LOTOS
30.06.2005., četvrtak
Una...
|
Una Oni koji neumiju da vole, neka na Unu dodju- i zavoljece Oni koji neumiju da pjevaju, neka na Unu dodju- i propjevace Oni koji ne zbore-prozborice kraj Une Oni koji ne cuju-procuce kraj Une Oni koji nevide-progledace kraj Une ! Camil Sijaric  CVIJECE Koliko cvjetova njeznih u sumi svakog ljeta; ne znamo imena cvijecu, a ono za nas cvijeta. Crveno, zlatno,plavo, mirise usred trava; kad mjesec ugasi nebo, latice sklopi spava. Ujutro oprano rosom, otvara trepavice i cjelog dana gleda sta rade bube, ptice. I nasmijano ceka da dodje neko znan, da prodje djecak-putnik sa toplim:dobar dan. Samo je ponekad tuzno, sred najljepseg ljeta, jer neznamo mu ime, a ono za nas cvijeta...NASIHA KAPIDZIC HADZIC JESEN Prosla je bura, stisale se strasti, I ljubav s njima sve se blizi kraju; Drukcije sada tvoje oci sjaju- U njima nema ni sile ni vlasti. Ja cujem: nasa srca biju tise, Tvoj stisak ruke nije onaj pravi; Hladan, bez duse, bez vatre i krvi, Ko da mi zbori: nema ljeta vise. Za drustvo nekada ne bjese nam stalo, O sebi samo govorismo dugo; No danas, draga, sve je, drugo; Sada smo mudri i zborimo malo... Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada. U srcu nasem ni jednog slavuja; Tu hladan vjetar svele ruze ljulja, I mrtvo lisce po humkama pada... Aleksa Santic  LJUBAV Ljubav nas zadesi kao kisa, Odjednom, Iznenada. Otvoris oci, ljubav se stisa- a kisa jos uvjek pada... Enes Kisevic MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina, prvi put sam sisao do grada iz mog sela, tihog i dalekog, kad susretoh tebe iznenada. Eh, djecacke uspomene glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila il nisi, zbunjenoga seoskoga djaka, svjetlokosog i ociju plavih, u oklopu novih opanaka, kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe! Naisla si kao lak oblacak, tvoj me pogled za tren obeznani, zaboravih ime i ocinstvo, kako mi se zovu ukucani. Iznevjerih poput sablje tupe. Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, uspomena na te ne ocvala, modra Una u proljetnje noci, tvoje mi je ime saputala. Lebdjela si ispred djacke klupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Brzo minu nase djakovanje, lagan leptir sa krilima zlatnim, ipak tebe u srcu sacuvah kroz sve bure u danima ratnim. Ta sjecanja mogul da se kupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Sad je kasno vec mi kosa sjedi, gledam Unu, cuti kao nijema, zalud lutam ulicama znanim, sve je pusto, tebe vise nema. Ej, godine, nemjerljive, skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! Branko Copic NE VJERUJ... Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kazu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stablu urezujem ime- Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi, I prelije srmom vrh modrijeh krsa, Tamo gdje u grmu proljece leprsa, I gdje slatko spava nas jorgovan plavi, Dodji, cekacu te! U casima tijem, Kad na grudi moje priljubis se cvrsce, Osjetis li, draga, da mi tijelo drsce, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i nepitaj vise! Jer istinska ljubav za rijec nezna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove pise! Aleksa Santic BUDI SUNCE POEZIJE Budi vjecan valcer vir...Vrtlog vjetra nek te vije Budi glazba dubok mir...Budi sunce poezije Budi sve sto ja nemogu...Sto mi drugi zgazi,uze Vrati u ljubav vjeru Bogu...Vrati vatri iskru suze Budi takva kakva jesi...Nemjenjaj se za sva blaga Uvjek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga Ma koliko bila zena...Uvjek vise tajna budi Budi sutnja al iskrena...nek te vjecno slute ljudi I daj dusi svojoj strepnju...Neka cezne,ljubi,pati Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati Budi suza na dnu mora...Sto je osmjeh oka krije Budi zubor sa izvora...Budi sunce poezije Enes Kisevic NOC CEZNJE Duboka muzika o veceri i noci U mrke tonove nad gradom se sliva I s nje se miris kamelija toci- Daleka ceznja u mom srcu sniva. Vise valova uspavane rijeke U plavu prazninu ginu sjene meke; Tamnjanski dim sa zrtvenika Tuge... I noc sanjiva, poput lijepe zene, S ljubavnog bola sto place i vene Promice tiho kroz baste i luge... Ah noc je ovo moje ceznje duge! Musa Cazim Catic U SVJETLOSTI Vec ocajan i lisen moci, Ja nisam ocekivao spas. Tada, u cemernoj samoci, Tvoj njezni zacuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na zivot nov. I ti mi svoju ruku pruzi, I ljubav nas u jedno zdruzi. Kako je bila duga noc U kojoj, draga, tebe snivah! Vec mislio sam: neces doc. I reko nah ti je ziva U tvojoj zelji, tvome snu, Al odista je nema tu. Zemaljskim stazama nekroci Ta, cije divne cekas oci. A gledaj: nebo sija plavlje Otkad ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svijetlo, zdravlje Ugusise u srcu krik. Ocima tvojim obasjani Proticu sada moji dani. Raskosan rujan, vedar, zut. Otvara jesen za nas put. Podjimo zagrljeni, draga, U ovaj zacarani svijet: U ljubavi je cudna snaga, Sto korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreca svuda zri, Jer sobom nosimo je mi. Dobrisa Cesaric GDJE SE LJUBI I NIKAD NE STARI pijemo viski s ledom i kavu s okusom tebe i meni se tako pricini odjednom kako me tvoje koljeno dodiruje i to mi je dovoljan razlog da zaboravim knjige iz kojih sam dosta naucio dvije fotelje nama su u tom trenutku kao dva svemirska broda i letimo daleko iza nas ostaje jutro ostaje rijeka i ova soba nas dvoje mijenjamo doba i mijenjamo sve obicne stvari odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad ne stari sad smo ljubavno sretni svoj svemir imamo i imamo sve pijemo viski pristaje nam i lijepo nam je njezne su ti usne tako njezne kad me poljube ti znas tako lijepo zatvoriti oci i otkrila si tajnu zatvorenoga pogleda zoves me da dodjem pa tvoja hrabrost nema granica puna si ljubavi njezna si dok pijemo viski pusimo i prebiramo po proslosti gramafon svira u nedogled i to je divno nas dvoje smo prvi ako nisi znala prvi smo u dusu sagledali i zaplakali od srca od cvijeta si njeznija od trave meksa i tesko nam je nebo oblacno drzati na obrazima pijemo viski s ledom i kavu s okusom tebe dosta nam je svega sto nije kao ovo da nam je zauvijek tako od ljepote bi mozda umrli kao zvijezde Zeljko Krznaric |
29.06.2005., srijeda
U suton
U suton, kada prve zvijezdei prve gradske lampe sinu, kad ljubavnik o dragoj sanja, a pijanica o svom vinu- Ja tiho hodam pored kuca u kojima se svijetla pale; sva zla, i nevolje, i sumnje, najednom budu posve male. I smijesim se u meki suton, od zapaljenih zvijezda svecan, i osjetim dubinu svega, i da je zivot vjecan-vjecan.(Dobrisa Cesaric 1902-1980) Balada iz predgradja ...I lije na uglu petrolejska lampa Svijetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. I uvjek ista sirotinja udje U njezinu svijetlost iz mraka, I s licem na kojem su obicne brige, Predju je u par koraka. A jedne veceri nekoga nema, A moro bi poc; I lampa gori, I gori u magli, I vec je noc. I nema ga sutra, ni preksutra ne, I vele da bolestan lezi, I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je vec, I snjezi... A prolaze kao i do sada ljudi, I maj vec mirise- A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vise... I lije na uglu petrolejska lampa Svijetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. Cesaric Dobrisa  Ma kako uzdiglo se srce Ma kako uzdiglo se srce Klonuti mora, mora pasti. Sudbino, prije no mi klone O daj mu jos jednom cvasti ! Jos jednom ga opij i digni Milinom jedne mlade zene, Jos jedne zaljubljene oci Za ove oci zanesene. Kad vec se mora u tom srcu Ugasit mladost, a za vazda, Sa svojim blagom, slicno skrcu Nek ne umre, vec nek razda ! Jos nekoliko jasnih dana Da cijelog sebe u njih zgusnem, I grleci se, ljubeci se Ostatak mladosti da usnem. Cesaric POLUDJELA PTICA - A Bird Gone Grazy Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno da se u njemu grije Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nizu, u bolju sudbinu. Ne mari za to poludjela ptica Pjeva o vjetru sto je svu golica A kad je umor bude jednom srvo, Nece za odmor nac nijedno drvo. CESARIC |
28.06.2005., utorak
Kap srece...
