...one last goodbye...
07.02.2008., četvrtak
hmmm...
|
evo, ponukan necijom "kritikom".... iako vec nekoliko dana razmisljam sto bih mogao napisati... stvarno nemam pojma sto... ovih dana nisam imao bas nikakvih "gluposti" tj. stvari o kojim mogu pisati... da se razumijemo,, predobro mi je pa onda nemam sto pisati... jer, prva stvar koju pogledas kada otvoris moj blog, je ova BOJA,, sve crno... a i 98% bloga je u tom smislu i napisano... pa onda bas i nisam navikao da pisem o lijepim stvarima,, kojih ovih dana ima jaaako puno.. =) ali evo, sada sam u osjieku,, u stanu sam... lezim na krevetu i tipkam... onako, fino hladno, spustene rolete, mracak... neka dobra muzika svira... (ljudi, Pearl Jam je zakon! vjerujte mi i poslusajte nesto od njih,, preporucujem album "Ten"...) =) i da se vratim,, evo lezim sam u stanu i razmisljam,, pa jebo te,, kako je svim tim ljudima koji zive sami... mislim na jednu osobu,, sam u stanu... ajde dobro, zivim i ja sam u stanu,, ali meni su starci u istoj zgradi,, to je malo mjesto, sta ja znam,, svi su tu blizu... ali kako je nekome zivjeti sam u osijeku, zagrebu,, a da ne govorim ove svjetske gradove! to je vec tragedija... zamisli jutro, budjenje sam.... u hladan stan... bez igdje ikoga da sa njim popricas,, ajde dorucak sam,,, ides na posao,, sam... zavrsis sa tim... dodjes kuci... onako, vjerojatno, razjeban... opet sam.. evo noc,, krevet... ajd opet sutra dan sve isto... eto govorim na primjeru nekog starijeg, ne mislim na studente i to... to je "lagano"... o cemu takav jedan covjek razmislja,, kako se on ponasa kada je sam u ta svoja cetiri zida?? nesto sto me fascinira... evo gledajuci sebe,,, pa ja ne znam sto bih da moram tako zivjeti 2 dana.. hajde, nisam ni ja bas neki lik koji je svaki dan vani i takve stvari,, ali opet... eto, predobra cura koja me i digla da ovako razmisljam da sam zadovoljan,, tu je nekoliko prijatelja u bosnjacima, svaki dan trening, tamo 15 prijatelja (od vise igraca) sa kojima u svakom trenutku mogu pricati bez ikakvih problema i uvijek sa zajednickom temom... roditelji blizu,, kada nismo posvadjani (hehehehehehe...)... i eto,,, uvijek se nadje nesto... a kako bez toga svega?? ne znam,, smatram ljude savrseno drustvenim ljudima... savrsene, zbog samog ovog naseg postojanja,, savrsene zato sto postojimo da osjecamo, da radimo, da stvaramo sve ovo sto imamo i da se koristimo time, savrsene zato sto imamo svoju svijest i razmisljanje... a drustvene, zato sto smatram da covjek moze biti tako "savrsen" samo u suzivotu sa nekim,, sa drustvom, curom, zenom, muzem... uglavnom, znas na sto mislim... i kako onda covjek moze bez toga biti?? vjerojatno se zbog nedostatka toga i dogadjaju sva ova sranja sto se dogadjaju,,, da ljudi jednostavno popizde i naprave prevelikih sranja... jer svaki dan mozemo cuti, ovaj napravio ovo, onaj ono, ovaj se ubio, ovaj ubio roditelje, ovaj poubijao 15 ljudi u restoranu, ovaj ubio 25 kolega u skoli ((najbolji dokumentarni film u zivotu koji sam pogledao,, o jednom decku koji je poubijao svoje kolege u skoli, u americi,, njegova razmisljanja, njegov um, snimke, planovi... bolesno!!)) zato i dolazi do svega toga,, zato je to sve ovako "nategnuto" (kako moj stari kaze, kao u tvornici tregera! hihihihi...) ne znam.... ostao sam bez dva prijatelja (mozda sam nekome naporan, ali to je nesto sto mi je odredilo zivot, pa cu to zauvijek spominjati..), dosta stvari se od toga dogodilo,, i sam sam bio blizu svega onoga kako sam gore naveo... ali kada te netko barem malo "uhvati za ruku" i pokaze ti neki drugi put,, iako ti ponekad ne osjecas tu ruku,, to je nesto sto covjeku treba... i onako za kraj,, ne znam koliko ja mogu na ista ili ikoga utjecati... ali eto... ljudi,, sredite neke stvari u svom zivotu,, oprostite neke stvari, predjite preko ponosa, inata,, okrenite se nekim stvarima vise,, ma jednostavno.. drustvo, prijatelj, prijateljica, ekipa,, to je nesto (trazim rijec da zamjenim "presveto"!).. to je NESTO... jbg,,, uzivaj... |
