Una
Oni koji neumiju da vole,
neka na Unu dodju-
i zavoljece
Oni koji neumiju da pjevaju,
neka na Unu dodju-
i propjevace
Oni koji ne zbore-prozborice
kraj Une
Oni koji ne cuju-procuce
kraj Une
Oni koji nevide-progledace
kraj Une ! Camil Sijaric

CVIJECE
Koliko cvjetova njeznih
u sumi svakog ljeta;
ne znamo imena cvijecu,
a ono za nas cvijeta.
Crveno, zlatno,plavo,
mirise usred trava;
kad mjesec ugasi nebo,
latice sklopi spava.
Ujutro oprano rosom,
otvara trepavice
i cjelog dana gleda
sta rade bube, ptice.
I nasmijano ceka
da dodje neko znan,
da prodje djecak-putnik
sa toplim:dobar dan.
Samo je ponekad tuzno,
sred najljepseg ljeta,
jer neznamo mu ime,
a ono za nas cvijeta...NASIHA KAPIDZIC HADZIC
JESEN
Prosla je bura, stisale se strasti,
I ljubav s njima sve se blizi kraju;
Drukcije sada tvoje oci sjaju-
U njima nema ni sile ni vlasti.
Ja cujem: nasa srca biju tise,
Tvoj stisak ruke nije onaj pravi;
Hladan, bez duse, bez vatre i krvi,
Ko da mi zbori: nema ljeta vise.
Za drustvo nekada ne bjese nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, drugo;
Sada smo mudri i zborimo malo...
Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu nasem ni jednog slavuja;
Tu hladan vjetar svele ruze ljulja,
I mrtvo lisce po humkama pada... Aleksa Santic

LJUBAV
Ljubav nas zadesi kao kisa,
Odjednom, Iznenada.
Otvoris oci, ljubav se stisa-
a kisa jos uvjek pada... Enes Kisevic
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE
Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sisao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, djecacke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il nisi,
zbunjenoga seoskoga djaka,
svjetlokosog i ociju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naisla si kao lak oblacak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i ocinstvo,
kako mi se zovu ukucani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noci,
tvoje mi je ime saputala.
Lebdjela si ispred djacke klupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Brzo minu nase djakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sacuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjecanja mogul da se kupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno vec mi kosa sjedi,
gledam Unu, cuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe vise nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! Branko Copic
NE VJERUJ...
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stablu urezujem ime-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi,
I prelije srmom vrh modrijeh krsa,
Tamo gdje u grmu proljece leprsa,
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,
Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tijelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i nepitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijec nezna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pise! Aleksa Santic
BUDI SUNCE POEZIJE
Budi vjecan valcer vir...Vrtlog vjetra nek te vije
Budi glazba dubok mir...Budi sunce poezije
Budi sve sto ja nemogu...Sto mi drugi zgazi,uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu...Vrati vatri iskru suze
Budi takva kakva jesi...Nemjenjaj se za sva blaga
Uvjek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga
Ma koliko bila zena...Uvjek vise tajna budi
Budi sutnja al iskrena...nek te vjecno slute ljudi
I daj dusi svojoj strepnju...Neka cezne,ljubi,pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati
Budi suza na dnu mora...Sto je osmjeh oka krije
Budi zubor sa izvora...Budi sunce poezije Enes Kisevic
NOC CEZNJE
Duboka muzika o veceri i noci
U mrke tonove nad gradom se sliva
I s nje se miris kamelija toci-
Daleka ceznja u mom srcu sniva.
Vise valova uspavane rijeke
U plavu prazninu ginu sjene meke;
Tamnjanski dim sa zrtvenika Tuge...
I noc sanjiva, poput lijepe zene,
S ljubavnog bola sto place i vene
Promice tiho kroz baste i luge...
Ah noc je ovo moje ceznje duge! Musa Cazim Catic
U SVJETLOSTI
Vec ocajan i lisen moci,
Ja nisam ocekivao spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj njezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.
Kako je bila duga noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam: neces doc.
I reko nah ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama nekroci
Ta, cije divne cekas oci.
A gledaj: nebo sija plavlje
Otkad ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svijetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
Proticu sada moji dani.
Raskosan rujan, vedar, zut.
Otvara jesen za nas put.
Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svijet:
U ljubavi je cudna snaga,
Sto korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi. Dobrisa Cesaric
GDJE SE LJUBI I NIKAD NE STARI
pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
i meni se tako pricini odjednom
kako me tvoje koljeno dodiruje
i to mi je dovoljan razlog
da zaboravim knjige
iz kojih sam dosta naucio
dvije fotelje nama su u tom trenutku
kao dva svemirska broda
i letimo daleko
iza nas ostaje jutro
ostaje rijeka i ova soba
nas dvoje mijenjamo doba
i mijenjamo sve obicne stvari
odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad
ne stari
sad smo ljubavno sretni
svoj svemir imamo
i imamo sve
pijemo viski
pristaje nam i lijepo nam je
njezne su ti usne
tako njezne kad me poljube
ti znas tako lijepo zatvoriti oci
i otkrila si tajnu zatvorenoga pogleda
zoves me da dodjem
pa tvoja hrabrost nema granica
puna si ljubavi
njezna si
dok pijemo viski pusimo i prebiramo
po proslosti
gramafon svira u nedogled
i to je divno
nas dvoje smo prvi ako nisi znala
prvi smo u dusu sagledali
i zaplakali od srca
od cvijeta si njeznija
od trave meksa
i tesko nam je nebo oblacno
drzati na obrazima
pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
dosta nam je svega sto nije kao ovo
da nam je zauvijek tako
od ljepote bi mozda umrli
kao zvijezde
Zeljko Krznaric
Post je objavljen 30.06.2005. u 16:57 sati.