 Neznam da li vjetar cuje, tisinu paraju dodiri, obrazi su rumeni... Ja igram u ritmu talasa, dok zelja mi oci zatvara, usne otvaram za tebe! Zemlja nas je zagrlila, na mojoj kozi mjesec sija, krisom nas posmatra... Ja igram u ritmu talasa, dok zelja mi oci zatvara, usne otvaram za tebe... U meni vise nema mijesta, nizasta drugo, osim za tebe "D....." Vrijeme neka stane, nek tako ostane! U meni vise nema mijesta, nema mijesta...[B] ... Dodirni me, zagrli me, poljubi me, osjeti me, daj jos da traje, daj da oci sjaje, daj da usne ljube, daj da dah ne gube... Nek do vraga ide, casovnik i vrijeme, telefon sto zvoni, i tvoje dileme Nek muzika traje, dok letimo kroz snove, ma pusti principe, i mamu sto te zove... Jer nikad vise, neces biti ovo, sto igramo sada, a sto bi htijela ponovo... Dok skupljas stvari, oblacis odijelo...ja osijecam da je kasno, jer nije ti se htijelo... Nek dovraga ide, casovnik i vrijeme... ***** Stisat cu krv... Pokusat cu stisati krv i voljeti te toplo i tiho kao sto volim vjetar i titranje duboki akorda orgulja... Ponekad sjedim pod svijetiljkom na Pljesavici, sve dok me ne ponese vjetar iznad mog grada u plavicastoj idili, i dalje, iznad Une, iznad polja. Ponekad zazelim da podjemo zajedno, da te naucim lebdjeti iznad vremena i materije. I tada te vidim dolje, okovanu lancem vremena. Stisavam akorde svoje krvi i silazim da pjevamo toplo i tiho, uz neke tuzne orgulje, tako daleko od sunca. Ponekad, kad nemogu stisati krv, dotaknem tijelo druge djevojke i gnjecim ga u negativ svog tijela, i lebdim s njim iznad materije, u susret spoznaji. Kad ne mogu s tobom. I tek kad spoznam da to tijelo nemoze patiti, vracam se tebi. Pa ako i dokucim spoznaju, zelim je podijeliti s tobom. Pa ako i ne znas letjeti, stisat cu vjetar, orgulje i krv, odbacit cu spoznaju i poljubit cu te toplo i tiho. ("mojoj ljubavi "-nadam se da ce joj se svidjet- LJUBAV ***D.Cesaric Od nase ljubavi i srece, Gle, zvijezde su veceras vece; A sum, sto dopire iz grada, Nije"l ko pjesma vodopada? O, to je polet u visinu ! Srca nam zamiru i ginu. U ljubavi bih s tobom, draga, Nestati htio ja bez traga. NESTO OD GOSP. PABLA NERUDE NOCU Nocu ljubljena, vezi srce za moje I neka zajedno u snu razbiju tmine Kao dvostruki bubanj borec se u sumi protiv gustoga zida okupanog lisca. Prolazu nocni, crna zeravo sna sto hvatas niti zemaljskoga grozdja Tacnoscu nekog neredovita voza sto sene i kamenje hladno vuce za sobom vuce neprestano. Zato me ljubavi vezi za cisti pokret. Za postojanost sto kuca u tvojim grudima krilima nekog labuda ispod vode. Da bi na zvezdana pitanja ovog neba nas san odgovorio jednim jedinim kljucem i samo jednim vratima koje zatvori tama. P.Neruda  DIVNO JE LJUBAVI ZNATI Divno je ljubavi, znati da si ovde u noci. Nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, Ali telo ti dise tako napusteno. Trazeci me uzalud. Dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u seni. Uspravna, bit ces druga sto ce ziveti sutra. Ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog biti nebiti u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svetlu zivota kao da je pecat sene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja. ***PABLO NERUDA Sonet 45-NERUDA Ni jednog samog dana ne budi mi daleko, jer- ne znam to reci- dan je dug veoma, i ja bih te kao cekao na stanicama kada vozovi zaspu negde u daljini. Nemoj otici ni casa od mene, jer tada u tom casu se skupe sve kapi nesanice i mozda vas celi dim koji kucu trazi dodje da ubije moje izgubljeno srce. Ah, nek se nelomi tvoja sena na pesku, ah, nek ti kapci ne lete u odsutnosti; ne odlazi ni minut, o premila moja, jer bi u tom minutu bila tako daleko, da bih ja celu zemlju prosao pitajuci hoces li doci il ces me pustit da umrem. NERUDA [/B] |
27.06.2005., ponedjeljak
Mesa Selimovic
 Sto smo onda mi ? Lude ? Nesrecnici ? Najzamrseniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu salu kao s nama. Do jucer smo bili ono sto zelimo danas da zaboravimo. Ali nismo ni postali nesto drugo.Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vise toka ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadrzavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rijesenja. Preziru nas braca i dosljaci, a mi se branimo ponosom i mrznjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da vise neznamo ni sta smo. NESRECA JE STO SMO ZAVOLJELI OVU SVOJU MRTVAJU I NECEMO IZ NJE. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezeni i tvrdi, veseli i tuzni, spremni uvijek da iznenadimo svakog, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti? Zar bez razloga pustamo da zivot prelazi preko nas, zar se bez razloga unistavamo, drukcije nego Djemail, ali isto tako sigurno. A zasto to cinimo? Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka nam cast nasoj ludosti"! Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema cistog sjecanja ni cistog zivota... M.Selimovic  Savrsena ljubavSavrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtjevi, ocekivanja, zavisnost. Ja ne trazim da me ucinis srecnim; moja sreca ne zavisi od tebe. Ako moras da me napustis nece mi biti zao samog sebe; izuzetno mi prija tvoje drustvo, ali ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nezavisnosti- -neuzivam ja u tebi, to je nesto vece i od tebe i od mene, nesto sto sam otkrio, neka vrsta simfonije, neka vrsta orkestra svira u tvom prisustvu. Ali kad odes od mene, orkestar ne prestaje da sviara. To je orkestar sirokog repertoara i nikad ne prestaje da svira. Antonio de Melo U tebi me ima... U tebi me ima Mnogo vise Od prolaznosti dana I zagasitih obrisa dolazece noci U tebi me ima Mnogo vise Nego sto ti srcem Proticu Vrcevi ceznje i mnogo vise Skriveno je Iza tvojih drhtavi Trepavica Zatajeno u tvojim dalekim ocima U tebi me ima Mnogo vise Nego priznajes Sebi... |
