . )) stalno nove stvari,, stari i novi "glumci"... samo svi ti glumci imaju svoju pricu,, svatko drugaciju... neki manje bolnu, neki vise... ali sa sigurnoscu znam da svi imaju bolnu pricu... samo je pitanje,, kako se iz toga maknuti.. nastaviti,, naci nesto//nekoga sto//tko ce te provesti prema nekom miru... onom nasem miru... kako bi bilo fino da se svaki ovakav trenutak moze zaustaviti i u njemu uzivati... zivjeti taj savrseni trenutak... ostaviti sve iza sebe,, zaboraviti... mmmmmmm... =) |