Najdraze moje
Od onog trena kada sam upoznala tebe sve se promjenilo. Dugo sam te sanjala, ali nisam znala stvarno da li postojis. Tada, jednog trenutka kojeg se jos i sada sjecam jasno kao dan, sam upoznala tebe i citav moj svijet se odjednom promjenio. Sve je dobilo svoj smisao. Dozivjela sam svoje proljece osjecaja zahvaljujuci tebi jer ti si bila moj glasnik ljubavi i bila si ta koja je probudila moje pomalo uspavano srce.Postala si moj pojam apsolutne srece, sreca od koje nepostoji veca sreca. Osjecam kao da te znam citav zivot, kao da smo rasli zajedno... Voljela bi da te mogu zastititi od sveg zla na ovom svijetu, od svih losi stvari i dogadjaja. Voljela bi da mogu biti stit koji ce primiti sve umjesto tebe ono lose sto se mora dogoditi. Pitam se svakog trena gdje si, da li si dobro, da nisi mozda gladna? Strepim kad mislim da prelazis ulicu, kad si na putu...Molim za tebe... Trenutke koje sam provela u tvom drustvu su najljepsi djelovi mog zivota...Tada sam osjetila kako je to kad zivot postane sretna bajka. U toj bajci si moja princeza, a ja tvoja najodanija sluga... Dugo sam ljubomorno cuvala dvije najsladje rijeci za onu pravu i sve do tebe nikad ih nikom niisam poklonila, a tebi pozelim svakoga dana stotinu ili tisucu puta reci: Volim te ! Volim tvoj osmjeh,tvoj glas, tvoju predivnu kosu, tvoje oci, svaki tvoj pokret...Volim te zbog tvog duha, vedrine, zbog tvoje pameti, zbog svega onoga sto vidim u tebi a rijeci nemogu to izraziti... Moj si pokretac i moja inspiracija... Dovoljno je samo pomisliti na tebe i ono sto mi je bilo mrsko postaje drago a ono sto je bilo tesko postaje lako...Zbog tebe zelim da se mijenjam. Zelim postati bolja..., zelim pobijediti sve svoje mane i slabosti, zbog tebe zelim biti dobra zena... Zelim biti netko s kim bi se ti ponosila... Daleko si od mene i jako mi nedostajes. Nista te nemoze zamjeniti, ali radost pronalazim svuda oko sebe. Hodam putem kojim si ti isla, gledam ono sto si ti gledala, osjecam ono sto si ti osjecala... Trazim tvoje lice u moru drugih lica dnevne guzve i svaki tren se nadam da cu te negdje ugledati. Kad zazvoni telefon, kad cujem korake, kad netko kuca na vrata...uvjek se ponadam da si to ti... Zivim za jedan tren tvog osmjeha... Mnogi traze odgovor na pitanje na koje ja znam odgovor... Moj je smisao voljeti tebe "DXXXXX" |
26.06.2005., nedjelja
stigla sam u Cirih
 " Budite radosni kad god vam se pruza za to mogucnost, i kad god nalazite snage za to u sebi,jer trenuci ciste radosti vrede vise nego citavi mjeseci naseg zivota provedeni u mutnoj igri nasih sitni i krupnih strasti i prohtjeva. (Njihova propinjanja su cudljiva i nezdrava,nijihova nezadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sam sebi cilj i svrha !) A minut ciste radosti ostaje u nama zauvjek, kao sjaj koji nista nemoze zamraciti. Sto ne boli-to nije zivot, sto neprolazi-to nije sreca." Ladja mojih zelja Setam po krilima oblaka, u magli, gola, ko u gasnoj komori, stezu mi se grudi jer poznajem Ljubav, a Ljubav je Vrag. I na toj visini kapije se otvaraju dok ih otkljucavaju suncevi zraci sto stvaraju dugu u kapljicama kise, rose sto se stapa sa nepobjedivom zemljom sto poklopi, a iz nje se rodi novo-Nova pamet, novi bol i ta radost Tuge sto tjera na ispovjed. Sveta je osveta koju vracas kalom emocija. U svijetu oko nas mi smo sicusni i mali, a nasi poljubci su izbrisivi i sjenkoviviti kao obrisi na zamagljenom staklu. Ali u mom svijetu Ti si srediste oko kog se krece vrtlog mog stvaralastva cija su inspiracija tvoji pokreti. Ti me pravociras da stvaram nova djela i da vajam po tvom tijelu nove dodire i ostavljam obrise prirodnih tonova boja. Zbog tvojih rijeci sto lebde u vazduhu ja setam po usijanim krovovima i strepim da neskliznem iz tvojih ociju. Nosis me svuda pogledom dalekih zvijezda i tu gdje me najmanje ima osjecas moje njemo prisustvo. Cutke ti tisinom govorim najljepse note mojih misli, a u iscekivanju tvoje srce treperi za mojim glasom. Svaki dan prozivim kroz sledece zivote, jer mjenjam ih kao macka svoje poslije svakog neocekivanog pada pri kom se nedoceka na noge. Natjerala si me da upoznam raskos tvoje duse i da plovim neopazeno kroz tvoje tajne odaje ostavljajuci za sobom korake i dah koji mi se iskrade iz cvrsto stegnutog grla. |
25.06.2005., subota
Ljubavi moja
|
Ljubavi moja. Trazim te ponovo tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu izmedju snijega sto pada i vatre umiruceg na tvom licu, ispod tvoje haljine, u zraku koji izgovaras. Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada: tu je kisno ljeto, godina, grana tresnje, tu je tvoje tijelo od voska na kome je more ostavilo svoj sjenoviti kriz. Gorcina, prazno nebo, tjeskoba, lude rijeci na koje ne pristajem dok silazim izmedju tvojih ruku i trazim nagi plac sto ispunjava moja usta. Ljubavi moja, uzdrhtala na kisi, ona koja spava na mojoj postelji, prekrivena mojom rukom, ona koja ne razlikuje vise to sto sam stvorio i to sto me napusta. I moju zedj s tragovima bezumne soli. Zvonimir Golub |
24.06.2005., petak
Bojim se ovih tisina
|
Bojim se ovih tisina Sto ne nude nista osim kosmara Trenova prije sna umotanih u molitvu. Gakanje kise limenh zdrijela Zudjeni zaborav na kratko Molitva Ujedom krhotine struje talasi bola. Reciklus postojanja Kruzenje tijela Kostanomisicni Aeternum. Faruk Sehic |
23.06.2005., četvrtak
Da sam te ukrao
|
Da sam te ukrao i legao pored tebe da li bi ljeto zamirisalo kao sto tvoja kosa mirise da li bi pisalo u mojim pjesmama ono sto sad nepise kad sam zedan tvojih uspomena tvojih godina prije mene ljubomoran na sve one koji su stobom djelili sve ono sto nisam ja Da sam te ukrao i legao pored tebe i ljubio tvoje lijepe prste tebe bih isto napravio od ljubavi cvrste njeznu s nebom u ocima da me pratis i vratis s neba do sebe da sam te ukrao mozda ne bih imao nista ali bih imao tebe. Zeljko Krznaric |
22.06.2005., srijeda
Gutljaj vina
|
-Divne su ruze- uzdrhta draga. -Ljepse jos ne vidjeh u zivotu. A ja gutljaj vina otpih, pa rekoh: Ruze ce ove biti tek ljepe kad uzmognu ubrati Vasu ljepotu. Enes Kisevic |
21.06.2005., utorak
Strofa
|
Ponavljam svoju jutarnju staru tvrdnju: izraza nema- Ovo su culne linije dusevnih puteva, Tepanje kazuje bludjenje(ah neravni redci). Za mene i za moje doba izraza nema: Koraci uskom celijom, bez broja, Dani u nizu, uplasenih ociju, Razbjesnjeli pakao moga vremena, lom i smak svega.- Pjesnici buducih vremena, mladici i djevojke Idila koja dolazi, vase ce pjesme biti od sjenki i zlata, Rasuta neznana-pjevana i zaboravljena Istoga jutra bice moja Marburska strofa. Ivo Andric |
20.06.2005., ponedjeljak
Kako bih volio znati
|
Kako bih volio znati izgledas li sretno gospodjice moja kad te jesen zanjise na rukama kad u oku oblaka vidis odsjaj i prestanes se muciti s jadnadzabama zivota kako bih ja gospodjice moja rado s tobom otvorio vrata i otisao zaboravio na zivot na ljubav na potonule brodve kako bih ja gospodjice tugo moja skinuo sve brojeve godina izbrisao datume da nasa ljubav bude primjer dijeci koja dolaze. Zeljko Krznaric |
19.06.2005., nedjelja
Sakriveni bol
|
Neko sa svojim bolom ide Ko s otkritom ranom:svi neka vide. Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci I neda mu prijeci u suze i rijeci. Radje ga skriva i tvrdo zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadrsce, zadrsce u njoj kad ikad, Ali u rijeci se nejavi nikad. Dusa ga u se povuce i smjesti Na svoje dno:ko more kamen U njega bacen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima. Dobrisa Cesaric |
18.06.2005., subota
Moja noc
 Moja noci, kada ces mi proci? -Nikad! Moja zoro, kada ces mi doci? -Nikad! Moja sreco, kada ces mi se javiti? -Nikad! Moje nebo, kad ces mi zaplavit? -Nikad! Moja draga, kad ce nasi svati? -Nikad! Moja suzo, kad ces mi stati? -Nikad! Aleksa Santic |
17.06.2005., petak
Sarajevo
|
Trenutno sam u Sarajevu, pa sam samo kratko usla da se javim i da vas sve pozdravim ! Ujedno zelim da pozdravim moju dragu :))) posto nije dostupna i saljem joj vruc poljubac! TEBI Volim te i vjecno cu te voljeti i kada dodju hladne zime i kada dodje moj poslednji dan moje usne saputat ce tvoje ime vjecno cu cuvati u srcu mome tvoga oka sjaj...Volim te sreco ! |
16.06.2005., četvrtak
Sarajevo
|
Nekada sam pisao kako pjesma o Sarajevu treba mirisati na hartiju onu, davnu, kojom su trgovci umotavali narance- sa crtezom utisnutim na suskavoj hartiji sa slucajnim prolaznikom na crtezu i minaretima poguzvanim. Sada je grad nacet; rastvorene forme, Sarajevo posjeca na postmoderno djelo fantasticnih razmjera. Toliko je stradanja, toliko jeftinih osjecanja:niko ne place. Smrt je opca i kic je opci. Sta je mislio Jeff Koonse velicajuci vrednote Kitscha? Sad vise nista nije vazno. Smak svijeta pocinje obicnom gestom:pokretom ruke mladic u maskiranoj uniformi koji trga ruzu i nosi je svojim putem. Zauvijek kasni saznanje da trgati ima nekog smisla- samo ako je ruza namjenjena. Semezdin Mehmedinovic |
15.06.2005., srijeda
Samotna ljubav
|
Ponoc vec je prosla, svjetlo mi se gasi, Na barsunu crnom lezi teska noc; Celom mi se truni spomen tvojih vlasi Ljubavi daleka, kad ces, kad ces doc? Otisla si. Gdje si? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tuznu moc, Srcem srsi, strasti, dusom sumnje,strasi Poginut cu nocas i za dragom poc. Ljubav nije sreca!Znas li kad mi rece? Ljubav, to je rana, i ta rana pece, Ljubav boli, boli, kao zivot boli, Tesko, tesko onom koji jako voli. Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen, Ali muci samo kad sam sam ko kamen. Antun Gustav Matos |
14.06.2005., utorak
Bezimenoj
|
Starinska ura na ormaru spava. Kazaljke njene vec se rdjom zute. Umorna lampa tiho ocrtava prostore uske, samotnicke pute. Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute umorne oci. Noc je. Topla. Plava. Tako je tesko, kad stvari sute i kad se mijenja proslost, san i java. Pa gasim staru lampu, sklapam oci. Nitko mi nece u posjet doci, ni tat, ni gost,ni drug, ni draga zena. Naslonim glavu na krilo samoci i slusam zizduk vlakova u noci. -O gdje si sada, gdje si, Bezimena? Gustav Krklec |
13.06.2005., ponedjeljak
Nisam znala
|
Zvao si me cesto i u isto vrijeme, pozdravljao tiho, pitao sta radim, ali tvoje usne ostale su nijeme, ne cekas me, ne cekas me vise, pod stablima mladim. Ne pricas mi vise o prolicu novom, ni o slapu sunca, o oblaku tihom, ne znam sta cu sada u trenutku ovom, koliko te trebam necu reci nikom, koliko te trebam necu reci nikom. Nisam znala, nisam znala, koliko te volim, i koliko mi znaci, koliko mi znaci, svaka tvoja rijec. Nisam znala, nisam znala, koliko te zelim, svakome o tebi pricala sam ja. Nisam znala, nisam znala, koliko te volim, i koliko mi znaci,koliko mi znaci, svaki pogled tvoj. Nisam znala, nisam kako da te vratim, neka pokraj tebe prodje zivot moj, toliko te volim. Zvao si me cesto i tekli su dani, mislila sam da ce uvjek biti tako, mi smo htjeli biti slobodni i sami, kako da te, kako da te nadjem, jer nije mi lako. Ne pricas mi vise o prolicu novom, ni o slapu sunca,o oblaku tihom, ne znam sto cu sada u trenutku ovom, koliko te trebam necu reci nikom, koliko te trebam necu reci nikom. Nisam znala, nisam znala... Zeljko Sabol |
12.06.2005., nedjelja
Otvori prozore sna
 Tvoje lice, njezno lice, ranilo je srce moje, dok za tobom ludo bije, primi ga u krilo svoje. Tvoje ruke, njezne ruke, slutim dragi sred tisine, vracaju mi iz daljine miris tvoje puti meke. Otvori prozore sna, kraj tebe bit cu ja, da, bit cu ja, shvatit ces u trenu tom da ljubim te, da ljubim te. Otvori prozore sna, i sretna bit cu tad, da, bit cu tad, u dvoje, ljubavi,znaj, je ljepse sve. Tvoje ruke, njezne ruke, slutim dragi sred tisine, vracaju me iz daljine miris tvoje puti meke. Tvoje usne, njezne usne,kao da sva zvona zvone, kad se plaho, poput srne, umiru na celu mome. Otvori prozore sna... Zdenko Runjic |
11.06.2005., subota
SONET O SRECI
 Uvjek si negdje u njenoj blizini i sve ti sapcu oci prolaznika puteve njene, i sve ti se cini da ti je znana sa starinskih slika iz albuma, iz kog se sretno lice nevjeste mlade cednim carom smjeska. Ti gledas kako rijeka porodice kroz klance srlja, a cela viteska stoje na pragu doma uznosita. I cekas, najzad uspokojen, cist da prhne roda s krova, zvekne zdenac. Al nek se zutim albumom proskita ruka jos malo-spazis prazan list pa kovceg, i na njemu srebren vijenac. Vesna Parun |
10.06.2005., petak
USHIT
|
Tvoje su oci za me lisnata topla streha. Nasla sam biser-kamen u skoljci tvog osmjeha. U grlu mi je srce, u srcu mi je ptica. Sva sam zvucno zrnce bistra vecernjica. Vesna Parun |
09.06.2005., četvrtak
Neka nam oproste trave
 Trave ce nas moliti da ih darujemo njeznim sonetima. Trave ce nas moliti da ih darujemo njeznim sonetima. Mi cemo ih gaziti zakasnjeli i gorki i pjevat cemo im o nepovratnim odlascima.o uskracenim uspomenama. I molit cemo trave da nam oproste za mnoge rijeci, za mnoge gorke rijeci koje necemo znati presutjeti. (1952) Izet Sarajlic USTA TAJNE Rekla sam sve, i sve je ostalo tajna: usta orhideje sapucu neizmjerje sve odzvanja, i znano se s neznanim sklanja. Rekla sam sve, i sve je ostalo tajna: ljubav nesaznana sto suti do kraja, i stoga, samuje s dusom, do Boga. Jesam li rekla sve bas zato da ostane skrito i nepoznato? Da skuti Svarozica pometu cvjetice divljih otkrica? Rekla sam sve ne znajuc kako ne reci,kako tajnu zadrzati u rijeci; i kako nju slobodnu i sjajnu munju mojih sanja, svezati strahom od priznanja. Vesna Krmpotic Specijalno druzenje u Zg, bilo je fantasticno! SAN Neka te ne uznemiri, neobican pocetak pjesme, pricati cu ti mila,o snu, koji, u meni nocu, seta. Vatri, sto me jutrom budi i miru koji osjecam, dok, u svakom koraku stiha, idem prema tebi. Taman, kad se mjesec usece u sobu, prilazi mi san, a ti se, nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese. Uz hladan zid proseces, nosis sunce, na ramenu i pazis, da me obris tvog pokreta,ne uznemiri. U tom trenu, ispod krova,moga uspavanog tijela, s misli, samim rubom umornog oka,krisom legnes. Ozarena lica, prekrijes moj osmijeh i poljupcima tiho, otjeras maglu, sa mojih nemirni ravnica. Onda, starom mislju, primaknes se mom tijelu i sa rijekom osjecaja, spustis prema uscu strasti. Tu me tvoja ruka,k sebi, poput sutona, primi i u odsjaju pjeska, skoljku bjelinom ponudi. Kad vrt procveta, ti podamnom dolinu otvoris, pa me njenim poljima i proplancima mamis. Kako se vidicima slasti, primicem sve blize, to se san, kao vjetar, u meni, pokrece i mijenja. Nista ne osjecam tada, osim tvog, mekog tijela, i mojih uzavrelih dodira, preko njeznih proplanaka. Odjednom shvatim, da sam sa snom, u tvom bicu i da to, moja rastopljena dusa, u tvom tijelu sanja. Presretnog i blazenog me budis, odlazis sa jutrom, ja se dizem i sa javom, na pocinak, s mirom spremam, Vatra koju ostavljas, u sobi gori, ispod mojih vijedja, a svaki ugasli plam, u meni tad, novu zelju radja. Zal Kopp |
08.06.2005., srijeda
AKO SE NISMO NIKAD VOLJELI
 Ako se nikad nismo voljeli onda je uzalud ovo bijelo jutro na mom licu, ova kisa u prvoj slici budjenja i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek. Ako se nikad nismo voljeli onda je cudno to zbivanje zivota u magli i sjenama dana prevarenih, ali ja vjerujem tebi i kada ne postojis i kada te nema u knjigama kad se u tvojim umornim ocima stisaju bitke i sve postane zaborav. I kad ti vjerujem, onda znam da ono sto smo zivjeli jedino ljubav moze znaciti... Zeljko Krznaric Provedeno vrijeme u Zg-ostace u meni duboko urezano u srcu! LJUBAVI MOJA LJubavi moja. Trazim te ponovo tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu izmedju snijega sto pada i vatre umiruceg na tvom licu, ispod tvoje haljine, u zraku koji izgovaras. Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada: tu je kisno ljeto, godina, grana tresnje, tu je tvoje tijelo od voska na kome je more ostavilo svoj sjenoviti kriz Gorcina, prazno nebo, tjeskoba, lude rijeci na koje ne pristajem dok silazim izmedju tvojih ruku i trazim nagi plac sto ispunjava moja usta. Ljubavi moja, uzdrhtala na kisi, ona koja spava na mojoj postelji, prekrivena mojom rukom, ona koja ne razlikuje vise to sto sam stvorio i to sto me napusta. I moju zedj sa tragovima bezumne soli. Zvonimir Golub |
07.06.2005., utorak
U dubini duse moje
 U dubini duse moje Tvoj premili pogled pade, Kao poljub sunca vrela Na njedarca ruze mlade. Oh, to sveti zracak bjese, U kom rajskom milje lezi; Svaki duse osjecaj mi Razvi se u cvjetak svjezi. I sada je dusa moja Perivoj, gdje cvijece miri- Svaki cvjetak tebe sanja, Tebi svoja njedra siri! Aleksa Santic Nezaboravni trenuci mog zivota bili su u ZG! DA LI CE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati kad u nama bude vec mnogo jeseni i zima kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa i kad me mozda vise nece biti da li ces ponekad zaplakati nocu kad te sjeti davna zaboravljena pjesma na sve ulice i restorane sva ona mjesta koja ces pamtiti po nasoj njeznosti i ljubavi u kristalnim prozorima plavim maglama da li ces ponekad zaplakati u prvi sumrak novog proljeca u toj jedinoj preostaloj zraci razbijenog sunca kad osjetis jos jednom dodir moga dlana kad me vise mozda nece biti a sve ce biti kao prije i ona rijeka plava i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama u koje smo htjeli da li ces me ipak zaboraviti u predahu dviju ljubavi a znas da nam usne od istog poljupca boluju i da nas ista tuga progoni stoljecima Zeljko Krznaric Predivna pjesma koja me posjeca na "Dragu" dok smo bile skupa "Sreco par rijeci extra za tebe"... Zelim te svakog trenutaka ali polako i neumoljivo se vezujem....Dok me preplavljuje agonija fizicke zudnje za tobom...za tvojom blizinom i dodirom......Nista na svijetu ne moze ubiti ljubav koju osjecam prema tebi...Svu individualnost i sustinu svoga bica sam predala tebi...Davala sam ti svoje tijelo da cinis od njega sto ti je drago, da ga smrskas u komade ako zelis...Sve ograde oko svoje maste sam srusila zbog tebe... Ne postoji ni jedno mijesto skrovito u mojim mislima u koje nisi usla... Grcevito sam se pripijala uz tebe, milovala te i spavala s tobom, i voljela bi cijelom svijetu glasno da kazem da zahtjevam tebe...Ti si moja ljubav i ja sam tvoja ljubav i sva kraljevstva, carstva i vlade su vec poklekle i podigle toj mocnoj kombinaciji-najmocnijoj na svijetu... |
letimmmmmmmmmm
|
danas letim za zg...cujemo se svima kissss od crne! |
06.06.2005., ponedjeljak
NOCNE MISLI
|
Zao mi je vas, o jadne zvijezde, Koje divno tako jasno sjate, Nevoljenom svijetleci i brodaru, Bez nagrade i od Boga i ljudi, jer ne znate, jadne sto je ljubav, Niste za ljubav ikad znale! Bez prekida vode vjecni sati Nebesima vam povorke sjajne. Kakve li ste prevalile pute, Dok ja bijah u narucju drage, Ne misleci na vas ni na ponoc! GOETHE  U SVETLOSTI Vec ocajan i lisen moci, Ja nisam ocekivao spas. Tada u cemernoj samoci, Tvoj njezni zacuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na zivot nov. I ti mi ruku svoju pruzi, I ljubav nas u jedno zdruzi. Kako je bila duga noc, U kojoj, draga,tebe snivah! Vec mislio sam; neces doc. I rekoh:ona ti je ziva, u tvojoj zelji, tvom snu, al odista je nema tu. Zemaljskim stazama ne kroci, Ta, cije divne cekas oci. A gledaj: nebo sija plavlje Otkad ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svijetlo, zdravlje Ugusise u srcu krik. Ocima tvojim obasjani Proticu sada moji dani. Raskosan, rujan vedar, zut, Otvara jesen za nas put. Podjimo zagrljeni, draga, U ovaj zacarani svijet; U ljubavi je cudna snaga, Sto korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreca svuda zri, Jer sobom nosimo je mi. |
05.06.2005., nedjelja
Par rijeci...
 Sinoc sam opet otisla kasno spavati, ako sam si rekla da necu preskociti ponoc-sta mogu volim noc- -problem je volim i zoru- volim gustati dok jutro odise nevinoscu Prvog Dana samo rosa, ptice-ljudi jos spavaju-i onda sve se budi-to nestaje-ili bolje receno priroda se pomjera u drugi plan, jos se trudim da malo dozivljaja uzmem sa sobom jer trebace mi u ovom danu... Neka djecija pjesma mi se vrti po glavi-pjevam naglas-osmjeh-ovaj cu zadrzati cjeli dan kazem si- -hocu li moci ne pitam se... Nesto o ljubavi... Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje zasto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli prestati ? Nego placu od bola i robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi, koji nace smatraju ropstvo za najvece zlo... rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace nikad nisu htjeli odreci... i nose svoju ljubav kao bolest ili okov i zive u strahu da ne izgube samo onog koga vole... Ljudi umiru pod tezinom ljubavi... drugi se cak truju drogom treci alkoholom i tako dalje to znaci da moras imati cvrsta ledja da bi izdrzao ljubavnu tezinu... naravno ako stvarno i iskreno volis a nije ti uzvraceno... inace u drugim slucajevima je ipak drugacija prica... STA VI MISLITE O TOME? DANAS uradno USVOJEN ZAKON ZA HOMOSEKSUALCE U SVAJCARSKOJ... Sto znaci da imaju potpuna prava: vjencavanja kao hetero,slobodu i zasticeni zakonom...JUPIIII DOBILI SMO 58% GLASOVA SUPERRRRRRRRRRR ! ZNACI DA SU AKCEPTIRANI, JAKO LJEPO!/ |
04.06.2005., subota
 ZA TEBE LJUBAVI Otisao sam na trg ptica i ptice kupio za tebe moja ljubavi Otisao sam na trg cvijeca i cvjece kupio za tebe moja ljubavi Otisao sam na trg starog gvozdja i lance kupio teske okove za tebe moja ljubavi A onda sam otisao na trg robova i tamo sam te trazio Ali te nasao nisam ljubavi moja.[B] Zak Prever "D..... ovo pisem Tebi" Ispod prasine vremena pronadjoh opet sjecanja.....Sjecanja koja opet vode ka istome.....Na mom licu se pojavio osmjeh jer sjecanja na ono sto je bilo lijepo ne blijedi.....Ostaju tu duboko.....Ispijam polako svoj heineken i trazim rijeci, rijeci koje stvaraju ispred mene zavjesu razmisljanja..... Svud oko nas postoji ono dobro i lose ami smo tako jureci prema necemu izgradili zid nepovjerenja..... Da sada ovog trena mozes zaviriti u moje oci, uspjela bi procitati ono sto nisam uspjela ti reci rijecima.....Procitala bi ono sto si zeljela vidjeti...a ja kao uplaseno dijete sklapala oci iz straha da bi netko vidjeo moju ljubav....."Tko se jednom opece plasi se poslije grijati pokraj peci i ako je hladno"..... A vrijeme ne zaustavljivo leti...i nosi sa sobom sve samo ne ono sto ja ne zelim da dam a to je sjecanje na tebe.....to mi nitko ne moze uzeti..... jer koga cu tada voljeti.....Jedno vrijeme sam molila zaborav da pokuca na moja vrata.....da te istrgne iz mog albuma zivota..... Danas je isti taj zaborav pokucao i zelio te odnijeti..... Stisnula sam tu svoju ljubav svoju srecu..... Nedam je !!! I opet odlutala jedna misao prema tebi, nosena sa mog srca i nadam se da ce tvoj prozor biti otvoren jer tada ces cuti ove rijeci.....Najvise mi nedostaje tvoj osmjeh,.... .....tvoj glas i na kraju rijeci v.... t. ... ???!!!!! .................................. Sunce je daleko od tebe, ali ono te grli svojom zlatnom toplinom. Zvijezde su daleko od tebe ali one ti sapcu drhtavim svojim titranjem u toj noci. Ja sam jos dalje od tebe, a ipak budim te glasnim kucajima srca svoga, uspavljujem te uvece sapatom pjesme kad gledam kako se budi suncani dan, osjecam da si to ti ! Krv iz moje desne ruke donijece ti pjesmu, sto je moje srce, grudi pjevaju tebi. Da mogu naci papir velik kao cjela zemlja, i da na njemu potrosim svu krv svoga tijela jos mi nebi moglo srce da iskaze svu ljubav, sto je osjecam za tebe. Znam da si vjerna, znam da si nedostizna, ali sam sretna jer sam sva ispunjena tobom. Poznajes li dan kad svi oblaci zakolone sunce, i kad je sve sivo,mutno i tuzno ? Ja ih poznajem. To su dani bez tebe. To je moja stvarnost. Zasto nisam svijetlost dana sto te obasjava od jutra do mraka? Zasto nisam crna noc da te uspavljujem od veceri do zore. Tvoje oci su ponori i ja sam svratila u njih. Vjecno bih htjela lezati ovako i krvlju sto tece iz mog ranjenog srca pisati svoje uzdisaje. Zasto nisam mjesec sto miluje u snu tvoje milo lice? Samo sam zena, i od tebe me dijeli pakao i raj...jedina [/B] |
03.06.2005., petak
Ja te obozavam...
Ja te obozavam poput svoda nocna,o vazo zalosti, o cutljivko mocna, i volim te, lijepa, jer si nedokucena, i jer cinis, krasec moja bdjenja mucna, da podrugljivo se milja s miljom spaja dijelec moje ruke od modrih beskaraja. Polazim u napad, opsjedam te sprva, kao kad uz les gamize roj crva, i ljubim, o zvijeri kruta i svirepa, tu studen u kojoj jos vise si lijepa. Charles Baudelarie KAD BI TI ZNALA Kad bi ti znala da ovo tesko jecanje, koje stisces svojim rukama, da ova suza koju brises poljupcima, dolazi od tebe, jesu ti, bol, koju si pretvorila u suze moje, jecanje moje. Tada nebi vise pitala proslost, nebesa, cijelo, pisma, sta mi je, zasto trpim. I potpuno smirena u tom dubokom miru svjetlosti i znanja ljubila bi me vise i ocajnicki. S ocajem covjeka koji nema kod sebe nema drugog bica, druge boli; koji je konacno sam sa svojom patnjom. Zeljan da nadje utjehu u nekom drugom nestvarnom za veliku bol koja je tvoja. Pedro Salinas PREDOSJECAJ U plavi ljetni suton, krenucu na staze, Hocu, bockan zitom, da kroz nisku travu, U njenoj svjezini, moje noge gaze I da vjetar kupa moju golu glavu. Bez misli, bez rijeci, pozvan od daljina, S dusom, od ljubavi silne opijenom, Na put cu da podjem, poput ciganina, Kroz Prirodu-srecan kao s nekom zenom. Arthur Jean Rimbaud (1854-1891) |
02.06.2005., četvrtak
Dvoje-Dobrisa Cesaric
Ljubec se od postanjakroz maglu svijeta dvoje bludi, sa cudnom ceznjom, da se nadju u metezu stranih ljudi. Razmisljaju o sebi cesto i prevarit ce se kad ikad da su jedno drugo nasli, A nece se naci nikad. Pa ipak on ce jednom doc u sobu onoga hotela, u kome je ona cijelu noc bdijela. Pred zoru, kad u krevet legne, na onu mislec koju trazi Ni slutiti nece da mu jorgan pokrivase njene drazi. I mozda ce u restoranu iz one case on da pije, na kojoj bjehu njena usta nekoliko dana prije... cesaric... Ne izgleda li nebo tako predivno nocas, neidi od mene...Ostani jos malo...Pricaj mi o tome koliko me volis, da zalupa srce kad mi kazes da ti je stalo...Zagrli me cvrsto, poljubi me njezno, nedaj osjecaju ljubavi da se ugasi lako, pogledaj u oci sto te vjerno prate...Kazi da me volis, pricaj mi o zeljama i nasoj buducnosti, kazi gdje nas vidis za godinu ili dvije, kako bi postupila kada vidis vrelu suzu, sta bi rekla meni kada tesko mi je,Pricaj mi o ljubavi koju sam ti poklonila, dal ti je ovo srce sve od sebe dalo, nocas mi pricaj o svemu i nemoj da ides...Molim te ostani jos samo malo, ako suza potece, neka bude radosnica,od tih lijepih rijeci srce nek se topi, da mislim o tebi sve naj ljepse zelje, kad se moje oko pred spavanje sklopi...Pricaj mi nocas o tome sta bih zeljela, i da li ces svoje srce meni vjecno dati...Kazi da li sam ta zena tvojih snova, i dali bih me zeljela svojom vjecno zvati... Pogledaj u zvijezte tako li su divne, s nama su jos, jos nismo ostali sami, jos ce dugo da se druze s nama...Da nam svijetle put u nekoj nocnoj tami...Ljubavi moja zeljna sam tvojih lijepi rijeci, rijeci koje njezno otvaraju srce moje...Ostani jos malo kraj mene ti...Molim Te ne napustaj rano noci ove...Ako suza potece neka bude radosnica, neka ona vijerno niz moje lice krene, nemoj da te uplasi ta suza moja, jer uvjek sam sretna kad si ti kraj mene...Nebo je prepuno zvijezda radosnica, svaka od njih cuva ljubav sto se krije, ostani jos malo jer tako srce moje zeli...Ne, tebe mi nikad predosta nije... Znaj da ces jace da osjetis srce ovo, kako neprestano kuca jace za tebe, nasmijesi se blago da znam da si sretna, sto nocas si ostala tu pored mene...Nije li predivno nocas ovo vrijeme, cini mi se da nas zvijezde pogledom prate...Da, ovaj osmjeh na licu je zbog tebe, na licu ove strasno zaljubljene duse... Obecavam ti nocas svoju ljubav vjecnu, nedam da nam drugi ljubav nasu ruse...Ostani duze nocas, pricaj mi o tome kako me volis...Priznaj mi istinu ako ti je do mene stalo, vrati osmjeh ovom blijedom licu, i nedaj da mi suza sad niz njega potece...Ostani jos malo jer te tako trebam, neidi...Ljubavi nocas si mi potrebna jako, a sad mi pricaj o tome koliko me pozelis ti, jer ja nemam snage da pricam, zeljna sam samo tvoje ljubavi...Nocas uz pjesmu slavit cemo NAS, i da ljubavi ovoj nikad ne dodje kraj...Obrisi mi suzu ako od radosti krene, jer te tako VOLIM, trebam te znaj...Srce moje milo Volim Te naj vise, da mi rijeci ove u pjesmi malo kazu...Poljubi ove usnice nocas sto te zele, jer te usne ove neumiju nikad da lazu...Ostani jos malo da mi se zelja ispuni, da ocima gledam ono sto pozele drugi, ljubav sto traje kao sto je nasa...Ostani vjecno kraj mene D..... da mi tuzno oko nebude... ("mojoj LJUBAVI") kisssssssss |
01.06.2005., srijeda
OVE NOCI
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.Napisati na primjer: "Noc je puna zvijezda, trepere modre zvijezde u daljini". Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci. Ove noci mogu napisati najtuznije stihoove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadi. Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene. I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi. Moje srce je trazi, a ona nije uz mene. Ista noc odjeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekuda, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav. Jer ja sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. I ako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem. P. Neruda VOLIO SAM VAS Volio sam Vas; i ljubav jos , mozda, nije ugasla sva u srcu mom; no nek Vas ona sad nebrine vise, Ja necu da Vas rastuzujem njom. Volio sam Vas, nijemo i bez nade, s ljubomorom i strepnjom srca svog; volio sam Vas iskreno i njezno, volio Vas tako drugi, dao Bog. -(Puskin) MOLIM TE, POSLUSAJ ONO STO NE KAZEM...( Charles. C. Finn ) Nemoj da te zatvara izraz mog lica. Jer, nosim masku, tisuce maski, maske koje se bojim skinuti, a ni jedna od njih nisam ja. U pretvaranju sam pravi majstor, al ne daj se zavarati. Za ime Bozje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam siguran da je sve med i mlijeko u meni i oko mene da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog. Ali, ne vjeruj mi. Mozda se cini da sam smiren, ali moja smirenost je maska uvjek promjenljiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoca. Ali, ja to skrivam. Ne zelim da itko zna. Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da ce me otkriti. Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio nonsalantno, sofisticirano procelje, da mi pomogne da se pretvaram, da me zastiti od pogleda koji zna. Ali bas takav pogled je moje spasenje. Moja jedina nada i ja to znam. Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje. Ako slijedi Ljubav. To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga, od zatvora sto sam ga sam sagradio, od prepreka sto ih sam tako bolno podizem. To je jedino sto ce me uvjeriti u ono sto ne mogu uvjeriti sam sebe, da u istinu nesto vrijedim. Ali ja ti ovo ne kazem. Neusudjujem se Bojim se. Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje, da nece uslijediti Ljubav. Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces sesmijati, a tvoj bi me smijeh ubio. Bojim se da dubooko negdje nisam nista, da ne vrijedim, i da ces ti to vidjeti i odbiti me. Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja sa sigurnim proceljem izvana i uplasenim djetetom unutra. Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski, a moj zivot postaje bojiste. Dok ono cavrljam s tobom ucitivim tonovima povrsnog razgovora. Kazem ti sve, a zapravo nista, i nista o onome sto je sve, i sto place u meni. Zato kad sam u kolotecinini, neka te ne zatvara to sto govorim. Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem. Sto bih volio da mogu reci, sto zbog opstanka moram reci, ali sto reci ne mogu. Ne volim nista kriti, Ne volim igrati umjetne, lazne igre, zelim prestati s igrama. zelim biti iskren i spontan te biti ja, ali mi ti moras pomoci. Moras pruziti ruku cak kada se cini da je to i poslednje sto zelim. Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca. Samo me ti mozes prizvati u zivot. Svaki put kad si lubazan/a i kad me hrabris, svaki put kad pokusas razumjeti jeru istinu brines, moje srce dobije krila, vrlo mala krila, vrlo slabakrila, ali krila ! Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene. Zelim da to znas. Zelim da znas koliko si mi vazan, kako moze biti stvoritelj-do Boga pravedan stvoritelj-moje osobe moje sobe ako tako izaberes. Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem, samo ti mozes ukloniti moju masku, samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike, i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlucis. Molim te odluci. Ne mimoilazi me. Nece ti biti lako. Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi svoje zidove. Sto mi blize pridjes to naglije mogu uzvratiti. To je nerazumno, ali unatoc o tome sto o covjeku kazu knjige, ja sam cesto nerazuman. Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem. Ali rekose mi da je Ljubav jaca od snaznih zidova, i tu lezi moja nada. Molim te pokusaj pobjediti zidove cvrstom rukom jer dijete je vrlo osjetljivo. Tko sam mozda se pitas ? Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro. Jer ja sam svaki covjek na kojega naidjes i ja sam svaka zena na koju naidjes... NEBIRA SE LJUBAV Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano. Jezikom neznanim nama, nebeskim pismima. Niti se oduprijeti mozes niti preskociti dan. Kao sto nemozes tudji san usniti niti okom drugim vidjeti. Volio bi da nisi ti ona koju u ovom casu volim. PERO ZUBAC MOJA TE RIJEC DOTAKLA Moja te rijec dotakla u trenu kad si odlucila da ne vjerujes nikome ko je odrastao i pokusava da te ukroti. Kao ptica nevidljiva, kao zuti list koji te u setnji presretne naglo i upozori na pad. Jer jesen je. Jer sve je prolazno i sve se smjenjuje. Kao da gledas veliku rijeku u predvecerje koja odnosi bijele ladje, a iza svakog malenog osvjetljenog prozora mozda odlazi neko koga bi mogla zavoljeti zauvijek. PERO ZUBAC |
